Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 11.05.2009.

Jiri Kratochvil : Besmrtna priča

Sintagma „češki humor" danas često ne predstavlja niti geografsku, niti humorističku odrednicu. Češki humor sve više sliči ideologiji a sve manje humoru; dok ga u geografskog smislu možemo pronaći - u vrlo autentičnom izdanju - i u Njemačkoj, i u Izraelu, i u Hrvatskoj, i u Rumunjskoj...

No u „češkom humoru", utemeljenom na autoironiji, nepoštivanju autoriteta i na sposobnosti sramoćenja samog sebe (kako je to definirao Jiri Hrabal) uvijek je bilo dosta rezervi, i za razvijanje i za različitost. Za oboje odličan nam je primjer nedavni film Sverakovih „Prazne boce", a također i roman Jiri Kratochvila "Besmrtna priča - Iliti život Sonje Trocke Sammlerove, odnosno roman karneval" iz 1997. godine.

Kratochvil (1940.) odgovara „češkom humoru" po svim trima Hrabalovim točkama. Ali ima kod češkog književnika ukrajinsko-njemačkog podrijetla (koji je nakon rata svoju njemačku baku u patriotskom zanosu nazivao „malim Hitlerom") još koječega drugog. U „Besmrtnoj priči", romanu o djevojčici rođenoj početkom XX stoljeća sa zadatkom da „poruku" XIX stoljeća prenese u XXI stoljeće, miješa se fantazija, basna, općenje sa životinjama (uključujući i slona) te nepoznati detalji povijesti XX stoljeća.

Pa tako, podsjećajući na slavan otpor invaziji sovjetskih tenkova 1968., Kratochvil piše kako je njegova junakinja smirivala pohotu okupacijskih vojnika, „iako u većini slučajeva tek u kućnim vežama i na stojaka". Time je naposljetku primiren prvi okupacijski kontingent, i izbjegnuto veće krvoproliće, zaključuje Kratochvil u svom malom povijesnom štiklecu o češkoj Ivani Orleanskoj.

 
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –