Kako si? Kako ste? Kako sam ja?

Kad vas je zadnji put netko pitao Kako si? i doista ga je zanimalo kako ste? I što onda nakon odgovora koji može biti: Super, nikad bolje! Ma ne pitaj, ne znam kud da glavu okrenem! Teško mi je, pitam se jesam li još uvijek sva svoja! Zabrinuta sam zbog svega, rata, siromaštva, kamo to vodi! Nije loše, ali ne znam kako poboljšati komunikaciju s partnerom! Krene li razgovor ili se sugovornik koncentrira na sebe i svoje probleme, a vi ostanete s osjećajem da vas nije trebao ni pitati kako ste?

Kako si? Jokić-Begić Nataša, Krašić Sandro, Rukavina Tina

Kao što svi znamo, ljudi su društvena bića kojima je društvo potrebno, nekima manje, nekima više. Ponekad su nam ljudi dovoljno, ponekad previše. Ponekad nam pomognu kad smo u dilemi, ponekad mi pomognemo njima. No ponekad oko nas nema ljudi ili nismo spremni podijeliti svoj svijet ni s kim, a našem bi psihičkom zdravlju koristilo kad bismo to učinili. Premda se dio mladih danas više ne libi odlazaka psihologu i razgovoru s profesionalcima o onome što ih muči, u mnogim je sredinama to još uvijek tabu, a i nema dovoljno psihologa koji bi mogli pomoći svima kojima je pomoć potrebna. Govorim o pomoći, zato što se psihologija kao struka bavi unapređenjem ljudskoga života u osobnom, obiteljskom, odgojno-obrazovnom, radnom, poslovnom ili nekom drugom okružju, a psiholozi se uglavnom bave proučavanjem ponašanja ljudi te psihičkim i fiziološkim procesima u mozgu.

Kao što svi koji smo u kontaktu s mladima znamo, psihologija kao struka već je godinama jedan od najtraženijih studija, tako da će knjiga pod naslovom "Kako si? Zajedno do odgovora", s podnaslovom Znanstveno utemeljene lekcije kako sustavno raditi na psihološkoj dobrobiti koju su priredili sveučilišna profesorica Nataša Jokić-Begić i dvoje mladih psihologa, Tina Rukavina i Sandro Krašić sasvim sigurno mnogima biti jedan od prvih ulazaka u svijet psihologije. Koliko čujem, prvo je izdanje već rasprodano, drugo je tiskano i traženo, tako da je ovaj tekst samo još jedan poticaj na čitanje onima kojima je možda promakla.

Knjiga je nastala odabirom dijela tekstova koje su tijekom pandemije i nakon potresa u gradu Zagrebu koji se dogodio 22. ožujka 2020. godine pisali studenti psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu u sklopu izbornog kolegija, nakon što su odlučili osnovati udrugu Kako si? (https://www.kakosi.hr/) i pomagati koliko i kako mogu. Na predstavljanju knjige održanom u listopadu 2022. u legendarnoj dvorani 7 (premda je predstavljanje bilo planirano za mnogo manju dvoranu), najvećoj na Filozofskom, atmosfera je nalikovala onoj na svjetskim događajima na kojima govore poznati govornici, a oni koji su došli već znaju njihove stavove, ali su ih ipak došli čuti. U prepunoj je dvorani sasvim sigurno bilo mnogo onih koji su sudjelovali u pisanju tekstova, koji podržavaju Udrugu kako si?, koji prate i povremeno čitaju tekstove koje ti mladi ljudi objavljuju i koji cijene njihovo služenje zajednici kroz širenje znanja o psihološkim procesima. Taj se pozitivan naboj mogao osjetiti u svakom trenutku. 

Knjiga je podijeljena u pet većih cjelina, od kojih je prva naslovljena Rad na sebi i obuhvaća osobni razvoj i tehnike i savjete. Druga se cjelina tiče bliskih odnosa, treća djece, obitelji i razvoja, dok je četvrta naslovljena Psihologija i društvo i u njoj se nalaze tekstovi o emocionalnoj zarazi, o formiranju i značaju stavova, o rasizmu, o transrodnosti, pobačaju, lažnim vijestima i značaju rituala, dakle redom temama koje zanimaju mlade, o kojima ponekad razgovaraju sa svojim vršnjacima, a češće traže pomoć za vlastito mišljenje na internetu, bilo čitajući kratke tekstove o tim temama, bilo gledajući videe, Ted talkove i druge vizualno poduprte oblike govora. Posljednja, peta cjelina, naslovljena je Briga o psihičkom zdravlju, a sastoji se od tri pododjeljka: Psihičke smetnje i traženje pomoći; Stres, gubitak, tugovanje i trauma; Anksioznost i depresija. 

