Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Hrvoje Ivančić • 09.01.2015.

Juraj Bubalo : Dodir Orijenta

Poslije uspjelog prvijenca "Put Indije" i dnevnika putovanja "Sto dana Azije" pisac i putnik Juraj Bubalo vodi nas na novo putovanje. I ovog puta u glavnom fokusu je kretanje Istokom ili točnije put na Istok. Kroz osam priča, međusobno povezanih osobom autora, ali i egzotikom Orijenta, upoznajemo putnika od njegovog rađanja u Ateni pa do već okorjelog hodača otvrdnulih tabana u Iranu ili na Šri Lanci.

Bubalo je tip putopisca koji se ne zadovoljava svakodnevnim impresijama kao što su opisi geografskih obilježja ili hrane koju neminovno mora konzumirati. On sa svakim korakom ulazi sve dublje. Njegovo putovanje nije tek kretanje kroz prostor već i put kroz vrijeme. Mjesto na kojem pripovjedač stoji nije samo točka s koje dalje kreće na neku od poznatih nam strana svijeta. S tog mjesta on ponire u prošlost pri čemu svaki novi metar znatno dobija na težini.

Kao mladi student filozofije, opčinjen Sokratom kao praocem europske kulture, Bubalo putuje u Atenu. Kao što sam spominje na tom putu doživljava svoje rođenje u obliku putnika. Poslije toga povratka više nema. I hvala bogu što je tako jer u protivnom ne bismo bili u mogućnosti pročitati ostale priče, koje se kao i prva naslanjaju na povijesne ličnosti od kojih je svaka na svoj način opčinjena Orijentom. Kroz njegove priče susrećemo Lawrenca od Arabije, hrvatskog budističkog redovnika Čedomila Veljačića, ruskog mistika Georga Gurdjieffa,  ali i poniremo u mjesta poznata iz pop kulture, prvenstveno dok plovimo rijekom Srepok, poznatoj iz kultnog filma Apokalipsa danas.

Svojevrsni lajtmotiv, ali i najduža priča ona je o Aleksandru Velikom s kojim je autor evidentno zadivljen. Upravo u toj priči poniremo najdublje u prošlost i tamo se zadržavamo najduže. Bubalo kao da hoda Aleksandrovim stopama dok ovaj preko Perzije ganja Darija III. Kroz to putovanje prošlost se stapa s trenutnim doživljajem Irana i njegovih stanovnika s kojima je autor u konstantnoj interakciji. U povezivanju činjenica, uzroka i posljedica Aleksandrova pohoda, te njegovo shvaćanje danas, ne bi mu zamjerili mnogi stručnjaci kojima je ovo područje predmet pročavanja i životnog djela.

Mistični i daleki Orijent. Fascinacija Zapadnjaka ne prestaje. Dodiri religija, kultura i običaja. Upravo to može se namirisati kroz svaku od spomenutih priča.

"Pokušao sam misliti o osobi Isusa Krista kao što sam to činio u slučaju Buddhe hodočasteći po Indiji, na osoban način, neopterećen tradicijom religioznog štovanja, ali nije mi posve uspijevalo probiti barijeru simboličnosti i idejnog značenja čija me svjetlost zasljepljivala samom činjenicom da i sam pripadam kulturi određenoj štovanjem Bogočovjeka," piše Bubalo u priči pod naslovom "Oko Galilejskog jezera".

Upravo tu možemo vidjeti njegovo zanimanje za usporedno proučavanje Istoka i Zapada, za povezivanje filozofija i religijskih tradicija i eventualno pronalaženje zajedničkog nazivnika za sve njih. No ova knjiga ne daje konačne odgovore na vječna pitanja, to joj nije namjera. Ona još više golica maštu i tjera na istraživanje. Upravo kao što svaki novi put putnika tjera da ide još dalje ili kako je to Bubalo sažeo: "Ipak, uvijek nešto ostaje (ne) načeto.Takva je sudbina svakog putnika; i zato nikad ne može prestati putovati."

Autor kaže kako ga Perzijski car Kir Veliki naučio jednoj bitnoj stvari. On je naime "kušao patku koja mu se toliko svidjela da ju je htio podijeliti sa svojim prijateljem. S obzirom da je taj živio na drugom kraju kraljevstva, naložio je svom najboljem jahaču da žurno odnese polovicu patke, kako bi i njegov prijatelj mogao osjetiti što je njega toliko oduševilo. Osobama do kojih nam je stalo ne poklanjamo ono što mislimo da bi željele, nego darujemo dio sebe, ono u čemu bitno prepoznajemo sebe. Na tome sam čvrsto izgradio svoj stav o darivanju kao obliku intimne komunikacije."

Knjigu Jurja Bubala možemo smatrati jednim takvim darom. Ona je djelić autora, sastavljena od momenata koji su utjecali na njega kao putnika i istraživača. Ona možda odgovara na često postavljano pitanje: zašto Istok? Zato jer je za Europu to oduvijek bio Istok, a najvjerojatnije će i ostati. Kad je i Kolumbo sasvim slučajno udario u Ameriku, bilo je to jer je pokušavao doći - na Istok.

 

Juraj Bubalo: "Dodir Orijenta"

Libricon, 2014.


*** Zahvaljujemo Hrvoju Ivančiću na ustupljenom tekstu. Posjetite njegov blog na adresi http://www.hrvojeivancic.com .

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

Kritika • 19.05.2018.

Suzy Lee : Val

– Pretraži sve članke –