Kiran Desai : Halabuka u voćnjaku guava

Sampatha Chawlu otac je uspio zaposliti u državnoj službi. Divna je to budućnost za povučenog mladića iz provincijskog indijskog gradića. Kada se spomene državna služba ljudi odmah „pomišljaju na poslijepodnevne sieste"... No umjesto karijere u stražnjim prostorijama lokalnog poštanskog ureda Sampath je krenuo drugim putem. Jednog dana popeo se voćku guave i više nije želio sići s nje. Glas o pustinjaku s voćke daleko se čuo. Ljudi se dolazili iz cijelog kraja po njegov savjet. A Sampath je s grane rasipao mudrosti: „Ne pljuj na doktorovog sina", „Bježi kada slon želi tvoju bananu", i sl.

Priču o pustinjaku koji se popeo na drvo Kiran Desai je pročitala u indijskim novinama. Kći književnice Anite Desai u to je vrijeme studirala na sveučilištu Columbia. Kiran je rođena 1971. u New Delhiu. Do četrnaeste godine živjela je u Indiji. Godinu dana provela je u Engleskoj, a zatim s obitelji seli u Ameriku. Pohađala je koledž u Vermontu i sveučilišta u Virginiji i New Yorku. Na Columbiji je studirala kreativno pisanje. Profesori su govorili da treba pisati o onome što zna. Kiran Desai uzela je novinsku priču o kojoj nije ništa znala i od nje, u hodu, iskonstruirala svoj debitantski roman.

"Halabuka u voćnjaku guava" duhovit je i živopisan roman. Salman Rushdie nazvao ga je još jednim uzeltom indijske književnosti na engleskom jeziku. Mlada spisateljica lansirana je ravno u elitu svjetske književnosti (za svoj drugi roman, „Nasljeđe gubitka", dobiti će i Bookera). No ima tu nečeg isfabriciranog.

Kiran Desai ne piše o svojoj svakodnevici na prestižnim američkim sveučilištima. O svojoj modernosti. Ona piše o onome što se od nje, kao Indijke, očekuje. „Halabuka u voćnjaku guava" je neokolonijalni refleks. Od nezapadnjaka se traži da ispunjavaju kolonijalne stereotipe. Oni nemaju pravo na modernost čak i kada je žive. Znamo kako to ide. Balkanci moraju biti žrtve rata i snimati filmove u maniri Kusturice. Odmak od toga tumači se kao „neautentičnost".

I „Halabuka u voćnjaku guava" djelić je te „kolonijalne laži" (kako to definira antropologinja Svetlana Slapšak). Riječ je o poprilično dobrom romanu. No ispod njega kopka ta činjenica da zgodna studentica iz New Yorka piše folklornu komediju s drugog kraja svijeta.