Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 09.06.2013.

Katarina Luketić : Balkan

Balkan je teško pitanje, da parafraziramo čuveno "pitanje domovine" iz devedesetih. Shvaćamo li pitanje identiteta na individualiziran i atomiziran način, Balkan baš kao i domovina, izrazito je ideologizirana i politizirana točka identifikacije. Posebice ako ga se gleda kroz pojednostavljene i jednoznačne diskurse kakvi su dominirali posljednjih desetljeća XX stoljeća.

Za nekoga tko je odrastao, primjerice, unutar rock-kulture u Zagrebu osamdesetih (dakle, u geografskom smislu na rubnom području Balkana) prostor kulturne identifikacije često se prostirao od Beograda do L.A.-a: od Partibrejkersa do Peppersa, od Šijana do Scorsesija, od Oklopdžića do Bukowskog. U taj golemi prostor, dominantno obilježen rock-kulturom, nije bio problem ubaciti Balkan. Ali ne Balkan kao jednoznačnu i pojednostavljenu odrednicu. Ne Balkan kao dihotomiju "Evropa - Balkan", "civilizacija - izgubljena Arkadija", "moderno - tradicionalno" "urbano - ruralno", "neautentično - autentično", "Hrvati - Srbi", i slično. Već Balkan kao jednu od dugog niza sastavnica identifikacije. Balkan kao jezičnu povezanost, Balkan kao geopolitičku povezanost, Balkan kao kulturološku odrednicu koja se kroz razne filmove, ploče i knjige povezuje u globalnu, identitetsku super-strukturu.

Tvorba pojedinačnih identiteta trebala bi uključivati razne kulturološke slojeve i identitetske sastavnice. Najčešće i jest upravo tako. Sve drugo je identitetska retardacija. Takav individualizirani identitet određen je hibridnošću, a ne isključivošću. Isto tako bi i Balkan kao značenjski prostor trebala određivati višeznačnost i slojevitost, a ne jednoznačnost i pojednostavljenost kakva se najčešće nametala u raznim historijskim esencijalizacijama i narativizacijama Balkana. To je ujedno i glavna teza Katarine Luketić u njenoj opsežnoj, sintetskoj, i pionirskoj "studiji balkanizma" - "Balkan: Od geografije do fantazije".

Edward Said, autor "Orijentalizma", napisao je da su "sve kulture uključene jedna u drugu; nijedna nije sama i čista, sve su one hibridne, heterogene, izuzetno različite i nisu monolitne". Takav je i Balkan. Njegovi "rubni dijelovi", kao i njegovo "središte". No Balkan nam se najčešće natura kroz iskonstruirane dihotomije. Ili Evropa, ili Balkan. Ili civilizacija, ili divljaštvo. Ili razum, ili emocije. Ili prijetvornost, ili prirodnost. Ili imitacija Evrope, ili balkanska autentičnost... da ne nabrajamo dalje već poznate binarnosti koje se nalaze u temelju ideoloških i političkih anti-balkanskih ili pro-balkanskih identifikacijskih svrstavanja.

Katarina Luketić ispisuje stvaranje tih predodžbi: kako su drugi stvarali sliku Balkana, kako se skupljalo znanje o Balkanu, i kako je Balkan stvarao sliku o samom sebi. Počevši od Alberta Fortisa, Balthasara Hasqueta, Lorda Byrona, Arthura J. Evansa, Alfreda Tennysona, Karla Maya, Brama Stokera, Anthony Hopea, Agathe Christie, H.G. Wellsa, Mary Edith Durham, Rebecce West, Erica Hobsbawma, Vesne Goldsworthy, Milice Bakić-Hayden, pa do Petera Handkea, Eduarda Limonova, Alaina Finkelkrauta, Pascala Brucknera, Susan Sontag, Bernarda-Henrya Levya, Norberta Gstreina, Elizabeth Kostove, Davida Owena, Carla Bildta, Roberta Kaplana, Francois Maspera, Juli Zeh ili Jensa-Martina Eriksena i Frederika Stjernfelta, koji su se Balkanom na ovaj ili onaj način bavili ratnih i poratnih godina.

Među pak Balkancima koji su stvarali sliku Balkana navode se Jovan Cvijić, Dinko Tomašić, Milan Šufflay, Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Ljubomir Micić, Nikolaj Velimirović, Dobrica Ćosić, Momo Kapor, Ivan Aralica, Boris Buden, Dunja Rihtman-Auguštin, Tzvetan Todorov, Stanko Lasić, Igor Mandić, Ivo Žanić, Marko Grčić, Emir Kusturica, Goran Bregović, Johnny Štulić, pa sve do turbo-folka i njegovih označivača suvremenog Balkana. 

Dakle, jasna je širina i dubina kulturološke studije Katarine Luketić. "Balkan: Od geografije do fantazije" kapitalno je djelo. Ali ne samo po sintezi tekstova i kompiliranju postojećih imaginarija. Luketićki ne manjka niti kritičnosti prema postojećim diskursima - koje jednostavno naziva medijskim, političkim, znanstvenim i literarnim "buvljacima" - niti, shodno tome, vlastitog čvrstog stava.

Kroz knjigu se proteže jasna teza o mnogoznačnosti i hibridnosti Balkana. Rođena u Sarajevu (balkansko-orijentalno čvorište), s iskustvima života u Zagrebu (balkansko-srednjoevropski međuprostor) i Splitu (balkansko-mediteranski međuprostor), te prije svega s iskustvom rata i poraća devedesetih, Katarina Luketić je jednostavno izvanredan svjedok Balkana. Kako po svojim intelektualnim kapacitetima, svojom rodnom neusklađenošću s dominantnim mačističkim diskursima, tako i po bio-geografskim odrednicama.

Ratovi devedesetih imali su purifikacijski učinak na "teško pitanje" Balkana. Rat je popalio i začađio dobar dio Balkana, ali je osmudio i njegove ideološke i psihološke temelje. Nakon eskalacije nacionalističkih i rasističkih dihotomija koje su zahtijevale svrstavanje "za" ili "protiv" došlo je i do njihova historijskog povlačenja. Hrvatska je bježala od Balkana ("Tuđman a ne Balkan" glasio je čuveni predizborni slogan) a danas u EU ulazi kao zemlja Zapadnog Balkana. Rumunjska i Bugarska već su otprije zemlje EU-a, dakle zemlje i Istoka i Zapada. U Srbiji balkanska mitomanija slabi s novom realnošću na Kosovu i Vojvodini...

Katarina Luketić glas je tog vremena. Rušiteljica pogubnih balkanskih esejincijalizacija, narativizacija i binarnosti. Njena knjiga ima ljekovit učinak: i na individualno identitetsko određivanje spram Balkana, i na identitete samog Balkana.

Ona ne samo da omogućuje pomirenje raznih suvremenih identitetskih sastavnica, već i otvara identitetski prostor za nekog budućeg stanovnika Balkana: ne Srbina i pravoslavca pomahnitalog od balkanske samoegzotizacije, ne Hrvata i katolika shizofrenog od prezira spram Balkana, već recimo za nekog Indijca i budistu, matematičara koji radi za američku softversku kompaniju, i živi između Beograda i Dalmacije.

 
Katarina Luketić: "Balkan: Od geografije do fantazije"

Algoritam, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

Kritika • 14.09.2024.

Klaus Mann : Mefisto

– Pretraži sve članke –