Bugarski pisac Georgi Gospodinov i prevoditeljica Angela Rodel dobitnici nagrade Booker za roman 'Vremensko utočište'
Bugarski pisac Georgi Gospodinov i prevoditeljica Angela Rodel u utorak su proglašeni dobitnicima Međunarodne nagrade Booker za roman ''Time Shelter''.
Prestižna nagrada dodjeljuje se od 2005. godine za najbolje književno djelo prevedeno na engleski jezik, a nagrada od 50 000 funti ravnomjerno se dijeli između autora i prevoditelja.
Govoreći o nagradi, Gospodinov je izjavio da ona "ohrabruje pisce, ne samo iz moje zemlje, nego i s cijelog Balkana, koji se često osjećaju da se nalaze izvan sfere u kojoj se najviše pažnje poklanja engleskom govornom području''.
Prevoditeljica Angela Rodel porijeklom je iz američke savezne države Minnesota, ali živi i radi Bugarskoj. Njezini prijevodi poezije i proze objavljivani su književnim časopisima i antologijama.
U Hrvatskoj je ovaj roman u prijevodu Ksenije Banović pod naslovom "Vremensko utočište" objavila nakladnička kuća Fraktura početkom prošle godine.
Razgovor s Gospodinovim (kratki ulomak)
Vremensko utočište
Dean Trdak za naš je portal razgovarao s Gospodinovim prije tek malo više od pola godine, i upravo je njegov sada Bookerom nagrađeni roman "Vremensko utočište“ bio u fokusu razgovora. Razgovor u cijelosti možete pročitati na ovom linku: Georgi Gospodinov: Knjižnice su istinska vremenska utočišta
Još dok sam prije otprilike četiri, pet godina počinjao roman, vladao je snažan osjećaj da se nešto u vremenskom mehanizmu rasklimalo. Da vrijeme ne protječe na onaj način na koji smo navikli. Dovršio sam roman netom prije pandemije koja je posve promijenila i vrijeme i njegovu brzinu. Vjerujem da pisci mogu i moraju osjetiti kada se nešto oko nas počinje klimati, smjenjivati, mijenjati svoj ritam. Tvrdim da se to moglo namirisati u zraku posljednjih četiri-pet godina. Tu je još jedna stvar – ulazimo u post-svjedočansku epohu. Oni koji su se jasno sjećali Drugog svjetskog rata više nisu među živima. Ogroman oblak (namjerno koristim ovu riječ) živoga sjećanja odlazi. I to se teško može kompenzirati. Zato ne samo vrijeme, nego i sjećanje postaje glavnom temom. Samo društvo počinje razvijati Alzheimer.“
Gaustin, lik koji se preskačući iz stoljeća u stoljeće pojavljuje kao svjedok vremena, domišljat je Gospodinovljev izum za prevladavanje zaborava.
„Gaustin se prvi put pojavio u jednoj mojoj pjesmi prije mnogo godina. Rodio se iz nekoliko stihova koje nisam uspio dovršiti, zvučali su mi kao da su iz nekog drugog vremena, drugog stoljeća. No, nisam htio odustati od njih, pa sam ih stavio kao epigraf u jednu drugu pjesmu. Potpisao sam ga imenom Gaustin koje sam izmislio i zazvučao mi je kao trubadur iz 13. stoljeća. Kasnije se Gaustin pojavio u jednom drugom epigrafu, već kao moj školski prijatelj iz šestoga razreda. Potom je ušao u priče i počeo prolaziti kroz različita vremena. Negdje u to vrijeme sreo sam čovjeka koji mu je bio dosta nalik, čak mi je prodao i cigarete Tomasian iz 1937. godine. Geneza njegova nastanka opisana je u "Vremenskom utočištu" i vrlo je blizu istine. Gaustin je sve ono što zbog vlastitih ograničenja svoga tijela i svoga vremena, a možda i volje, ja ne mogu učiniti.
Pročitajte razgovor u cijelosti!
Vremensko utočište
- Prijevod: Ksenija Banović
- Fraktura 03/2022.
- 288 str., meki uvez s ovitkom
- ISBN 9789533584379
U romanu 'Vremensko utočište', nagrađivani bugarski pisac Georgi Gospodinov propituje osobno i političko biće pozivajući nas da pogledamo u zavodljivo zrcalo sjećanja. Velika priča o vremenskim utočištima koja gradimo onda kada je budućnost otkazana, a sadašnjost nam nije više dom.