Marcel Rosenbach i Holger Stark : Wikileaks - Državni neprijatelj
U samom finalu prošlogodišnjeg Timeova izbora za osobu godine oči u oči našli su se Mark Zuckerberg i Julian Assange. S njihovim obračunom, u 2.0 koralu, internetska era demonstrirala je sav svoj utjecaj i svu širinu kojom prekriva svijet. S jedne strane bio je kompjuterski geek koji je kolegama sa sveučilišta ukrao ideju, pokrao svog partnera, i postao milijarder. S druge je bio kompjuterski nomad s vlastitom idejom, bez milijardi, bez kuće i kučeta, siromašan kao crkveni miš, ali s najmoćnijom zemljom svijeta pod svojim nogama. Još od vremena Joea Louisa i Maxa Schmelinga nije bilo ideološki simboličnijeg sraza. WikiLeaks je izašao u ring Facebooku; neprofitabilni aktivizam obarao je ruku s hiperprofitabilnim kapitalizmom; a sve to u digitalnom carstvu Interneta.
Medijski vjetar u leđa Zuckerbergu je davao film "Društvena mreža", internetska verzija "Građanina Kanea" s Zuckerbergom u glavnoj ulozi, nominirana za najveći broj Oscara. Julian Assange s druge je strane upravo letio na krilima medijskog potresa izazvanog objavom višetonske arhive američkog State Departmenta. Facebook milijarder pokazivao je kako svatko u doba interneta može postati bogatiji od naftnog šeika. WikiLeaks aktivista demonstrirao je kako svatko može postati državni neprijatelj broj 1.
Prema izboru čitatelja "digitalni Che" osvojio je najveći broj glasova. No redakcija Timea u odsutnom je trenutku izglasala za pobjednika Marka Zuckerberga. Internetska profitabilnost pobijedila je internetsku "neodgovornost". Strah od prerano osjedjelog kompjuterskog nomada bio je jak koliko i privlačnost dolarskih milijardi njegova konkurenta. Redakcija Timea digla je u zrak ruku Zuckerberga, uprkos tomu što ga je film Davida Finchera prokazao kao kradljivca tuđe ideje (potvrđenog sudskom presudom), uprkos tome što je kurvinski olešio svog poslovnog partnera (također potvrđeno sudskom presudom) - i samo zato da ne bi morala dići u zrak ruku čovjeka koji trenutačno predstavlja najveću prijetnju svjetskoj političko-vojno-korporacijskoj oligarhiji, uključujući tu i sam magazin Time i njegov kontrolirani izbor (kome je do njega uoće stalo?) za osobu godine.
No bilo kako bilo, Julian Assange je "teško pitanje". Njegova ideja da "provali" svijet i sve njegove tajne, posebno one američke, izazvala je dubinske podrhtaje ne samo u "napadnutim" državama i institucijama, te (pridruženom) institucionalnom i klasičnom novinarstvu, već i zanimljivu raspravu unutar filozofskih krugova. Pa dok se Država dala u potjeru za Assangeom i njegovim informatorima, a klasično novinarstvo zdvajalo nad pitanjem zašto je dobro otkriti jednu tajnu a nije dobro objaviti tisuće tajni, filozofi su postavili pitanje što je to uopće tajna, u kojoj je mjeri ona obilježje političkih institucija, i koliko je uspješnost države vezana za uspješno monopoliziranje političke tajne.
Spiegelovi novinari Marcel Rosenbach i Holger Stark (pridruženi medijski suradnici WikiLeaksa, zajedno s novinarima New York Timesa, Guardiana, i još ponekog klasičnog medija) primjerenom novinarskom brzinom i insajderskom upućenošću uknjižili su taj 2.0 fenomen. "WikiLeaks: Državni neprijatelj", knjiga koja se početkom ljeta pojavila u hrvatskom prijevodu, pokriva slučaj Juliana Assangea sve do kraja 2010. Time je ostvaren cilj novinarske ažurnosti. No ukoričeni "WikiLeaks" nije tek hipertrofirani, sezonski novinarski tekst. Rosenbach i Stark ispisali su priču Juliana Assangea (od kolijevke pa do prošlogodišnjeg pritvora u londonskom zatvoru), ali još i važnije, markirali jednu nevjerojatnu priču o internetu, demokraciji i novinarstvu.
Amerika je desetljećima svoju obranu gradila unutar logike Hladnog rata. Kao i njen vojno-industrijski kompleks i njene obavještajne službe dizajnirane su za sukob sa SSSR-om. Američka vlada godišnje izdvaja 75 milijardi dolara i zapošljava vojsku od 850 tisuća ljudi za obavještajni sukob s KGB-om. Ali njega više nema. Umjesto u rat s ravnopravnim suparnikom Amerika je na nekoliko fronta uvučena u asimetrične sukobe, uključujući sada i obavještajni. U svega nekoliko godina jedan doušnik, jedan internetski aktivista i jedna internetska stranica, srušili su golemog obavještajnog diva.
Bradley Manning, vojnik koji je WikiLeaksu proslijedio čitave američke vojne i diplomatske arhive, trenutačno je zatvoren u samici bez jastuka, bez prava na tjelovježbu i dnevni san, a posjete prima okovan u lancima. Istovremeno nepoznate sile progone Juliana Assangea zbog seksa bez kondoma. Amerika je otvoreno krenula protiv WikiLeaksa, i taj sukob "analognog i digitalnog svijeta", rat struktura moći i zajednice aktivista, događa se na nekoliko polja: "na internetu, putem kaznenog prava, na političkoj areni, ekonomskoj tržišnoj moći i neskrivenim prijetnjama fizičkoj sigurnosti". Pojednostavljeno, ako se sutra Assange malim prstom lupi u nogicu namještaja - niti to neće biti slučajno.
No analogni div nema šansi protiv digitalnog patuljka. Amerika je ovaj asimetrični rat već izgubila. WikiLeaks je ušao u "fazu historizma" (J.A.). Internetska revolucija slomila je najmoćniju obavještajnu zajednicu onako kako je prije toga slomila i glazbenu industriju i tradicionalne medije. Ono što je novost jest da avangarda te revolucije više nisu tinejđeri-kapitalisti već mladi aktivisti - koliko god da je Time pokušao prikriti tu činjenicu izborom Zuckerberga za osobu godine.
Avaj, uskoro bi i samo Zuckerbergovo carstvo moglo pasti onako kako su padala i dosadašnja carstva. Naime, aktivistička hakerska skupina Anonymus, poznata po napadu na Sony, najavila je za 5. studeni napad na Facebook zbog "nepoštivanja privatnosti korisnika". Što znači da već 6. studenog onaj poslovični i sveprisutni Jimmy možda neće moći na Facebooku upisati svoj uobičajeni status: "Johnny se nabrijava na večernji izlazak".
Marcel Rosenbach i Holger Stark: "Wikileaks: Državni neprijatelj"
Prevela Sabine Marić
Školska knjiga, 2011.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )