Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Kristijan Vujičić • 08.02.2021.

Jonas Salzgeber : Mala knjiga stoicizma

Jonas Salzgeber: Mala knjiga stoicizma

Mala knjiga stoicizma Salzgeber Jonas

Često sam se u mladosti pitao jesu li određena filozofska učenja primjenjiva u svakodnevnim situacijama i pronalazio različite odgovore, koji su ovisili o tome na koji sam način promatrao svijet oko sebe. S vremenom sam, proučavajući i studirajući „mudroslovlje“ – što ne znači da sam i sam postao izričito mudar – shvatio da je moguće primjenjivati pojedine filozofske ideje u životu i nailazio svako malo na ljude koji su, baš poput mene, to pokušavali. Čitajući "Malu knjigu stoicizma" (koju je na hrvatski jezik preveo Matija Pospiš, izdavač: Planetopija) švicarskoga blogera Jonasa Salzgebera – koji, iako nije akademski obrazovan filozof, već godinama proučava i prakticira stoičku filozofiju – ponovno sam počeo razmišljati o činjenici da su moji poznanici najčešće spominjali upravo stoike kao lučonoše tzv. praktične filozofije, koja se najviše očituje u djelovanju, a ne (samo) u naučavanju. Usto sam i sam njihovo učenje smatrao bliskim i, što je još važnije, primjenjivim u izazovnim situacijama.

Na početku je potrebno navesti nekoliko temeljnih informacija o stoičkom nauku. Stoicizam je, dakle, filozofsko naučavanje i škola koja spada u razdoblje antičke filozofije, a uz skepticizam i epikureizam predstavljao je glavni filozofski smjer tzv. etičke orijentacije helenističko-rimske filozofije (spomenut ću uzgred da povjesničari filozofije u okviru religiozne orijentacije helenističko-rimske filozofije obično navode dva smjera: židovsku filozofiju religije, čiji je glavni predstavnik Filon Aleksandrijski, i novoplatonizam, odnosno njegova najznačajnijeg mislioca Plotina). Školu je utemeljio Zenon iz Kitija oko 300. pr. Krista, a najveći procvat doživjela je na prijelazu 1. u 2. stoljeće naše ere, u doba Lucija Aneja Seneke (4. pr. Krista – 65.), Muzonija Rufa (30. – 100.), Epikteta (55. – 135.) i cara Marka Aurelija (121. – 180.). Središte stoičkih izvornih filozofskih preokupacija prije svega je bila etička problematika: neovisnost o vanjskim događajima i prilikama istodobno je i temeljna prednost i odlika, tj. ideal mudrog čovjeka. Mudrac je u potpunosti slobodan i ništa što mu se dogodi u životu ne smije pokolebati njegovu vrlinu, smisao, znanje i sreću… Salzgeberova "Mala knjiga stoicizma" moderan je praktični vodič koji suvremenom čitatelju pokušava pojednostavljeno prikazati stoičku „drevnu mudrost za razvijanje otpornosti, samopouzdanja i duševnog mira“ – kao što stoji u podnaslovu ove knjižice – odnosno objasniti na koji su način stoici taj stav filozofskog rješavanja svakodnevnih problema implementirali u svojim životima.

Ovo djelo podijeljeno je na dva dijela: autor u prvom, teorijskom dijelu pod nazivom „Što je stoicizam?“ u četiri poglavlja (Obećanje stoičke filozofije, Kratka lekcija iz povijesti, Stoički trokut sreće i Glavni zločinac: negativne emocije koje nas ometaju) navodi temeljna stoička načela i naučavanja, dok se u drugom dijelu nalaze 55 stoičkih vježbi i „savjeti za praktičnu primjenu u vašem izazovnom životu“ (str. 11). Budući da autor gaji praktični, a ne akademski pristup temi i stil pisanja – napominjem da su Jonas Salzgeber i njegov brat Nils osnivači NJlifehacks.com, mrežne stranice za osobni razvoj koja je posvećena osobama koje žele postati najbolje verzija sebe uz pomoć moderne znanosti i antičke mudrosti – različite skupine čitatelja pronaći će različite stupnjeve zadovoljstva u čitanju ovog zanimljivog djela.

S jedne strane, racionalno-intelektualni čitatelj, koji je upoznat s temeljima ove filozofske škole, a želi zaći dublje u problematiku stoičkog cjelokupnog naučavanja tražeći egzaktne spoznaje, neće u ovoj knjizi naići na uobičajenu onodobnu podjelu filozofije, koju slijede i stoici, na fiziku (koja je u njihovu slučaju bila panteistička), logiku (razvili su logiku sudova i shvatili smisao nužnosti slijeda konkluzije iz premisa, dok je Aristotelova logika bila logika pojmova) i etiku, jer se Salzgeber u njoj bavi izričito načinima primjenjivosti stoičkog etičkog učenja i praktičnog djelovanja u moderno doba. S druge strane, upravo taj „razumljiv pregled stoicizma“ (str. 11), kako najavljuje sam Salzgeber u uvodu, i prikaz praktičnosti stoičke filozofije, može privući zainteresiranoga čitatelja koji nije previše upoznat s njihovim učenjima i ukazati mu da bez obzira na to kakav problem trenutačno proživljava, „postoji neki stoički savjet koji može pomoći…“ i koji „nas može naučiti da se kontroliramo i ostanemo mirni usred oluje“ (str. 13). Moram priznati i iz vlastitog iskustva da, kad predajem stoičku (praktičnu) filozofiju učenicima gimnazije, često ugledam žar u njihovim očima i doznajem u živim raspravama, u kojima iznose svoje mišljenje, da smatraju kako je stoički „etički zahtjev“ – živjeti u skladu s prirodom i s vlastitim razumom – i te kako primjenjiv u naše, današnje doba. 