Podsjećam da su knjigu napisali mladi ljudi, uglavnom studenti, na poticaj i uz pomoć svoje profesorice, u doba koje mnogi opisuju kao najteže koje su do sada proživjeli, poslije potresa i tijekom pandemije, kad je doista trebalo stati i razmisliti kako dalje. Upravo nam to donosi ova knjiga.

Zašto mislim da je ova knjiga posebno vrijedna? Zato što su je pisali mladi za mlade. Tekstove u knjizi pisali su mnogi stručni mladi ljudi, njih 18, koji se u svom krugu susreću s mnogim pitanjima i problemima kojima se bave u ovoj knjizi. Kao što sam već spomenula, a vidljivo je i iz podnaslova, knjiga je znanstveno utemeljena, a ipak sasvim jednostavno pisana i lako prohodna za čitatelja kojeg možda ne zanimaju sve teme u njoj, nego samo neke koje se njega osobno tiču. S druge strane, svatko, i onaj koji nema nikakvih problema (ako takvih uopće ima), naći će utemeljenih objašnjenja mnogih pojava proširenih u svijetu oko nas, pojava s kojima se svakodnevno susrećemo i o njima razmišljamo, no nemamo dovoljno znanja i iskustva da o njima sustavno promislimo, a tiču nas se. Tiču nas se zato što je riječ o pojavama našega društva (ili bolje, naših društava, jer se mnogi danas, osobito mladi, kreću u mnogim društvima, ne samo u jednom), pojavama koje i nas uvlače u razmišljanja i osjećaje koje bismo voljeli izbjeći, ali najčešće ne znamo kako.

S tim u vezi želim posebno istaknuti dvije kvalitete ove knjige zbog kojih smatram da je drugačija od mnogih koje se pojavljuju u javnom prostoru. 

Prva su vježbe. Naime, praktički svaki tekst u ovoj knjizi sadrži dio u kojem se objašnjava kako prepoznati problem, u sebi ili u drugome ili u odnosu s drugim, ali i dio s vježbama i uputama kako pronaći smislen i efikasan način rješavanja problema. Drugim riječima, čitateljicu se upućuje na načine sagledavanja problema iz različitih perspektiva, izlaska iz tunelskoga vida i uočavanja i pozitivnih i negativnih (a ne samo negativnih) vidova situacije u kojoj smo se našli. Premda doista mislim da je svaki članak u ovoj knjizi vrijedan čitanja i promišljanja o temi kojom se bavi, izdvajam jedan koji se sasvim sigurno tiče svih nas, neovisno o tome koliko godina imamo, jer je fenomen našega današnjega svijeta za koji mnogi mislimo da se širi poput požara.

Nema nikakve sumnje u to da su lažne vijesti postojale oduvijek, no njihova široka dostupnost putem interneta danas omogućuje im dosad neviđen utjecaj. Utemeljeno na znanstvenim istraživanjima, autor navodi sljedeće: "Što su dakle lažne vijesti i zašto se tako brzo šire? Lažne vijesti definiraju se kao namjerno širenje netočnih informacija kao da potječu iz relevantnih i pouzdanih izvora kako bi se došlo do nekog željenog cilja. U ovom tekstu bavit ćemo se psihološkim procesima u podlozi njihova prihvaćanja i širenja. Nekoliko je faktora koji utječu na privlačnost i uvjerljivost lažnih vijesti. Vijest će se bolje primiti ako je u skladu s onim što osoba već zna, ako je priča koherentna, prezentira je uvjerljiv izvor, poduprta je dokazima te ako su je već prihvatili drugi slični ljudi (ili se tako percipira)." Jednostavno, a ipak otvara mnoge mogućnosti promišljanja i rasprave. Pogledajte samo posljednju rečenicu - u skladu s onim što već znamo, ako su je već prihvatili drugi slični ljudi. Unatoč pozitivnom utjecaju društvenih mreža i mogućnosti da budemo u kontaktu s ljudima koji su fizički daleko, da doznamo za događaje za koje bismo inače teško doznali (pa možda i fizički sudjelujemo u njima), društvene mreže, uglavnom zbog odabira 'prijatelja' na njima, stvaraju lažni osjećaj da svi misle isto ili slično kao i mi, da se slažu s nama. Upravo je nevjerojatno koliko mojih prijatelja na Facebooku čita knjige, podržava čitanje, organizira radionice, posjećuje kulturna događanja. Kad ne bih znala da su to ljudi koje sam odabrala i koji su odabrali mene, mogla bih misliti da je to dominantan način života. A svi znamo da nije, osim u uskom krugu.

Vrag je u detaljima. Slični ljudi. Naša identifikacija s drugima nije uvijek svjesna, pogotovo kad je riječ o mladima. Ta se sličnost izgrađuje i razvija i prihvaćanjem onoga što mislimo da drugi oko nas prihvaćaju. Osim toga, kao što u nastavku navodi autor ovoga teksta, naš mozak "prilikom procjenjivanja istinitosti neke tvrdnje ili dokaza za nju, kao i pouzdanosti izvora, naš mozak često radi pogreške. Te pogreške u razmišljanju nazivamo kognitivnim pristranostima, a one proizlaze iz potrebe da si potvrđujemo vlastito znanje i stavove te tzv. kognitivne lijenosti, odnosno sklonosti našeg mozga da zadatke obavlja što brže i jednostavnije te uz što manji utrošak energije." I, što ćemo sa svim tim informacijama? Promisliti o njima, proraditi ih, usvojiti nove načine razmišljanja i poboljšati svoje živote, primarno ono kako se osjećamo i kako gledamo na svijet. 

Druga je razvojni pristup. S tim u vezi želim reći da je uvjerenje mnogih ljudi, čini mi se više danas nego nekad prije, da se s nekim osobinama rodimo ili se razviju vrlo rano i da smo onda takvi. Drugim riječima, mnogi ljudi misle da si ne mogu pomoći i da su neki jednostavno sretniji jer mogu biti optimistični, a oni ne mogu, da se neki bolje snalaze s tinejdžerima, a oni ne znaju kamo da se okrenu, drugi se lakše nose s neizvjesnošću, a njih to uništava. Ova je knjiga posebno dobra upravo za takve ljude, zato što iz teksta u tekst tumači kako i sami možemo puno napraviti za to da se bolje osjećamo, da pronađemo pozitivno u svijetu u sebi i oko sebe (npr. zahvalnost), da možemo (samo)ograničiti pristup vijestima i disciplinirati se oko (ne)razmišljanja o stvarima koji su izvan naše kontrole i pokušati kontrolirati ono što možemo i do čega nam je stalo. Možemo se brinuti o sebi i o ljudima oko sebe, biti tolerantni prema sebi i ljudima oko sebe i svjesno tražiti bolje od onoga što nam se čini da je svakodnevica. Već će to donijeti promjenu, a promjena je, očito, ono što nam treba. 

Na kraju želim reći i ovo - osobno, ovu knjigu nikako nisam mogla zaobići, bar zbog dva razloga, i drago mi je zbog toga. Prvi je taj što se već godinama bavim poticanjem čitanja, posebno popularnoznanstvenih tekstova. Drugi je taj što se bavim mladima, za koje smatram da i prečesto pokušavamo zacrtati njihove živote i predvidjeti njihova ponašanja i ne pitajući doista njih same za mišljenje. Uvjerena kako je silno važno čuti njihov glas, s neopisivom sam radošću dočekala ovu knjigu koja je upravo to - glas mnogih pametnih mladih ljudi koji se bave aktualnim pitanjima današnjice za koja su stručni i sposobni.

Stoga je ova knjiga par excellence zbirka tekstova za koje smatram da mogu biti izuzetno dobra građa za čitanja, a onda i poticaj za razgovor, što je možda još važnije, pojedinačno, ali i u obrazovnom sustavu, već od viših razreda osnovne škole, a posebno u srednjoj, na nastavi građanskog odgoja, na satovima razredne zajednice, ali i u mnogim drugim nastavnim predmetima. Nadam se da će i učitelji to prepoznati i da će se u svakoj školskoj knjižnici. A ako vam se svidi ova knjiga, posegnite za još jednom nedavno objavljenom knjigom koja se na ponešto drugačiji način bavi mladima, a to su "Pisma tebi" Nike Kovač, sociologinje i aktivistice koja je svojom energijom, zajedno s malom skupinom istomišljenika, u Sloveniji pokrenula mnoge manje i veće revolucije i doista doprinijela tome da živimo bolje.

* Ovaj članak je objavljen u okviru projekta “Važnost knjige i čitanja u razvoju djece i mladih" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Nataša Jokić-Begić Tina Rukavina Sandro Krašić

Kako si?

• Sandorf 09/2022.
• 296 str., meki uvez
• ISBN 9789533513478

U knjizi 'Kako si?' koju držite u ruci smo pokušali odgovoriti na ovakva i slična pitanja. Pokušali smo objasniti što nam se događa u umu i tijelu kad nas sustignu nevolje. Pokušali smo dati korisne i znanstveno provjerene informacije i korisne smjernica za različite aspekte naših života. (dr. sc. Nataša Jokić-Begić)