Knjiga je opet u modi... malo sutra!

Prema količini tiskanih kartica i emitiranih elektroničkih minuta neupućen netko mogao je protumačiti kako je u Hrvatskoj knjiga i opet u modi, jer o jednom skandalčiću oko nedodjeljivanja književne nagrade "Kiklop" za hit godine danima su brujali svi mediji, o problemu knjige i kulture našli su se pozvanima nešto reći i znani i neznani, i oni koji o meritumu stvari imaju pojma i oni koji pojma ionako imaju o malo čemu. Pa se, vidi čuda, odjednom bez problema pronalazilo prostora kojeg redovito nedostaje kada bi trebalo govoriti/pisati o novim knjigama i srodnim kulturnim temama. Naravno, nekad naivnima danas nam je sasvim jasno da je knjiga i pripadajuća joj problematika onoliko dugo "in" koliko i neki modni hir, odnosno koliko procjene fashion gurui današnjih kulturnih rubrika.

"Slučaj Kiklop" omogućio je Peri da iskoristi priliku i pljucne po Ðuri, neke su vrlovažne udruge pronašle motiv da pri kraju godine dodatnim pregalaštvom opravdaju novce koje dobivaju za svoju brigu o obespravljenima i potlačenima, čak ni Sv. Augustin nije ostao pošteđen zbog Kiklopa... no ipak, osobno mi je bio najdirljiviji trenutak kada se pod svjetlima pozornice, iza stola načičkanog mikrofonima ukazao i lik čovjeka koji je još prije nekoliko mjeseci zahvaljujući informacijama iz pouzdanih izvora gurao u blato kapetana koji je danas (ah, ti nepouzdani izvori!) ono što je bio i tada – čestit čovjek. Bljak!

Tragikomično, no jednim dijelom čak i korisno u cijeloj priči oko Kiklopa je da danas malo tko u Hrvatskoj nije čuo za tu nagradu, pa svi ovogodišnji kao i dobitnici iz prethodnih godina mogu biti sigurni da kod kuće čuvaju kipić čija je vrijednost za razliku od npr. dionica HT-a porasla, osim vrijednosne (struka), materijalne (teški komad umjetnički obrađenog materijala) dobio je napokon i medijski težinu (ona nagrada koju nije dobila Nives C.).

Rezultirala je ova strka oko Kiklopa i rijetkim primjerom da hrvatski knjiški ceh organizirano (naravno, na inicijativu pojedinca, Seida Serdarevića iz nakladničke kuće Fraktura) uzme u zaštitu nekog iz vlastite branše, u ovom slučaju direktoricu pulskog sajma Magdalenu Vodopiju i njezino čedo Sajam knjiga u Puli, jer je cijela priča "evoluirala" u skroz pogrešnom smjeru u trenutku kada su taštoljubivi pojedinci nanjušili priliku za dodatnu vlastitu samopromociju ne bi li i opet pokušali opravdati inače sve manji smisao javnog djelovanja, vlastitog ili organizacija kojih su dio. Pri čemu im je savim svejedno hoće li obezvrijediti i ono što je neupitno vrijedno i bez prave konkurencije u Hrvatskoj, a to je Sajam knjige u Puli koji i s određenim manjkavostima razinom izvedbe u Hrvatskoj konkurencije jednostavno – nema.

Ali, isto tako smatram da nije sporno da su uprava Pulskog sajma i nagrade Kiklop teško pogriješili kada su ničim izazvani izazvali skandal, i ne mogu se oteti dojmu da je Magdalenu Vodopiju osim iz vlastitog uvjerenja na taj čin dodatno natjerao i silan pritisak brojnih povrijeđenih knjiških dušica koje teško da bi preživjele sliku Nives Celzijus kako se penje na pozornicu preuzeti nagradu koja po definiciji s literarnošću i ne mora nužno imati veze.

Da se nije počelo i s prozivanjem cjelokupnog lika i djela Magde Vodopije tj. ukupnosti njenog višegodišnjeg projekta Sajam knjige u Puli, sve bi se završilo na napisima u trač rubrikama (u koje ubrajam i ne mali broj kulturnih rubrika eminentih hrvatskih medija, na čast njihovim urednicima), reakcija ceha ne bi se dogodila. Utoliko mi u "Pismu potpore" nedostaje jasnije i nedvosmislenje a ne tek usputno izraženo neslaganje s neprihvatljivim manipuliranjem nagradom (pri čemu sam siguran da neki od potpisnika i ne vide ništa sporno u prekrajanju tj. odustajanju od pravila igre kada se organizatoru rezultat iste ne sviđa), i da bude još gore, kasnijem bezobraznom obrazlaganju "objektivnih razloga" manipulacije.

Jer nije to prvi puta da se u Puli iskazivala arogancija, nepozivanje npr. 2003. godine Arijane Čuline ili Vedrane Rudan kada je glavna tema sajma bila "Hrvatska ženska književna moć" na tragu je (ili obratno) ovogodišnjem ignoriranju činjenice da je knjiga Nives Celzijus zadovoljila kriterije koje je organizator sam postavio (narod kaže "tko s djecom liježe popišan se budi"), a u toj se aroganciji otišlo još i dalje i čak "poništilo" izvješće agencije zadužene za "mjerenje" rezultata u spornoj kategoriji.

Srećom po Kiklopa, dogodio se incident s gostovanjem dvojca iz Leta 3 u Stankovićevoj emisiji, pa će sada nekoliko idućih dana pažnja svekolike hrvatske javnosti preusmjerit na taj slučaj, barem tako dugo dok naše vrlo novinarstvo ne nanjuši svježiju krv negdje drugdje, ili dok netko od tzv. celebritija ponovno javno ne – prdne!