Salzgeber piše, unatoč povremenom ponavljanju sličnih ideja i misli, prilično zanimljivo. Kroz brojne životne „štiklece“ uvodi nas u biografije spomenutih stoičkih filozofa, a zatim na vrlo dostupan način prenosi njihovu mudrost, koja je, prema njegovim riječima, „unatoč svojoj drevnosti, iznenađujuće moderna i svježa“ (str. 13). Vezano za etičku problematiku, temeljna ideja stoika, koja se oslanja i na Sokratovo učenje, jest naučavanje da nam filozofija može pomoći voditi kvalitetan, dobar život pun vrlina (kreposti), a da pritom naučimo upravljati svojim emocijama i razlikujemo što možemo kontrolirati od onoga što ne možemo. Postoji više izvrsnih primjera za navedeno, koji su na svoj način spomenuti i u ovoj knjizi.

Tako, primjerice, Epiktet – koji je rođen oko 55. godine u Hijerapolu (današnje područje Pamukkale u Turskoj), u Rim je došao u djetinjstvu kao rob, ali mu je dopušteno pohađati predavanje stoika Muzonija Rufa, pa je nedugo potom oslobođen i otvorio filozofsku školu, a svojim je učenjem utjecao na rimske careve Hadrijana i Marka Aurelija – na početku 'svojeg' "Priručnika" (Epiktetov učenik Flavije Arijan sastavio je "Priručnik" u kojem je sažeo učiteljev ćudoredni nauk, a koji je na hrvatskom jeziku objavila izdavačka kuća Kruzak 2006. uz odličan „Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk“ filozofa i sveučilišnog profesora Pavela Gregorića) kaže: „Neke stvari su do nas, a neke nisu do nas. Do nas su prosudba, poriv, želja, zazor i (…) sve ono što je naše djelo. Nisu do nas naše tijelo, naš imetak, ugled, položaj i (…) sve ono što nije naše djelo“ (Epiktet, "Priručnik", Kruzak, Zagreb, 2006., str. 43). Početnu rečenicu ovog navedenog prijevoda citira i Salzgeber – „Neke su stvari u našoj moći, a neke nisu“ (str. 64) – naglašavajući da se u svakodnevnim (izazovnim) situacijama trebamo usredotočiti na ono što možemo kontrolirati i dodaje: „Što onda uopće možemo kontrolirati? Samo nekoliko situacija: svoje voljne prosudbe i postupke. (…) A svoje postupke možemo uskladiti s krepošću, jer sve ostalo je izvan naše kontrole“ (str. 65-66). Pritom autor "Male knjige stoicizma" naglašava da stoici nisu neemocionalni ljudi, nego samo „žele da pokorimo svoje strasti tako da postanemo jači od njih“ (str. 32), a stoičkog mudraca, čiji je krajnji cilj postizanje sreće (grčka riječ „eudaimonia“ etimološki ima šire/drukčije značenje od našega shvaćanja ovog pojma), odlikuju četiri kardinalne (glavne) vrline, tj. kreposti: mudrost, pravednost, hrabrost i samodisciplina (u nekim prijevodima ćemo naići na vrlinu razboritosti umjesto mudrosti, odnosno na vrlinu umjerenosti umjesto samodiscipline).

Ako čitanju ovog djela pristupimo kao čitanju knjige iz područja samopomoći, a ne filozofskoga djela, tada ćemo biti u mogućnosti zanemariti njezin neujednačen (metodički) pristup i prepustiti se osnovnoj autorovoj namjeri: shvaćanju da je stoička praktična filozofija – koja se očituje u djelovanju, a ne u naučavanju – primjenjiva u svakodnevici, tj. u izazovnim životnim situacijama te se proučava i prakticira sve više. Čitatelj kojeg zanima znanstveniji pristup stoičkoj filozofiji vrlo vjerojatno neće biti zadovoljan prikazom spomenute teme. Ali svi oni koji ne traže akademski stil i pristup, nego žele spoznati temeljne činjenice vezane za stoicizam, kao i praktične savjete i vježbe koje će im biti od pomoći u svakodnevnom životu – bit će zadovoljni onim što će pročitati u "Maloj knjizi stoicizma". Autor već u uvodu jasno i razgovijetno daje do znanja razlog zbog kojeg je napisao svoje djelo – a to je, prema njegovu mišljenju, nedostatak izvora koji bi mu dao jednostavan pregled stoičke filozofije – pa zaključuje: „Krajnji je cilj ovog izravnog i jednostavnog pristupa stoicizmu da vam pomogne da živite bolji život. Vjerujem da prakticiranjem ove divne filozofije svi mi možemo postati nešto mudriji i sretniji. A sad, krenimo!“ (str. 18.)

Što god mislili o autorovu pozivu na akciju/djelovanje, osobno držim da je stoičko (etičko) učenje i te kako vrijedno za proučavanje i praktičnu primjenu u svakodnevici.

Jonas Salzgeber

Mala knjiga stoicizma : Drevna mudrost za razvijanje otpornosti, samopouzdanja i duševnog mira

  • Prijevod: Matija Pospiš
  • Planetopija 04/2020.
  • 264 str., meki uvez
  • ISBN 9789532574364
  • Cijena 139.00 kn

Vježbe u 'Maloj knjizi stoicizma' Jonasa Selzgebera uče nas kako se usredotočiti na prihvaćanje onoga na što ne možemo utjecati te na svoj osobni rast, kako bismo izvukli nešto dobro iz svake situacije i živjeli u skladu sa svojim idealnim 'ja'. Svi se mi možemo truditi biti bolji, pravedniji, mudriji i kreposniji i tako ostvariti najbolju verziju sebe i svog života.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –