Jeffrey Eugenides : Bračni zaplet

Održava se
01.01.1901.

Početkom osamdesetih govorilo se o kraju romana. Govorilo se zapravo o kraju ovoga i onoga: o kraju socijalne države (kako je to prezentirala Margaret Thatcher), o kraju umjerene klime (i dolasku novog ledenog doba), o kraju dominacije SSSR-a u hokeju (povodom pobjede Amerikanaca na zimskoj Olimpijadi u Lake Placidu), i slično.

Nije onda ni čudno da se govorilo i o kraju romana. Kako to piše Jeffrey Eugenides u svom romanu "nakon-kraja-romana", teorija je bila ovakva: roman je doživio svoj vrhunac s bračnim zapletom i nikada se nije oporavio nakon što je takvog zapleta nestalo. "Velika epska djela govorila su o ratu, romani o braku. Seksualna ravnopravnost, dobra za žene, pokazala se lošom za roman. A razvod ga je potpuno uništio."

U to i takvo vrijeme Eugenides smješta svoj "Bračni zaplet". Njegovi likovi, dvadeset-i-nešto-godišnjaci Madeleine, Mitchell i Leonard, studenti su Sveučilišta Brown. Studiraju biologiju, književnost. Pohađaju seminare iz semiotike, svjetskih religija. U modi su francuske poststrukturalističke teorije, pozni feminizam, genetika. Čita se Barthesa, Derridu, Eca, Lyotarda, Deleuza... U modi je i "kraj romana". Ali naravno, postavlja se pitanje otkud sad taj "kraj romana" kad su Madeleine, Mitchell i Leonard tek na početku života, na početku romana svog života. Ne samo da se u teoriju nestanka romana ne uklapaju ni Flaubert s njegovom nestašnom madame Bovary, ni Updike kod kojeg su se razmjenjivale bračne partnerice - pa ni budući Franzen, kojem još nije napisan ni Word program na kojem će napisati "Slobodu" - već se u teoriju ne uklapaju ni Madeleine, Mitchell i Leonard, i njihov mali, životni, predbračni i postbračni ljubavni trokut.

Madeleine je djevojka iz dobre obitelji koju zanimaju Jane Austen, sestre Bronte, viktorijanski romani - i dvojica momaka. Leonard je među najpoželjnijim muškarcima na sveučilištu: visok, zabavan, sa savršenom seksualnom reputacijom. Tokom prve godine Leonard je bio "momak koji podiže glavu od kunilingusa dovoljno dugo da popuši travu na bong ili profesoru da točan odgovor", slikovito nam objašnjava Eugenides.

S druge strane, Mitchell nije imao previše uspjeha s djevojkama. Jedno vrijeme, spadao je i među seksualne luzere sveučilišnog kampusa. Ako je Leonard mogao osvojiti bilo koju, Mitchell je htio samo jednu - Madeleine. To je ujedno i jedno od njegovih najjačih oružja. Ako Madeleine ikad padne to bi mogao biti odlučujući faktor. Mitchell je rođen u Detroitu, u obitelji grčkih korijena. Na studiju se počinje zanimati za vjeru, a nakon diplome planira uzeti slobodnu godinu i otputovati u Evropu, Indiju, i u Kalkuti se pridruži nekoj od bolnica Majke Tereze...

Naravno, tu jasno prepoznajemo Jeffreya Eugenidesa (Detroit, 1960.), američkog pisca grčkih korijena. Krajem osamdesetih Eugenides se ozbiljno bavio mišlju da postane svećenik ili redovnik. Odrastao u pravoslavnoj obitelji, krenuo je na put u budističku Indiju, i tamo se pridružio katoličkoj sljedbi Majke Tereze. Ipak, prema vlastitim riječima "uloga sveca mu je teško pala", pa nakon tjedan dana dobrovoljnog rada s Majkom Terezom odustaje od života posvećenog nemoćnima.

Poražen u svojoj potrazi za životom u vjeri, Eugenides se vratio u Ameriku - i doživio gotovo vjersko ukazanje. Sasvim slučajno, u jednom usputnom razgovoru, nećakinjina babysitterica spomenula mu je kako je i ona i sve njene rođakinje u jednom razdoblju života pokušala samoubojstvo... I tu se rađa pisac. Eugenides prvo piše vrlo dobra "Samoubojstva nevinih" (1993.), a zatim i odlični "Srednji spol" (2002.) za kojeg je nagrađen Pulitzerom. Držeći se devetogodišnjeg ritma objavljivanja 2011. pojavljuje se s "Bračnim zapletom".

Vratimo se na zaplet. Jasno je koga Madeleine bira. Mitchella možda obožavaju njeni roditelji, s Mitchellom možda ima sigurnu budućnost, no naspram Leonarda - Mitchell nema nikakve šanse. Odvagujući u ruci Leonardovu golemu opremu Madeleine će pomisliti: "svodi li se na kraju sve na fizičko?", "je li to ono što ljubav jest?" Nikad nije razmišljala o penisima svojih drugih momaka. Ali Leonardov je za nju bio osobit, "gotovo treće prisustvo u krevetu". Zapravo, "Madeleine je žalila sve muškarce koji nisu Leonard".

Madeleinin odabir Leonarda polovica je zapleta, no ne smijemo dalje prepričavati. Seksualno dobiva prednost nad duhovnim, ljepota nad prosječnošću, avantura nad sigurnošću, strast pred prijateljstvom. Tu negdje leži i bračni zaplet i rasplet ljubavnog trokuta iz osamdesetih. Svoj roman Eugenides ispisuje kroz povijest književnosti i "kraj romana", s izvacima iz Barthesova "Ljubavnog diskursa" kao komentarima radnje. Pa kad Madeleine kaže Leonardu "volim te", on joj vadi Barthesa; kad misli da je time sve rekao, ona ga gađa Barthesom; a kad ju naposljetku obuzme tuga, podiže Barthesa s poda i u njemu traži utjehu.

Dakle, Barthes je svugdje. I Eugenides je svugdje. Žonglira s nekoliko pripovjednih linija, na tri kontinenta, uvijek ima u zraku nekoliko lopti, i tek povremeno ponešto izgubi iz vida (tvrdi, recimo, da su šezdesete prvenstveno bile anglosaksonske godine te da je Evropa imala tek ulogu promatrača, zaboravljajući pritom na francuski novi val, situacioniste i 68.-u u Francuskoj; mladi njemački film, krautrock i RAF u Njemačkoj; zaboravljajući, uostalom, da Britanija ni geografski, ni kulturološki, pa ni politički, ipak nije dio Amerike)...

U cjelini, "Bračni zaplet" je možda i najbolji Eugenidesov roman. Pametan, čitljiv, dobro napisan. I nemojmo misliti da "bračni zaplet" nije velika tema. Desetljeća prolaze nakon kraja bračnog zapleta, no pitanje odabira partnera (ili više njih), pitanje braka (ili što se toga tiče razvoda) još je uvijek središnje pitanje u životu. Dapače, liberalizacija institucije braka samo je umnožila njegove moguće zaplete. Da Jane Austen ustane iz groba i vidi u kakvu se hidru pretvorio brak odmah bi nazad pala u njega. Jeffrey Eugenides, između ostaloga, baš i o tome piše.

Jeffrey Eugenides: "Bračni zaplet"
Prevela Marina Horkić

V.B.Z., 2014.