Ian McEwan : Na plaži Chesil

Na starim fotografijama teško prepoznajemo svoje pretke. Muškarci iz zagrebačke obrtničke komore, snimljeni 1908. kako ukočeno sjede gledajući ravno pred sebe, danas izgledaju poput izumrlog plemena. No ne treba ići čitavo stoljeće unazad da bi se našle iščezle civilizacije, dovoljno je i manje od pedeset godina, na početak šezdesetih.

Recimo, u prvoj rečenici svog novog romana, "Na plaži Chesil", Ian McEwan piše: "Bili su mladi, obrazovani i oboje nevini te, njihove prve bračne noći, a živjeli su u vrijeme kada je o seksualnim poteškoćama bilo jednostavno nemoguće razgovarati".

Mladi student povijesti Edward zaprosio je violinisticu Florence kad je žudnja postala prevelika. Jednom prilikom ona je nakratko stavila ruku blizu njegova uda. Manje od petnaest sekudna osjećao ju je preko dva sloja tkanine. Čim se je povukla, zaprosio ju je: takvu seksualnu napetost više nije mogao podnijeti.

No prva bračna noć Edwarda i Florence pretvoriti će se u seksualnu katastrofu. Ona je prema seksu osjećala gađenje, sama riječ „penetracija" izazivala joj je mučninu, baš kao i većina pojmova iz bračnog savjetnika. Edward je bio drčniji no i on je bio potpuno neiskusan: pripremajući se za konzumaciju braka danima se uzdržavao od masturbacije, tako da je u presudnom trenutku brzo izgorio.

Ukratko, brak im nije bio predodređen za „leteći start". Bračna noć, u hotelu na pješčanoj plaži Chesil, pala im je u neko krivo, za seks još uvijek nesretno vrijeme.

Godine 1962. žene su se već sunčale u bikiniju, u Bijeloj kući mladi američki predsjednik zabavljao se s Marilyn Monroe, a "Ljubavnik lady Chaterley" više nije bio zabranjena knjiga. Ali do seksualne revolucije ostalo je još nekoliko dugih godina: baš kao i do Woody Allenove komedije "Sve što ste željeli znati o seksu a niste se usudili pitati".

Da su se Edward i Florence upoznali 1968. vjerojatno bi najprije malo eksperimentirali s nekolicinom partnera, a zatim se prepustili bračnom spokoju. No 1962. seks je još uvijek bio pod kontrolom, posebice što se tiče žena. Žudnja je bila prljava, a izvanbračni seks proskribiran. Za one koji su se držali vjerskih i društvenih uzusa bračna noć se lako mogla pretvoriti u dramu "nekonzumacije" u kojoj su žene bile velike frigidne nule, a muškarci su patili od prerane ejakulacije.

U svom malom i slatkom romanu (British Book Awards za knjigu godine 2008.), McEwan nježno opisuje taj antropološki misterij, te nepoznate ljude, Edwarda i Florence, pripadnike izumrlog plemena koje ništa nije znalo o seksu. Doduše, u društveno-povijesnom kontekstu McEwan je ponešto tanak. Roman se gradi na pričama Edwarda i Florence, o kojima saznajemo sve, a društvena pozadina kontrolirane seksualnosti u drugom je planu, pa romanu nedostaje ponešto esejističkog "safta".

No britanska kritika "Na plaži Chesil" dočekala je s oduševljenjem. Svaki roman bookerovca McEwana je "događaj", ali ovaj je "remek-djelo" (Times Literary Supplement). Dojam je uistinu jak. "Na plaži Chesil" je zanimljiv ljubić, iz vremena koje bi smo mogli nazvati posljednjim danima Imperija kontrolirane seksualnosti.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )