Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vesna Solar • 16.09.2018.

Han Kang : Vegetarijanka

Han Kang: Vegetarijanka

Vegetarijanka Kang Han

Nedavno se u nas pojavio neobičan roman koreanske autorice Han Kang, "Vegetarijanka", za kojim će većina posegnuti prvenstveno zato što je 2016. dobio nagradu „Man Booker International“. Na sramotu naše europocentričnosti, tradicija te azijske književnosti gotovo nam je potpuno nepoznata, pa tako i rad Južnokoreanke Han Kang. Već njezina debitantska kratka priča "Grimizno sidro" dobila je uvaženu nagradu „Yi Sang“, nakon čega ona počinje ozbiljnu i hvaljenu spisateljsku karijeru. Ipak, vrlo je vjerojatno da i "Vegetarijanka" - ma kako dobro napisana – ne bi izazvala takvo zanimanje da nije prevedena na engleski.

Tek je prijevod Deborah Smith doveo do internacionalnog uspjeha djela, do njegovog daljnjeg prevođenja na „manje“ jezike i u konačnici do „Bookera“. Uostalom, i prijevod na hrvatski Mire Čubranić je prijevod s engleskog. Čini se tako da je Deborah Smith u jednakoj mjeri zaslužna za priznanja kojima je roman ovjenčan kao i sama Han Kang, iako se prilično prašine diglo baš oko tog prijevoda: uspijeva li on doista prenijeti izvornik ili je previše „engleski“? Problem je naime u nizu kulturalnih razlika između nas i Koreje, pa se smatra da zapadni čitatelj ne može shvatiti niz suptilnih aluzija i simbola prisutnih u djelu.

Hrvatski čitatelj zasigurno neće uspjeti „pohvatati“ sva značenja koja lako iščitava onaj azijski, ali od ključne je važnosti što je "Vegetarijanka" odličan roman i nudi čitav niz tumačenja. Prava je književnost uostalom oduvijek uspijevala prelaziti granice država, jezika i nacija, a problemi koje otvara ovo djelo čine se iznimno bliski upravo našoj suvremenoj javnosti. 

Junakinja romana je Južokoreanka Yeong-hye, žena u tridesetim godinama, koja jednog jutra odluči izbaciti iz hladnjaka sve namirnice životinjskog porijekla. Njezino radikalno veganstvo nije tek uvođenje novog tipa prehrane, nego tijekom posve netradicionalno shvaćenog zapleta prerasta u iznimno složenu i snažnu metaforu otpora nasilju općenito. Roman s jedne strane „izvana“ opisuje način na koji okolina Yeong-hye reagira na njenu odluku, a s druge se bavi postupnim fizičkim i psihičkim raslojavanjem glavne junakinje te njezinom konačnom željom za metamorfozom u biljku.

Suprug i rođaci Yeong-hye jednodušno oštro osuđuju njezino ponašanje. Ne samo da je ne razumiju, nego im ni ne pada na pamet da je pitaju za motivaciju, što i nije neobično ako pažljivo pročitamo prve rečenice djela koje izgovara junakinjin muž: „Dok nije postala vegetarijanka, svoju suprugu nikad nisam smatrao ni po čemu posebnom. Da budem iskren, kad sam je prvi put vidio, nije mi bila ni privlačna.“  Njega zabrinjava jedino što ga Yeong-hye „sramoti“ na službenim večerama. Roditelji, sestra i šogor je na različite prilično šokantne načine pokušavaju prisiliti na povratak na staro, ali i na poslušnost mužu. No njezin je pasivni otpor uporan, što dovodi do postupnog raspada čitave porodice – muž se razvodi od nje, šira je se obitelj odriče – a junakinja kopni fizički, ali i psihički. Ukratko, Yeong-hye pomalo napušta sve životne konvencije i na kraju se nađe na zatvorenom odjelu bolnice za psihički bolesne.


Da bi opisao stupnjeve nenasilja, roman je organiziran u tri relativno odvojena dijela, Vegetarijanka, Mongolska pjega i Plamteće drveće, pri čemu ni jedan od njih ne pripada doista Yeong-hye. Prvi govori o suprugu Yeong-hye g. Chengu, drugi o mužu sestre Yeong-hye, a treći o njezinoj sestri In-hye. Svi oni u tekstu kao da kruže oko Yeong-hye, ali nitko ne ulazi u njezinu svijest i njezine motive. Ipak, povremeno se pojavljuju dijelovi napisani u kurzivu koji pripadaju Yeong-hye, a to su jedina mjesta u kojima ona progovara, u kojima zapravo dobiva „pravo na glas“. Ti kratki odlomci otkrivaju postupni rasap njezine osobe, ali i objašnjavaju motivaciju njezinog veganstva, i pretvaraju ga u metaforu.

Roman s jedne strane „izvana“ opisuje način na koji okolina Yeong-hye reagira na njenu odluku, a s druge se bavi postupnim fizičkim i psihičkim raslojavanjem glavne junakinje te njezinom konačnom željom za metamorfozom u biljku.

Sama Yeong-hye naime kaže da je sanjala strašne snove, u kojima se miješaju meso, krv i ubojstvo, pri čemu se čini da je ona istovremeno i žrtva i ubojica. Nakon toga meso za nju postaje metafora nasilja, i to ne samo nasilja nad životinjama nego i nad ljudima. Izuzetno je dojmljiva stravična epizoda u kojoj se ona sjeća kako je kao dijete morala pojesti psa koji ju je ugrizao, a tog su psa najprije strašno mučili. Veganstvo ipak ne zaustavlja njezine snove, a ona se sve više povlači u sebe ne bi li postigla unutarnji mir.

To vodi odbacivanju svih društvenih konvencija, da bi na kraju shvatila da je jedini način da se doista živi nenasilno – biti stablo, biti biljka. Njezina pretvorba se međutim ne zbiva doslovno, iako ona čak i to pokušava; ovo nije fantastični roman, a niti je Yeong-hye Kafkin Gregor Samsa. Radi se prvenstveno o psihičkoj metamorfozi.

Nama nepoznati, ali zapravo slavni južnokorejski pjesnik prve polovice 20. stoljeća Yi Sang pisao je kako bi ljudi trebali biti biljke, i do tog zaključka dolazi Yeong-hye na kraju romana u kojem svi ostali provode nasilje nad njom. Nju obitelj fizički i psihički prisiljava na jelo, vlastiti suprug je prisiljava na seks, čitava je okolina osuđuje i zatvara u ludnicu. Na kraju se to sveprisutno i kumulativno nasilje očituje čak i u pokušajima liječnika u bolnici da je prisilno hrane, koju ona odbija. Ona pak – sva ozarena  – dolazi do konačnog zaključka kako uopće ne treba jesti, jer treba biti poput stabla u šumi, koje živi od svjetla i zemlje.

Kako njezin pokušaj da zaustavi nasilje i doista živi nenasilno dovodi i do psihičkog rasapa i do fizičkog propadanja, ovaj relativno kratki roman postavlja niz vrlo uznemirujućih pitanja. Ako nenasilan život prema drugima vodi u neku vrstu nasilja prema sebi, znači li to da je nasilje u korijenu ljudskog života samog? Možemo li jesti, ali izbjegavati nasilje? Postoji li mogućnost nenasilnog života bez izvođenja krajnjih konzekvencija, kao što to čini Yeong-Hye? Može li postojati doista nenasilan čovjek? I kako uopće provesti nenasilje, kad se čini da je nemoguće živjeti nenasilno, a nemoguće je živjeti i u nasilju? Ne zaboravimo da Yeong-hye i sebe vidi kao nasilnu osobu. I, na kraju, može li se čovjek, i treba li se, pretvoriti u biljku? Znači li to negacija života samog, kao što u neku ruku sugeriraju crvene korice djela na kojima leži žena iz koje raste cvijeće?

Na ta pitanja dakako nema u romanu odgovora. Ovo nije nekakav filozofski roman, iako se može tumačiti i u doslovnom i u prenesenom smislu. No činjenica da je "Vegetarijanka" uspjela neobičnom romanesknom formom, sažetim izrazom koji teče naizgled lako te nizom metafora, postaviti temeljna pitanja o ljudskoj biti, o međuljudskim odnosima, odnosima ljudi i prirode, nasilja i radikalnog nenasilja čini je iznimno uspjelim književnim djelom, koje bi trebali čitati i vegetarijanci i mesojedi, i oni između.  

Han Kang

Vegetarijanka

  • Prijevod: Mirna Čubranić
  • Hena com 02/2018.
  • 204 str., meki uvez s klapnama
  • ISBN 9789532591972
  • Cijena 119.00 kn

Roman 'Vegetarijanka' suvremene južnokorejske autorice Han Kang prodire u najzakučastije slojeve ljudske duše i otvara polemike karakteristične ne samo za korejsko već i moderno zapadnjačko društvo. Ne čudi stoga da je engleski prijevod Vegetarijanke šokirao i oduševio svjetsku književnu kritiku i čitatelje, ali i uzrokovao brojne kontroverze zbog niza mogućih interpretacija.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –