Jim Crace : Žetva

Već godinama slušamo o krizi kapitalizma. Kapitalizam ovo, kapitalizam ono. Govori se o dugu, o financijalizaciji sustava, o mitu racionalnog tržišta, o cikličkim krizama, o neodrživosti ciklusa hiperproizvodnje i hiperpotrošnje, o raslojavanju društva, o deflaciji, jeftinom novcu, poreznoj politici, usporavanju kineskog rasta, padu cijena nafte…

I „Žetva“ je roman o kapitalizmu. No Jim Crace otišao je na izvor fenomena. Negdje, u ruralnu, srednjovjekovnu Englesku, na razmeđi između feudalizma i pomaljajućeg kapitalizma. Nalazimo se dakle na nultoj točki. Model kapitalizma je u svom elementarnom obliku. Daleko smo još od kriza s dvostrukim i trostrukim dnom, i matematičkih modela koji pokušavaju predvidjeti kaos tržišta. Vrijeme je prvobitne akumulacije kapitala. Mala izolirana zajednica od šezdesetak duša živi od sadnje i žetve ječma. Ječam daje kašu, ječam daje pivo. Sva egzistencija, uz pokoju domaću životinju i pokoju voćku, svodi se na šačicu žita koje „predstavlja ono što jedemo i pijemo“.

No ovo biblijsko vrijeme, taj drevni način života je pri izmaku. Lokalnom zemljoposjedniku je na porodu umrla i supruga i kći. Bez nasljednika posjed prelazi u vlasništvo ženinog brata. Novi gazda dolazi s novom idejom života. S „vizijom“. Iskrčit će se šume, ograditi zemlja, a njive pretvoriti u pašnjake, i nastaniti ovcama. Negdje daleko, u nepoznatom svijetu, već postoje prva tekstilna postrojenja. Ovce iz doline snabdijevat će te industrijske razboje ovčjom vunom. „Bit će potrebno provesti i neke rezove…“ Posla neće biti za sve, samo za pastire i one koji će strići. Ostali će morati krenuti prema gradovima, u potragu za komadićem krova, komadićem kruha.

Svi o kapitalizmu trube, uključujući i nas na ovim stranicama, a „Žetva“ tek šapće čitatelju na uho.

Jim Crace jednostavno sažima svoj roman (nagrađen prestižnom Međunarodnom nagradom IMPAC Dublin). „Žetva“ je kaže on, „moje najengleskije djelo i, smiješno je to uopće reći, moj najuniverzalniji roman. Ljudi u njemu vide odraz stanja u vlastitim zemljama. Uvijek je to tako – dođe bogataš i izgura običan puk.“

Žetva Crace Jim

Citiramo Craceovu izjavu s ovitka hrvatskog izdanja, jer ona savršeno rezimira roman. Jedan od temeljnih principa kapitalizma su ljudi koji dolaze „s vizijom“ i donose progres. Kod Cracea to je novi gazda; danas je to novi generalni direktor neke telekomunikacijske kompanije koji zbog modernizacije i preustroja korporacije najavljuje „bolne rezove“ i otpuštanje zaposlenih, tog vječnog „običnog puka“ koji još od prvobitne akumulacije kapitala stoji na putu progresu i bogaćenju vlasnika.

Crace zapravo piše o onome što je Naomi Klein nazvala „doktrinom šoka“. Da bi se provela drastična preraspodjela kapitala i drastična promjena dosadašnjeg sustava i načina života potreban je teror i destabilizacija.

Danas korporacije otpuštanje viškova zaposlenih omekšavaju bogatim otpreminama (za neke) i opravdanjima racionalizacije i preustroja poslovanja a koja se uklapaju u širu normu funkcioniranja sustava, i dakako svijeta. U „Žetvi“ takva općeprihvaćena norma još nije postojala. Kapitalizam kao takav i njegovo funkcioniranje još se nije podrazumijevalo. Seljacima nije jasno zašto više ne mogu živjeti kao što su živjeli stoljećima, i zašto neki od njih više uopće ni nemaju pravo na život. Da bi ugušio potencijalnu pobunu gazda se koristi nasiljem. U selo dolazi u pratnji plaćenika, a svoje pravo na nasljedstvo i pravo na provođenje zakona demonstrira istragom zbog pogibije jedne stare kobile. Vizija koju donosi, rezovi koje najavljuje, najbolje se osnažuju „prizorom tijela koje visi“. Da bi se nekoga, ili više njih, objesilo, dovoljan je bilo kakav povod.

Jasno je, Crace zapravo piše o onome što je Naomi Klein nazvala „doktrinom šoka“. Da bi se provela drastična preraspodjela kapitala i drastična promjena dosadašnjeg sustava i načina života potreban je teror i destabilizacija. Neoliberalnu revoluciju u Čileu pratio je Pinochetov puč, a posthladnoratovsku preraspodjelu bogatstva u Rusiji raspad struktura SSSR-a. Kod Cracea imamo isto djelovanje ali u svom iskonskom obliku. Pokornost zajednice ostvarit će se pokojim vješanjem zbog pogibije kobile, ili istragom zbog vračanja. A kad se zajednica slomi, onda će se i „vizija“ provesti.

Izvlačimo iz „Žetve“ glavnu nit romana, onu koja Englesku XVI stoljeća spaja s današnjim telekomunikacijskim kompanijama ili bilo kojim sredinama podvrgnutima „bolnim rezovima“. Ali ne treba se Craceov tekst ograničavati samo na tu nit. „Žetva“ je fino popunjen, višedimenzionalan roman, odličnog stila (na kojem su mukotrpno radila čak dva prevoditelja), dojmljive psihologizacije, zanimljivih referenci na seksualnost. Nije sve u kapitalizmu i prvobitnoj akumulaciji kapitala. Ni jedno ni drugo Crace niti ne spominje izrijekom. Tu leži i snaga Craceove „vizije“. Sve je rekao a da kapitalizam nije ni spomenuo. Svi o kapitalizmu trube, uključujući i nas na ovim stranicama, a „Žetva“ tek šapće čitatelju na uho.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Jim Crace

Žetva

• Prijevod: Marko Kovačić, Saša Drach
• Naklada OceanMore 11/2015.
• 208 str., meki uvez s klapnama
• ISBN 9789533320311

Dok se u kasno ljeto povijaju posljednji snopovi žita, troje tuđinaca — dva muškarca i neobično privlačna žena — pristižu na javnu zemlju kraj udaljena sela i slijedeći običaje, pale vatru kako bi ostvarili pravo na ostanak. Niz događaja pokazat će kako se među stanovnike sela vrlo brzo može uvući nepovjerenje: prijeteći stup dima, optužbe za čaranje i okrutno kažnjavanje nevinih razotkrit će tamnu stranu Walterovih susjeda.