Iceberg Slim : Svodnik

Šezdesete su označene revolucijama i brojnim građanskim pokretima, između ostalih, i građanskog pokreta afro-amerikanaca. Taj je period iznjedrio brojna prozna djela koja odišu revolucionarnim tonom, poput "Armies of the Night" (Vojske noći) Normana Mailera, ili djela Jamesa Baldwina. Iceberg Slim nema veze s tim pokretom. Barem ne direktno. Riječ je o autoru čije knjige neće nikad spadati u kanon književnog mainstreama, no čiji je način pisanja ostavio dubok trag na brojne pisce afro-američkog podrijetla, unatoč činjenici što njegova proza nije posjedovala za to vrijeme karakterističan revolucionaran ton.

Iceberg Slim, čije je pravo ime Robert Beck, bio je svodnik dugi niz godina, i može se reći da je u pitanju i društveni i književni marginalac (barem kad je u pitanju kanon). Njegov jezik, tj. žargon koji pronalazimo u knjizi potaknuo je i brojne repere da tako pričaju i slažu rime, a Iceberg se (baš kao i mnogi autori koje je u prijevodima objavio njegov hrvatski izdavač Šareni dućan), bavio i glazbom što je zabilježeno u albumima (npr. "Reflections"), koji nalikuju na književna čitanja u pratnji jazzy muzike.

"Svodnik, narkoman, kriminalac, ljubavnik, nasilnik, robijaš... i - književnik. Ova nevjerojatna kombinacija veže se uz Roberta Becka (...)", kažu korice knjige, no ne vidim po čemu je ta kombinacija nevjerojatna, takozvani polusvijet je književnosti ponudio neke od najvećih pisaca. Charles Bukowski, William Burroughs i Jean Genet su samo neki od primjera, no Genet nije nasumično spomenut.

Naime, Icebergova poetika je iznimno bliska njegovoj. Uostalom, i jedan i drugi pružili su autentičan pogled na svijet podzemlja, i jedan i drugi su svoj život više, manje pretočili u knjige. I upravo u tome leži snaga ovog proznog djela, Iceberg ne mulja, svaka priča, svaki dijalog i svaka jeziva pojedinost zaista se dogodila.

Doduše, tamo gdje je Genet poetičan, Iceberg je grub i okrutan, no pogrešno bi bilo reći da Icebergovim opisima i mislima nedostaje poetičnosti, dapače, opisi pomaknutih stanja svijesti i surovog gradskog pejzaža posjeduju neku uvrnutu ljepotu i savršeno dočaravaju Slimov sumorni svijet. Najmoćnije oružje u Slimovom pripovjedačkom arsenalu nalazi se u njegovoj dokumentarističnosti, on kao da promatra sve opisane događaje iza nekog zaštitnog stakla, tako da je njegov ton posve hladan, ledeniji od ledenjaka po kojem je dobio ime.

Tamo gdje je većina crnih autora njegove generacije puna revolucionarnog elana i bijesa pravednika, Slim je apatičan, on radi za svoje dobro, ne za dobro svoje "crne braće". Kako sam kaže, jasno mu je da samo bogati crnac može uživati u blagodatima "bijelog svijeta", tako da svjedočimo nizu njegovih uspona i padova, sve većoj okrutnosti i sve gorim spletkama. Kao što i sam autor na početku najavi, dočekamo obrat u najcrnjem trenutku.

"Svodnik" je na neki način i didaktičan roman, jer nastoji mlađoj crnoj (zapravo bilo kojoj manjinskoj) populaciji demonstrirati da ih na kraju takvog puta ne čeka happy end, nego isključivo propadanje, fizičko, duhovno i materijalno. Uostalom, iz ovakvih se knjiga, zaista da više naučiti nego iz bilo koje lektire. One samo dokazuju da književnost nije nekakva hermetična cjelina zatvorena u kulu od bjelokosti, gdje sklerotični akademici raspravljaju koristeći višesložne riječi latinskog korijena, već neka od najmoćnijih djela svjetske književnosti svoje korijenje pronalaze upravo na ulici.

Učestalo spominjanje riječi "ulica" nije slučajno. Naime, valja reći da je prijevod poprilično dobar, i da je Icebergov vokabular, tj. vokabular ulice vjerno pretočen u hrvatski jezik. Čest je slučaj da prilikom prevođenje stranog slenga pribjegne čudnim i iritantnim metodama, tako da odlične knjige završe s katastrofalnim prijevodom. Dobar primjer za ovo je "Trainspotting", gdje je škotski ulični sleng preveden kao kajkavština. Time se izgubilo na oštrini i duhovitosti djela, izgubljena je izvorna energija djela koja podosta duguje jeziku. "Svodnik" je, izbjegnuvši nepotrebnu upotrebu dijalektalnog govora, zadržao svoju prvobitnu energiju i vjerno predočio polusvijet kojim se Iceberg kretao.

Dakle, nije pogrešno citirati novinara Washington Posta koji je izjavio da je Slim učinio za svodnika otprilike ono što je Genet učinio za lopova. "Svodnik" je autentična ispovjest koja šokira cijelim putem, brutalna priča osobe koja kajanje nije počela osjećati dok nije bilo gotovo prekasno. Utjecaj ove knjige je dalekosežan, i dok je autorov sleng možda postao pomalo anakron na književnoj razini, jezik kojim je knjiga napisana i dalje je prisutan u hip-hop i rap kompozicijama, u ovom, ili onom obliku, te i dalje na neki način formira nadolazeće generacije.

Uostalom, dovoljno je pročitati uvod gdje Ice-T kaže kako je Slimov jezik poznavao prije nego što je pročitao njegove knjige, a takvo što je samo potvrda autorovog utjecaja na afro-američku kulturu.

Robert Beck (Iceberg Slim): "Svodnik : Priča o mom životu"
Prevela Martina Burulić

Šareni dućan, 2011.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )