Haruki Murakami : Kafka na žalu

Negdje krajem devedesetih u Tokiju, u predvečernjim satima, nekoliko stotina djece je palo u nesvijest gledajući dječji program na televiziji. Na Hitnu pomoć djeca su stizala s glavoboljom, privremeno zaslijepljena, ili u besvjesnom stanju. Ubrzo je utvrđeno da je masovnu hipnozu prouzročila jedna epizoda "Pokemona", emitirana na televizijskoj mreži TV Tokyo. Javljajući o neobičnoj epidemiji neke su televizijske kuće prikazale u svojim vijestima spornu sekvencu "Pokemona", nakon čega se još nekoliko djece onesvjestilo.

Slična epizoda masovne hipnoze među djecom otvara i roman Harukija Murakamija "Kafka na žalu". U vrijeme Drugog svjetskog rata školska djeca su u pratnji učiteljice krenula skupljati šumske gljive. Hodajući jednim šumskim proplankom na nebu su ugledali zrakoplov nalik letetećoj supertvrđavi B-29 koji se neobično bljeskao. Neposredno nakon toga sva su djeca pala u nesvijest. Jedina je pri svijesti ostala učiteljica.

Slučaj s masovnom hipnozom djece koja su gledala "Pokemone" liječnici su objasnili pretjeranom iritacijom osjetila. U pregledanoj epizodi crtića jedan lik "posebno jako bljeska", pa se u roku "od pet sekundi ekran vrlo brzo zamračuje", a zatim "bljesne jakim crvenim svjetlom". Takvo stroboskopsko pulsiranje izazvalo je reakciju u mozgu, gdje je došlo do rijetke elektroničke rezonancije, slične onoj kod napada padavice.

I u objašnjenju kolektivne nesvjesti šesnaestoro izgladnjelih japanskih učenika koji su u vremenima ratne oskudice u šumi skupljali jestivo bilje, nalazi se snažno prisustvo crvene boje. No Murakami nije tako jednostavan. Noć prije odlaska s djecom u šumu učiteljica je imala intenzivne erotske snove. U snovima je s odsutnim mužem imala snošaj u svim mogućim položajima. Kad se probudila požudu je zadovoljila masturbiranjem.

Erotske fanzazije učiteljicu nisu napuštale niti za vrijeme školskog izleta. Muža je mogla osjetiti u sebi i još dok se uspinjala brdskom stazom. Iznenada joj je došla menstruacija. Sklonila se u šumu i s par ručnika pobrinula za neobično obilno krvarenje. No jedan dječak pronašao je krvave ručnike skrivene u šumi. Od pogleda na menstrualnu krv djeca su pala u nesvijest. Dječak koji je pronašao krvave ručnike iz nesvijesti se nije probudio nekoliko dana.

Dakle, što imamo u ovoj priči? Erotske snove, masturbaciju, seksualnu fantaziranje pred djecom, masovnu hipnozu, freudijanski motiv menstrualne krvi, motiv usnule Trnoružice koja je također usnula ugledavši krv... uglavnom, čitav tovar znakova i referenci, maštovitih koliko i proizvoljnih. Harukija Murakamija je najvjerojatnije inspirirao slučaj s masovnom televizijskom hipnozom, koji se dogodio upravo u vrijeme kada je on započinjao s pripremama za "Kafku na žalu". No "menstrualna hipnoza" tek je usputna epizoda romana; primjer ekstenzivnog razvijanja motiva, kojeg se ubrzo napušta, i zatim mu se više mu ne vraća.

Zajedno s "masovnom hipnozom" u roman, čiji okvir predstavlja mit o Edipu, ubacuje se bujica najrazličitijih podsvjesnih i onostranih motiva, te referenci na zapadnu kulturu. Na Murakamijevoj pokretnoj traki je petnaestogodišnji dječak Kafka koji posredno ubija oca, u snovima siluje sestru, i na javi ima strastveni seksualni odnos s majkom; tu su prolazi u paralelne svijetove i transcendentalna iskustva; tu je Beethoven, Beatlesi i Radiohead, Eichmann, Napoleon i Bergson, Johnny Walker, pukovnik Sanders i Miki Maus, Truffaut, "Moje pjesme, moji snovi" i Yeats ("u snovima počinju odgovornosti")...

Još od sredine osamdesetih Murakami (1949.) u Japanu ima status populističkog literarnog supestara čiji se romani prodaju u milijunskim nakladama, prevode na desetke jezika, i ekraniziraju s jedne i druge strane Tihog oceana. Ispočetka, japanska literarna oligarhija nije mu bila sklona, ali taj je otpor polako slomljen. Nagradu Yomiuri za "Ljetopis Ptice-navijalice" (1995.) dodijelio mu je nobelovac Kenzaburo Oe, jedan od njegovih dotadašnjih najžešćih osporavatelja.

Kod nas se Murakamija već godinama predano prevodi. Na hrvatskom su mu objavljeni romani "Lov na divlju ovcu", "Tvrdo kuhana zemlja čudesa i Kraj svijeta", "Norveška šuma", "Pleši pleši pleši", "Južno od granice, zapadno od Sunca", "Moj slatki Sputnik", "nakon potresa", "Kad padne mrak", a u pripremi je i "Ljetopis Ptice-navijalice". Niti ovdje mu nije manjkalo čitatelja, baš kao ni osporavatelja. Miljenko Jergović napisao je kako nije više "u stanju čitati prozu koja slavi Beatlesa". No i njegov otpor prema Murakamiju je nestao. Pridružujući se pozitivnim kritikama književnika Davida Mitchella i Johna Updikea, Jergović je krajem godine "Kafku na žalu" (2002.) proglasio jednom od knjiga desetljeća.

"Kafka na žalu" je uistinu poseban knjiški supermarket. Svašta se ovdje može pronaći. Štiklec o tome kako je general MacArthur nakon kapitulacije objavio Japancima da car Hirohito više nije Bog - zbog čega je Bog u Japanu postao "neka vrst prilagodljivog koncepta" - ili esejčić o tome kako su u Beethovenovo vrijeme ljudi mislili da je važno izraziti ego.

"Prije toga, dok je postojala apsolutna monarhija, to bi se smatralo nepriličnim, društveno nastranim ponašanjem i ugušilo bi se prilično oštro. Ali čim je buržoazija došla na vlast u devetnaestom stoljeću, tomu gušenju je došao kraj i pojedinačni ego dobio je slobodu da se izrazi. Sloboda i emancipacija ega bili su sinonimi. A umjetnost, posebice glazba, bila je na čelu svega toga. Oni koji su došli poslije Beethovena i živjeli tako reći u njegovoj sjeni - Berlioz, Wagner, Liszt, Schumann - svi su vodili ekscentričan, buran život. Na ekscentričnost se gledalo kao na gotovo idealan način života."

Murakamijeva lakoća pisanja i zaigranog nizanja raznih štikleca osvaja. MacArhtur i Beethoven su genijalni. Ali što sa šumskom menstruacijom seksualno uzbuđene učiteljice i sedamnaestoro onesvještene dječice? I to je, naime, jedan jako zaigrani Murakami.

Haruki Murakami : "Kafka na žalu"
Preveo Mate Maras

Vuković & Runjić, 2009.

( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )