John Crowley : Roman Lorda Byrona

Održava se
01.01.1901.

Jednom davno, ruska je carica, u namjeri da razori Turskog Carstvo, sklopila savez s „planinskim plemenima Peloponeza, Ilirije i Albanije“. No nedugo zatim, „Velika se Katarina predomisli – ta ipak bijaše ženom“. Pobunjeni Balkanci ostali su napušteni od svojih saveznika, „a sultan im se osvetio tako što je naprosto povukao svoje upravitelje i zapovjednike iz tih krajeva, prepuštajući ih raznim razbojnicima i hajdučkim poglavicama, pa nije bilo više prepreka njihovoj djelatnosti – koja se sastojala samo od pljačke, ubijanja, porobljavanja, te uzajamna natjecanja, u kojem bi pobjeđivao najuspješniji u svemu nabrojenom.

Na taj se način vršila sultanova odmazda, dostajalo je samo da promatra koji će od suparnika poraziti one ostale, i od njihovih lubanja sagraditi kulu na ravnici – njemu bi tada on, uzvišeni i milostivi, dodijelio naslov paše“.

Tako je o romantičnom Balkanu – gdje se „žudi za okretanjem živih neprijatelja na ražnju“ - pisao Lord Byron. Odnosno, tako u „Večernjoj zemlji“, „izgubljenom romanu“ Lorda Byrona, piše John Crowley...

Prije godinu dana kod nas je izdano „Zaposjedanje: romansa“, postmodernističko remek-djelo A.S. Byatt o romansi dvoje izmišljenih viktorijanskih pjesnika. Crowleyev „Roman Lorda Byrona: Večernja zemlja“ nije na toj razini literarne „igrarije“. Byatt se igrala seksualnošću i poezijom XIX stoljeća, Crowley nema tako zanimljivog podteksta - no zato ima Byrona.

Na određeni način „Roman Lorda Byrona“ može se čitati kao literarizirana „superbiografija“. A i sam „izgubljeni roman“ nije loš. Crowley/Byronovi zapisi o tekućoj politici na Balkanu posljednjih desetljeća XVIII stoljeća zabavan su romantičarski pastiš.   

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )