Jasminka Tihi-Stepanić dobitnica nagrade 'Anto Gardaš' za 2015.

Održava se
20.05.2016. u 19h

Na natječaj za književnu nagradu „Anto Gardaš“ za dječji roman ili zbirku priča objavljenu u 2015. godini, pristigle su trideset i tri knjige. Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Branka Primorac, Dubravka Težak i Stjepan Tomaš izdvojilo je u uži izbor pet knjiga: Mire Gavrana „Ljeto za pamćenje" (Mozaik knjiga, 2015); Vjekoslave Huljić „Moja sestra je mrak" (Mozaik knjiga, 2015); Nives Madunić Barišić „Lunapark" (Mozaik knjiga, 2015); Jasminke Tihi-Stepanić “Moja neprijateljica Ana" (Školska knjiga, 2015) i Renate Zlatković „Kalorije" (Slagalica, 2015).

Nakon čitanja i vrednovanja knjiga prispjelih na natječaj, Povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se nagrada za najbolju knjigu za djecu i mladež "Anto Gardaš", za 2015. godinu dodijeli Jasminki Tihi-Stepanić za knjigu “Moja neprijateljica Ana" (Školska knjiga, 2015).

10. Hrvatska književna nagrada "Anto Gardaš" za najbolji roman ili knjigu pripovijedaka za djecu i mladež bit će svečano dodijeljena u Knjižari Nova u Osijeku, dan uoči rođendana književnika Ante Gardaša, u petak 20. svibnja u 19 sati.

I na ovom natječaju, desetom po redu, tematski krug objavljenih knjiga bio je poprilično širok, a kreće se u rasponu od bajki, preko kriminalističkih, animalističkih i avanturističkih knjiga do onih fantastične i socijalne tematike. Stereotipi u njima su očigledni: razorene obitelji, počesto nejaka priča, razmrvljena mozaična svakodnevica, ljetni dnevnički zapisi (autora ili učenika), nespretno ispreplitanje stvarnosti i fikcije, nedovoljno motivirani zapleti i raspleti, neuvjerljiva izmjena vremenskih planova, plošna karakterizacija likova, ponešto slenga. Najčešće se radi o dvanaestogodišnjacima (svi s imenima stranog podrijetla), čiji intimni svijet završava prvim poljupcem. Djeca počesto govore jezikom odraslih, tj. autorov jezik nije jezik za djecu, pa nastaju, razvučene knjige koje se teško dočitavaju ili pak one koje se lako čitaju a brzo zaboravljaju. Nepodnošljiva lakoća pisanja. Osjeća se nerijetko i ruka rutiniranog pisca koji umije pisati zanimljivo i o nezanimljivom, koji vješto mijenja kut promatranja, uvodi poneku tehničku inovaciju, koji lako osvajaju djecu i podilazi im, draškajući ih lascivnom temom te pomodnim i jeftinim društvenim fenomenima.

Srećom, svake godine, pa i ove, nađe se u užem izboru po nekoliko vrlo kvalitetnih knjiga. To su one u kojima se autori izdižu iznad očekivane svakodnevice, traže i nadu i dramu u životima djece koja se sve teže opiru, ili uopće ne opiru, mentalitetu suvremenog potrošačkog društva. Ima zanimljivih i napetih fabula koje plijene pažnju, piščev izraz je stilski izgrađen, odlikuje ga pismeno ispisana rečenica, ekspresivan i asocijativan jezik, psihološka uvjerljivost, duhovit dijalozi, diskretna autorova poruka. Srećom, hrvatski dječji pisci nisu smrtno ozbiljni kao pisci za odrasle, pa je u njihovim knjigama podosta dječje zaigranosti i humora.
 

Imaš fejs? Tihi-Stepanić Jasminka

Jasminka Tihi-Stepanić u nekoliko je posljednjih godina napisala dva zanimljiva romana namijenjena mlađim čitateljima: „Imaš fejs?" (Nagrada „Mato Lovrak") i „Bacit ću ti kompjutor kroz prozor" te zbirku priča „Baš kao Harry Potter", kojima je izazvala značajan interes i onih koji je čitaju i onih koji je ocjenjuju.

U svom najnovijem romanu „Moja neprijateljica Ana“ autorica iznosi, na dvjestotinjak stranica, u četrdesetak kratkih poglavlja koja se izmjenjuju filmskom brzinom, uzbudljivu dramu četrnaestogodišnje djevojčice Ele koja silno želi postati manekenka, težeći idealnoj težini od 49 kg (visinu od 175 cm već ima), pa odbija hranu i izgladnjuje se. U ispovjednoj formi ona prati tegobni put djevojčice od anoreksije do bulimije kojoj je u želucu više papirnatih maramica nego kalorija, čije „poremećeno“ psihičko stanje dovodi i do tjelesnog sloma, do bolnice, u kojoj umalo ne završava tragično Srećom, kao dragocjeno uporište pojavljuju se nastavnik tjelesnog odgoja, dolutali i usvojeni psić, a potom se vraćaju i stari prijatelji, spasonosno joj se ukazuju provjerene društvene, a onda i poljuljane obiteljske vrijednosti.

Izborom i obradom teme Jasminka Tihi-Stepanić ne podilazi na površan i udvorički način „čitateljima koji odrastaju", ona impresivnim i dramatičnim prikazom Elina stanja plijeni pažnju čitatelja koji treperi nad Elinom sudbinom kao jezičac na vagi na koju ona svakodnevno staje. Pisanje u prvom licu svakako pridonosi tome.

Autorica pokazuje na uvjerljiv i nenametljiv način koliko opasnosti krije nesmotreno povođenje za idolima i načinom života koji mladima svakodnevno nude, zapravo nameću mediji, nudeći im priželjkivani svijet odraslih u koji bezglavo žure a iz kojeg će se potom osviješćeni bolnim vlastitim iskustvom teško vratiti. Jasminka Tihi-Stepanić napisala je knjigu o ozbiljnoj, neuralgičnoj temi današnjice, ispričana ironičnim / samoironičnim jezikom vedre i naivne urbane djevojčice čiji se životni optimizam brzo suočava s grubom stvarnošću, jer tuđe iskustvo malo komu pomaže da bi se izbjegla vlastita nesreća. Ona mladima ne ubija snove, već ih suočava sa svijetom kakav doista jest a ne kakav misle da je i kakav bi željeli da bude Siguran sam da će ova knjiga zaintrigirati mlade čitatelje, pa i one zahtjevnije, koji od knjige ne traže tek puku zabavu.

U očekivanju da ih autorica svojom sljedećom knjigom, s jednakom spisateljskom strašću, pregnantnom rečenicom i duhovitim dijalozima, povede u novu literarnu avanturu i još više razveseli humorom koji joj nije stran, iskreno joj čestitamo na nagradi čiju desetu obljetnicu danas obilježavamo

Organiziraju: Društvo hrvatskih književnika, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Osijek u suradnji s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, Županijom osječko-baranjskom i Gradom Osijekom