Igor Beleš dobitnik Nagrade 'Fran Galović' za roman 'Listanje kupusa'
Nagrada “Fran Galović” za najbolje objavljeno književno djelo hrvatskih pisaca na temu zavičaja i/ili identiteta za 2023. pripala je Igoru Belešu za roman "Listanje kupusa" (Hena com, 2023., urednik Kruno Lokotar). Odlučilo je tako prosudbeno povjerenstvo, u kojem su bili Julijana Matanović, Zlatko Krilić i Mario Kolar.
Nagrada je dobitniku dodijeljena 4. studenog u Galeriji “Mijo Kovačić” u Koprivnici u sklopu središnje svečanosti jubilarne 30. „Galovićeve jeseni“. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa od 4.000 €, diplome i statue, te autorizirane grafike Čitajte pjesme Galovića Vlade Marteka.
Nagradu su dobitniku uručili gradonačelnik Grada Koprivnice Mišel Jakšić, izaslanica ministrice kulture i medija Mihaela Majcen Marinić i predsjednik organizacijskog odbora „Galovićeve jeseni“ Marko Gregur.
** nedavno smo na portali objavili kritiku romana "Listanje kupusa" koju možete pročitati ovdje.
Obrazloženje nagrade
Listanje kupusa
Roman "Listanje kupusa" pojavio se u hrvatskoj književnosti kao ugodno iznenađenje. Premda njegov autor nije potpuni početnik (objavio je do sada više priča i roman Svitanje na zapadu) vjerojatno se malo tko nadao – osim možda urednika Krune Lokotara – da ćemo upravo od Igora Beleša dobiti tekst koji je izrazito inovativan po raznim svojim aspektima, a ujedno i vrlo vrijedan po svojem krajnjem rezltatu.
Jer, Beleš tu pripovijeda o skupini djece – uglavnom dječaka, ali se među njima, na važnom mjestu, nalazi i jedna djevojčica – što u Borovu, poznatom industrijskom naselju kod Vukovara, na svoj način doživljavaju početak rata 1991. godine, pa razvoj toga rata, a napokon i pad grada i kraj vlastitoga djetinjstva. Pripovjedna perspektiva je, dakako, dječja, ali povremeno intervenira i pripovjedač sa stanovišta svoje današnje zrelosti. Ta su djeca zaokupljena stripovima, glazbom, sportom i svim onim što je za njihovu dob karakteristično, ali im povremeno u vidno polje ulazi i ono što rade odrasli, a što djeca ne razumiju i s čim se teško suočavaju i mire. Pri tome je osobito zanimljivo ono što će ponekoga današnjeg čitatelja možda i iznenaditi, a to je činjenica da ti klinci ne razumiju ništa u vezi s politikom, pa tako nisu svjesni ni vlastitoga nacionalnog identiteta. Većina njih, doista, jedva da zna što su po narodnosti, i jako ih čudi kad vide da upravo narodnost postaje uzrok najvećih rascjepa i najtežih trauma, utoliko više što i sami žive u nacionalno izmiješanim obiteljima. Tko je god u ona vremena poznavao taj društveni ambijent, lako će se složiti da Beleš nije ni u čemu pretjerao, nego da je svijet njegovih junaka vrlo nalik na tadašnju zbilju, koja nam se – gledajući retrospeketivno – danas može sve teže činiti vjerojatnom. U svakom slučaju, ta djeca – dakako, protiv vlastite volje – otkrivaju štošta o zajednici u kojoj žive, ali i o sebi samima, te tako, kroz njihove oči, dobivamo sliku rata – i sliku raspada Jugoslavije – kakvu do sada nismo poznavali.
Pri tom je, dakako, najvažnija činjenica da je ta slika uvjerljiva, a da se praćenje priče pretvara u nesvadidašnji literarni doživljaj. Beleš vješto vodi dijaloge, okretno portretira razne društvene tipove, a posebno je jako spretan u dvije ključne dimenzije teksta. On uspijeva, prvo, natjerati čitatelja da se uživi u dječji svijet, te da mu postane važno ono što je djeci važno, premda odraslima – tadašnjima i sadašnjima – možda i nije. I potom, uspijeva izbjeći svako dociranje, svaku političku poruku (korektnu ili manje korektnu), te tako recipijent dobiva dojam da se zbivanja pred njim odvijaju kao u kakvom dokumentarnom filmu, zasnovanom na prizorima iz zbilje. A pri tome – a to je možda i najvažnije – ne izostaju emocije, bez kojih ovakva priča ne može, i upravo su emocije ona nit koja čitatelja vodi kroz knjigu. Ili, da kažemo nešto izravnije: osjeća se tu dašak nostalgije, koja je normalna kad se govori o vlastitom djetinjstvu, ali ta nostalgija svaki čas biva razagnana kad se u sjećanju pojave nemile činjenice i još nemiliji ljudi. I još se nešto mora reći o fabuli: barem neki od junaka na kraju odrastu, premda ne svi i premda ne na isti način, te je tako ova priča ujedno i prilika da se sjećanja usporede i da se iz njih ponešto zaključi.
A kako nagrada koja nosi ime Frana Galovića stavlja akcent na zavičajnu dimenziju suvremene hrvatske književnosti, ovo je mjesto da se naglasi kako je Belešova knjiga udovoljila tome kriteriju u zavidnoj mjeri: zavičaj se tu ni ne slavi ni ne kudi, nego se pokušava razumjeti. A to je, uvjereni smo, dobro i za knjigu, i za nagradu, a i za sve one koji se znanstveno i kritički bave književnošću vezanom uz velike i teške godine nedavne nacionalne povijesti.
Julijana Matanović
Listanje kupusa
- Hena com 05/2023.
- 376 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789532594171
Pet jedanaestogodišnjaka, nerazdvojnih članova An družine, u Borovu je naselju 1991. krenulo istraživati misterij nestanka djece i nekih obitelji iz njihova naselja koje se mijenja iz dana u dan, pa sve brže, iz dana u noć, u noći u kojima se sve češće čuju pucnjevi, detonacije... No, njihovo je prijateljstvo iznad svega, pa im ni činjenica što doznaju da su odjednom postali Srbi ili Hrvati ništa ne znači. 'Listanje kupusa' Igora Beleša jedan je od prvo ljepših, pa poslije mučnijih i napetijih romana u posljednje vrijeme.