Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Uvodnik • Piše: Nenad Bartolčić • 10.07.2006.

Gradskim proždrljivcima šmekaju knjižare

Citiram najfriškiji Tončijev uvodnik na „Sveznadaru“:

„Možda je najbolje početi s e-mailom jedne naše, mogu reći, prijateljice knjižare iz SAD-a. Naime, osjećajući da nešto 'ne ide kako treba', poslala je poruku: Dragi Sveznadar, budite uvjereni samo u jedno – knjižare ne mogu propasti, one se samo umore, baš kao i ljudi. Tada sam shvatio da smo moja moćna gomilica i ja petnaestak godina držali težak isturen položaj koji je neprijatelj tukao svim, kaže se, raspoloživim sredstvima. Skoro da sam se sasvim navikao na to ratno stanje, ali smo eto, zaboravili na umor.

Riječka knjižara Nova za sada se povukla na rezervni položaj. Pod okriljem mraka, uspjeli smo spasiti sve knjige (da li vam je to poznato?) i prebaciti ih u stražnji dio knjižarskog prostora kojeg zbog neprikladne pozicije nismo nikada koristili. Za vrijeme povlačenja bilo je padanja u nesvijest, suza, znoja i svega onoga što vam se, u ime boljega, može obećati. Sada je tu jedna mala, klaustofobična, vruća, natrpana knjižarica koja će i dalje biti podrška virtualnom bratu Sveznadaru.

U naš prednji prostor useliti će jedna potpuno druga priča (o tom-potom), za koju se nadamo da će moći plaćati sve ono što mi nismo mogli. Trenutno gledamo radnike naoružane kariolama, bušilicama, špatulama i ostalim nježnim inventarom. Puni prašine u ustima, čekamo da ovi dani okupacije prođu te da možemo nastaviti s našim hobijem. Ispričavamo se do poda, pa i niže, svima onima kojima su narudžbe kasnile (vidi znak lijevo) ili nisu isporučene zbog 'više sile'. Idemo dalje...“

Eto, još se jedna hrvatska prava knjižara povukla na „rezervni“ položaj, a nitko me ne može uvjeriti da Tonči (Ante Russo) i ekipa nisu znali posao. Vjerojatno i jesu tijekom petnaetak godina povukli koji krivi potez, ali sasvim sigurno da nije falilo onih koji su ih za svakog pa i najmanjeg posrtanja još malo dodatno pogurali prema dolje. Pa će sada knjige zauzeti prostor negdje straga, iza ... (iako znam, neću otkriti tajnu što će biti sprijeda „pod reflektorima pozornice“), no dobro je da barem „Sveznadar“ ide dalje, ipak on živi u nekom (za sada) humanijem, virtualnom svijetu.

Ali jednu tajnu ne mogu ne spomenuti, štoviše, moram je „razotkriti“. U vrijeme kada se po medijima skoro pa svakodnevno slinavi o propadanju knjižara i spominju razno razni modeli pomoći knjižarima (subvencioniranje najma, povoljni krediti i slične lizalice) potrebno je javno reći da se u praksi za produženje ugovora o najmu od knjižara traže čak i poduplane najamnine, i tu je sasvim svejedno da li je gradska vlast lijeva ili desna. Riječki primjer pokazuje da su gladni i jedni i drugi. Točnije - proždrljivi.

I zato još više sreće želim Milani i Borisu (kao i njihovoj cjelokupnoj ekipi) koji su svoju novu knjižaru „Vuković & Runjić“ u petak navečer svečano otvorili u srcu Zagreba, u Teslinoj 16. Nadam se da smo im u proteklih 15-ak godina, koliko su knjižara i antikvarijat „Moderna vremena“ egzistirali na istoj lokaciji, ostavili i ponešto dobroga na što će se moći nastaviti. Naravno, u vlastitome stilu i sa vlastitom vizijom.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –