Marin Maletić : E-knjiga dio je rješenja, a ne dio problema u knjižnoj branši

Nenad Bartolčić: Prije tri godine dogodilo se da su dva vodeća telekom operatera pokrenuli svaki svoju e-knjižaru (T-com & Planet9 odnosno VIP & E-knjižara, a zatim je uslijedila i eLibrika nakladnika Dvostruke duge), tu je bio i vaš TookBook, e-knjižara koju zapravo i Vipnet koristi kao podlogu svojoj e-knjižari... pa ako se još prisjetimo pionirskih koraka Bulaja naklade ili Pintarićevih Besplatnih elektroničkih knjiga, tada izgleda kao da je Hrvatska čvrsto prigrlila e-knjigu. Kako taj početak danas, nekoliko godina kasnije, izgleda iz vaše neposredne perspektive kao jednog od glavnih inovatora na tom planu u nas?

Marin Maletić: Teško mi je sagledavati stvari u retrospektivi kada su stvari, usprkos velikom poslu koji smo napravili, još uvijek na početku. Točno je da smo uložili jako puno truda u tehnološku platformu i povukli dvije industrije (mobilna i IT) da investiraju u književnu branšu, ali to se nije reflektiralo na broj knjiga u ponudi. 

Koliko je lako ili teško "up-to-date" stvarati projekte jednakovrijedne onima u svijetu i graditi nove poslovno-tehnološke modele i u nas, u Hrvatskoj koja je u dubokoj krizi nabrojnim frontovima? Npr. koliko je TookBook e-knjižara, koja je po svojoj tehnološkoj infrastrukturi ravnopravna inozemnim primjerima, bila (ne)uspješna po planu prodaje e-knjiga?

Teško, ali sigurni smo u uspjeh. Tehnološki gledano niti malo ne zaostajemo za svijetom. Nova verzija naše platforme na kojoj je naša knjižnica je, usudim se reći, ispred onoga što je dostupno na globalnom tržištu. Prodajom eKnjiga nismo zadovoljni, ali ne odustajemo od projekta već i dalje radimo na građenju tržišta i razvoju novih modela.

Nakon TookBook e-knjižare vaš novi, nedavno pokrenuti projekt je TookBook e-knjižnica. Da li je ona rezultat činjenice da prodaja e-knjiga, a pogotovo izdanja hrvatskih nakladnika, unatoč pretpostavljam početnim očekivanjima još uvijek nije uzela značajnijeg maha u Hrvatskoj, pa ste odlučili isprobati novi poslovni model, koji čak niti u svijetu još nije potvrđen, tj. čak i u svjetskim razmjerima radi se o jednom od ne tako brojnih pionirskih projekata jednog novog e-servisa?

Da. Vjerujemo da je taj model puno bolji za sve sudionike u lancu i trenutni razvoj situacije to potvrđuje. Izdavači su spremniji na suradnju i više posvećeni uspjehu koncepta. Reakcije korisnika na samu aplikaciju su fantastične. Trenutno je glavna prepreka jačem razvoju raznovrsnost ponude, ali na tome se ozbiljno radi.

Inače, u pravu ste, model još nije potvrđen i tu vidimo veliku priliku za hrvatsku književnost da se probije vani. Stvari se ne postavljaju same od sebe, već ih uređuju oni koji se njima bave. Jača podrška izdavačke zajednice našem proizvodu pomogla bi da se pozicioniramo kao globalni provider usluge posuđivanja e-knjiga, logično je da bi hrvatski autori imali posebnu poziciju u toj e-knjižnici. Međutim, poučeni iskustvom, kod nas je jako teško stvoriti viziju budućnosti u kojoj nas netko nešto pita.

Opišite ukratko model e-knjižnice, prvo iz perspektive korisnika tj. onog koji posuđuje e-knjige. Što on točno dobiva i koliko ga to košta?

Usluga funkcionira slično kao obična knjižnica. Mjesečna članarina od 39 kn omogućava pristup ponudi knjiga, s tom razlikom što nema nedostupnih knjiga. Mi nabavljamo e-knjige i brinemo se da ih uvijek ima toliko da su zadovoljene potrebe svih korisnika. Takav pristup je nešto skuplji i riskantniji, ali vjerujemo da se isplati ulagati u korisnički doživljaj.

A kako stvar funkcionira iz perspektive nakladnika? Koji poslovni model njima nudite?

U principu isti kao i u slučaju običnih knjiga. Razrađujemo i modele primjerenije digitalnom svijetu zajedno s agentima i nakladnicima, o čemu ćemo moći pričati u nekoj od budućih prilika.

Naravno, u cijeloj toj priči najosjetljivija karika je autor knjige (pisac, prevoditelj, ilustrator...). Kako se, za razliku od klasičnog odnosa nakladnik-autor, rješava obeštećenje autora u slučaju servisa kao što je TookBook e-knjižnica? U klasičnoj varijanti autor može računati na proviziju od broja otisnutih primjeraka knjige koje je nakladnik prodao knjižnici, a uskoro bi napokon trebao zaživjeti i model isplate naknade od posuđivanja.

TookBook nema ugovorni odnos s autorima, ali za model isplate naknade od posuđivanja smo spremni.

Autore i nakladnike brine još jedan problem vezan uz e-knjigu, a to je opasnost od piratizacije digitalnih sadržaja (doduše, postoji i manji broj nakladnika i autora koji u tome ne vide problem već prije neki model promocije, no manja tržišta poput hrvatskog su razmjerno ipak ranjivija) koja je usprkos postojećim mehanizmima zaštite zapravo jednostavnija i "distributivnija" nego li npr. fotokopiranje tiskanih izdanja. Kako se TookBook postavio prema tom problemu?

Razvili smo vlastiti DRM sustav koji je puno neprimjetniji za korisnika od danas raširenog Adobe DRM-a. Međutim, DRM nije čarobna pilula i vjerojatni nije najjače oružje u borbi protiv piratstva. Danas na internetu možete naći čitav niz rasprava o piratizaciji, zaštiti digitalnog sadržaja, motivima krađe digitalnog sadržaja pa čak i filozofskih rasprava što uopće pojam vlasništva digitalnog sadržaja predstavlja. To samo dokazuje da pitanje nije jednostavno i nema jednog točnog odgovora.

Mi vjerujemo da kvaliteta usluge i dostupnost legalnog sadržaja puno više doprinose borbi protiv piratizacije nego restrikcije, koje su, praksa je pokazala, zapravo neprovedive. S druge strane masovnost koju omogućava digitalizacija kompenzira eventualne gubitke od piratizacije. Kod donošenja odluke o e-knjizi bitan argument "za" je to što izbjegavanje sudjelovanje na legalnom tržištu e-knjiga zapravo ne smanjuje rizik od digitalne piratizacije.

Pretpostavimo da se u Hrvatskoj stvorila i zadovoljavajuća masa uređaja na kojima je moguće više-manje ugodno čitati e-knjige... koji su onda najveći problemi koji koče razvoj e-knjige/e-nakladništva u Hrvatskoj, i kako im doskočiti?

U razvoju našeg biznisa nismo fokusirani na probleme koji koče već na prilike koje se otvaraju. Kvalitetna aplikacija, dobar poslovni model, uključivanje novih partnera, izlazak na nova tržišta i otvaranje novih tržišnih niša, to je nešto što će stvoriti vrijednost.

Kako procjenjujete odnos cijena tiskanih i e-knjiga? Korisnici očekuju da e-knjiga bude znatno jeftinija, s druge strane nakladnici se plaše da bi im takva cjenovna politika mogla u perspektivi, ako se model razvije, ugroziti prodaju tiskanih knjiga, dok se autori boje smanjivanja tantijema od prodaje...

Možete korisnika pitati koliko bi platio za neki proizvod, a da mu ga niste kako treba niti prezentirali. Normalno je da ćete tada dobiti odgovor da očekuje nisku cijenu, a po mogućnosti i da je proizvod besplatan. A možete i pokušati korisniku prenijeti vašu vjeru vaš proizvod i objasniti mu što dobija u zamjenu za svoj novac.

Da, svakakvi strahovi postoje i ja ih razumijem, donekle. S druge strane, sami ste istaknuli lošu situaciju s čitanjem i kupovinom knjiga, u kojoj se branša nalazi, evidentno ne zbog e-knjige. Ja mislim da je e-knjiga dio rješenja, a ne dio problema u branši.

Mislite li da bi Hrvatskoj trebala pod hitno i jedna sveobuhvatna nacionalna strategija poticanja čitanja, jer svjedočimo i tome da nam se bazen isušuje, pa koliko god mi dobru tehnološku infrastrukturu kao knjižni ceh izgradili, nastavlja se urušavanje broja korisnika, njihovih čitateljskih pa i kupovnih navika?

Ovo pitanje je previše "političke" prirode i zaista nemam nikakav pametan odgovor pošto se ne bavimo politikom. Kao građanin mislim da je situacija s pismenošću katastrofalna i da se na svakom koraku vidi da ljudi ne čitaju koliko bi trebali. Treba li nešto napraviti? Naravno da treba. Je li to strategija, ili nešto drugo, ne znam. Mi poduzimamo konkretne korake kako bismo knjigu učinili dostupnijom i kako bi ljudi što više čitali.

Završimo razgovor s nekoliko kratkih pitanja/odgovora... koje se knjige tj. koji žanrovi najviše traže (kupuju/posuđuju)?

S obzirom da ljubića i krimića ima daleko najviše, oni se najviše i čitaju.

Koja je vaša procjena, s kojim bi knjigama hrvatski nakladnici trebali okušati se i na polju e-nakladništva, odnosno koje knjige u prvom redu za početak prirediti i kao e-izdanja?

Sa svim.

Vidite li i neki model suradnje s "zemaljskom" distributivnom mrežom, knjižarama i knjižnicama?

Vidimo i radimo na tome, no o tome ćemo moći govoriti nešto više kada bude vrijeme.

Želite li otkriti kakav je trend, da li se više e-knjiga (mislim u prvom redu na domaća izdanja, no možete navesti i primjer stranih izdanja koja imate u ponudi e-knjižare) kupi kroz e-knjižaru ili ih se više posudi kroz e-knjižnicu?

Bolje ide eKnjižnica.

TookBook je u suradnji sa književnikom, novinarom i scenaristom Velimirom Grgićem osmislio ciklus događanja "TookBook Storytelling". O čemu se radi?

Ukratko, radi se o svojevrsnoj reakciji na konstantno razdvajanje e-knjige i knjige, što je pristup koji ne podržavamo. Knjiga, ili e-knjiga, i jedna i druga tu su zbog priče, a ne da bi bile same sebi svrha.

Imate li poruku za državnu administraciju, ministarstva... kako pomoći e-knjizi tj. svima koji još uvijek pionirski utabaju infrastrukturu za njezin sutrašnji razvoj?

Hvala na prilici, ali nemamo potrebu kroz medije slati poruku Ministarstvu.