Herta Mueller : Ljuljačka daha
Zamislite evropske generacije rođene krajem XIX stoljeća u Francuskoj, Njemačkoj ili Bjelorusiji. Što je pred njima? Stoljeće zarobljeničkih logora, radnih logora, koncentracijskih logora, logora uništenja...
Dobro došli u eru ratova i logora! Generacije rođene krajem belle epoquea među najnesretnijim su generacijama evropske povijesti. S XX stoljećem dolazi horror epoque. Velika je to evropska seoba naroda. Transporti između logora nikako ne prestaju. Čas idu prema Sibiru; zatim prema Majdaneku, Sobiboru, Treblinki, Auschwitzu, Buchenwaldu, Bergen-Belsenu; a onda opet prema Sibiru i radnim logorima širom SSSR-a. U jednome trenutku u stočnim vagonima su politički osuđenici koji putuju prema gulazima u Sibiru, zatim u stočne vagone ulaze Židovima i ratni zarobljenici putujući prema logorima širom Evrope, a onda po završetku rata ponovo kreću kompozicije prema logorima daleko na Istoku. Na ovom posljednjem putovanju su njemački ratni zarobljenici, poneki ruski vojnik koji je dio rata proveo u njemačkom zarobljeništvu, i njemački civili.
Nijemci, kao prve žrtve Hitlera, logore su punili još od 1933. kad je počeo raditi Dachau. Isprva su u logorima završavali komunisti, socijaldemokrati, homoseksualci, svećenici, Jehovini svjedoci, kriminalci... Nakon pokušaja atentata na Hitlera 1944. u zatvorima i logorima se našla i vojna aristokracija. Potom su se nacistički logori ispraznili. No masa Nijemaca sada je krenula prema zarobljeničkim i radnim logorima Istoka. Crvena armija je u Rumunjsku ušla u ljeto 1944. godine. U siječnju 1945. sovjetski genaral Vinogradov naredio je da svi rumunjski Nijemci u dobi od 17 do 45 godina budu upućeni na prisilni rad u Sovjetski Savez.
Vlakovi su prema Sovjetskom Savezu krenuli po cičoj zimi. U "Ljuljački daha" Herta Mueller opisuje obavljanje kolektivne nužde, noću, u smrznutom krajoliku, kako su žene i muškarci u trenutku izgubili sram, kako je odvjetnik "Paul Gast stenjući obavljao nuždu", kako je njegovoj supruzi "utroba kvakala od proljeva" - i kako je netko u taj europski nokturno viknuo: "Evo vam, Sasi moji, kako lijepo serete svi na jednoj hrpi."
Među kolonom rumunjskih Sasa koja je tada krenula prema Istoku bila je i majka njemačko-rumunjske nobelovke. Majka se kući vratila nakon pet godina. O onome što je proživjela nije se pričalo, barem ne glasno. Isto kao što se nije pričalo niti o očevoj SS prošlosti. Sjećanja svojih sunarodnjaka iz vremena radnih logora Herta Mueller je počela bilježiti tek 2001., četrnaest godina nakon što je emigrirala u Njemačku. Među svjedocima bio je i Oskar Pastior, slavni njemački pjesnik. Isprva je ideja bila da on pripovijeda, ona zapisuje, i tako zajedno napišu knjigu. No Pastior je umro iznenada, 2006., a Herta Mueller knjigu je završila početkom 2009., taman da joj, zajedno s "Da mi je danas bilo ne susresti sebe" i "Remen, prozor, orah i uže", uđe u bubanj za Nobela.
U Sovjetskom Savezu transportirani rumunjski Nijemci susreli su se s njemačkim ratnim zarobljenicima. Žene iz radnog logora ubrzo su se počele sastajati s njima. Sjećale su se kako je još u vrijeme Staljingrada, neki ženski glas iz Reicha, prepun žudnje, preko radija tražio da svaka njemačka žena pokloni Fuehreru dijete. Djevojke i žene izvučene iz svojih domova i obitelji sada su izvršavale tu zapovijed. Prvo su bile prisiljene pred svima obavljati nuždu, sada su odlazile sastajati se u nekoj betonskoj cijevi s ratnim zarobljenicima.
"Shvaćao sam da ti strani Nijemci imaju sve ono što je našim muškarcima nedostajalo" kroz tekst Herte Mueller pripovijeda Pastior. "Fuehrer ih je poslao u svijet kao vojnike, bili su prave dobi, nisu više bili dječaci niti prezreli poput naših muškaraca... Za naše su žene oni bili junaci, bolje od večernje ljubavi s radnicima na prisilnom radu..."
Jer bez "večernje ljubavi" nije se moglo niti u logoru. Štoviše, baš tamo se nije moglo. Samog Pastiora nije smetalo što njihove žene odlaze onim drugim Nijemcima. Kao gay s time nije imao problema. Kao gayu čak mu je i odlazak u logor ispočetka bio primamljiv - samo da pobjegne iz obitelji! Na kraju se našao u logoru diskretno promatrajući mlade ruske stražare kako se tuširaju. Tako diskretno da na kraju više ni sam nije znao zašto je toliko diskretan i kakvu to strašnu tajnu krije...
"Ljuljačka daha" zapravo je vrlo poetična priča iz epohe horora. Uz večernje kolektivne nužde i večernje ljubavi, tu su i srcolike lopate kojima se istovarivao ugljen, i naravno, anđeli - jer svaki logoraš imao je svog anđela gladi, "koji nikad ne odlazi, ali se vraća". Od Pastiorova svjedočanstva, i svakodnevice u logoru, Herta Mueller ispisuje poeziju "nulte točke egzistencije". Ako je Solženjicinov "Jedan dan Ivana Denisoviča" bio dokument iz radnog logora, prva knjiga sovjetskih gulaga, "Ljuljačka daha" je terminalna logorska poema. Apsolutno poetična, apsolutno stravična.
Ali priča o evropskim generacijama koje su živjele u eri logora i progona tu ne staje. Vrzino kolo uvijek ima snage za još jedan okret. Ovih je dana stručnjak za književnost Stefan Sienerth otkrio da je Pastior bio komunistički doušnik koji je od 1961. do 1968. radio pod kodnim imenom "Otto Stein". Securitate je Pastiora vrbovala kada se dočepala pet njegovih pjesama u kojima opisuje svoja iskustva iz radnog logora.
Sienerth je Pastiorovu prošlost razotkrio u tromjesečniku za književnost Spiegelungen objavivši vlastoručno potpisani dokument iz 1961. u kojem Pastior pristaje davati informacije o svojim prijateljima i suradnicima tajnoj policiji. U dokumentu se nudi i rehabilitacija Pastioru koji se nakon puštanja iz logora oženio i postao radijski novinar. Sa špijunažom je prestao kada mu je bilo dopušteno otići živjeti na Zapad...
Herta Mueller ostala je užasnuta tom viješću. Za FAZ je izjavila da je osjetila "šok i bijes". Njen prijatelj imao je i vremena i razloga povjeriti joj svoju tajnu. Premda nema dokaza da je Pastior nekoga poslao u zatvor tragična je, vjerojatno, bila i sama činjenica tog cjeloživotnog prikrivanja, ali i sama pomisao da bivše žrtve na kraju i same šalju nekoga u zatočeništvo, sudjelujući u neprekidnom evropskom kolanju logoraša.
Herta Mueller: "Ljuljačka daha"
Prevela Helen Sinković
Naklada Oceanmore, 2010.
( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )