Javier Marias : Tvoje lice sutra

Kada je John Le Carre rekao kako špijunski svijet ne izgleda poput James Bonda, obožavatelji Bonda ostali su paf, frapirani. Zar Bondiana nije vjerna slika špijunskog svijeta? Zar britanski agenti, odjeveni u bijele smokinge, ne iskaču padobranom nad vrletima Afganistana?

Čitav jedan svijet kao da je nestao. Ali John Le Carre trebao bi znati nešto o tome, u britanskoj tajnoj službi proveo je podosta godina. Dapače, piscem je postao upravo zato jer ga je smetalo kako Bondiana lažno prikazuje špijunski svijet. Za razliku od tih špijunskih fantazija njegovi romani donosili su stvarnu sliku obavještajnog podzemlja. No sada, s jednog drugog visokog literarnog mjesta, Bond se vraća. “Tvoje lice sutra“ ozbiljno je špijunsko štivo, uglednog španjolskog pisca Javiera Mariasa, u kojem se kao relevantna povijesna i špijunska literatura navodi i - James Bond.

Mariasov roman uvodi nas u sveučilišno okružje Oxforda unutar kojeg se tijekom Drugog svetskog rata stvorila britanska tajna služba MI6. Sveučilišnog lektora za španjolski jezik u “službu“ regrutira osamdesetogodišnji profesor engleske književnosti, potpukovnik korpusa obavještajne službe. Listajući njegovu privatnu biblioteku o španjolskom građanskom ratu lektor nalazi neobičnu natuknicu: “vidi “Iz Rusije s ljubavlju“.

U Flemingovom romanu nalazi se nekoliko rečenica o eliminaciji šefa španjolske marksističke stranke. Već samo spominjanje POUM-a i Andresa Nina je znakovito. No Fleming i sugerira da ga je ubila neka žena strane nacionalnosti i jedinstvene ljepote – u romanu poznata kao čuvena negativka Rosa Klebb. MI6 se slaže s tom procjenom.

Ima tu još nekih pikanterija o tom oxfordskom i cambridgeovskom društvu lingvista i poliglota i iz kojeg su regrutirani i očevi britanske obavještajne zajednice i dvostruki agenti, izdajnici poput Philbya, Burgessa, Macleana i Blunta (zanimljivo, svi s Cambridgea). Marias voli lamentirati, rečenice mu beskonačno vijugaju, pa s vremena na vrijeme i sam sebe zna zbog toga prekoriti. Sve se to, vjerojatno, dodatno pogoršava s drugim i trećim nastavkom trilogije “Tvoje lice sutra“ (“Ples i san“, 2004., i “Otrov i sjena i zbogom“, 2007.). No u “Groznici i koplju“ još uvijek drži pažnju.

“Tumači osoba“ i “anticipatori priča“ iz MI6 motre i analiziraju svakoga: od John Le Carrea, Francisa Forda Coppole i Keitha Richardsa – do baronice Thatcher. Razlozi praćenja se ne navode. Proučavaju se snimke Lady Di (“koja govori svojim užasnim engleskim prepunim pogrešaka“), Eltona Johna (“u stanju krajnje sreće“), a pomno se pregledava i neki “dražesni intervju s bivšim nogometašem pijancem Georgeom Bestom“.

Pod prismotrom je i Sean Connery, “jedini pravi James Bond “koji je tako grubo postupao s Rosom Klebb“... Sve u svemu - jedna zanimljiva zavrzlama, u kojoj se povijesni izvori miješaju s roto romanima, tajna povijest s pop kulturom; gdje Bondovi negativci uskrsavaju kao povijesne osobe poznate tek uskom krugu ljudi; a James Bond ima tretman potencijalnog državnog neprijatelja.     

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )