Marisha Pessl : Uvod u fiziku katastrofe

Održava se
01.01.1901.

"Jedini zvuk koji se čuo u sobi bilo je otapanje leda u njegovoj čaši"... Ovo nije rečenica iz šešira Raymonda Chandlera, ili nekog drugog američkog klasika krimića, već iz torbice 29-godišnje američke debitantice.

Marisha Pessl (1977.), kći austrijskog inženjera zaposlenog u Fordu, krajem devedesetih možda nije bila kraljica maturalne večeri, niti kraljica navijačica na koledžu, ali danas je kraljica stilskih figura američke književnosti. "Uvod u fiziku katastrofe" dvije godine je čekao na objavljivanje. Kada je izašao u svega dva tjedna tiskano je pet izdanja. Ocjene kritičara nisu bile ništa slabije: roman se ekstatično opisuje kao da je riječ o sladoledu zbog kojeg se oblizuju i prsti i rukavi, a Marisha Pessl se uspoređuje s Daveom Eggersom, Jonathanom Safranom Foerom i Zadie Smith (Vogue).

Ima u tome nečega. Već su i same dimenzije romana impozantne. "Uvod u fiziku katastrofe" golemi je roman u kojem se miješaju obiteljska kronika, krimić, roman ceste, dnevnik odrastanja i politički thriller, s književnim klasicima, lažnim citatima iz najrazličitije literature, i mnoštvom razigranih metafora. Marisha Pessl u svom je nastupnom romanu ispisala ono što poneki književnici ne uspiju za čitavog života, i to svakako treba cijeniti.

No ima tu i dosta viškova, čitava šuma končića koji vise na sve strane, pa je sveukupan dojam pomalo podijeljen. Moglo bi se reći da je "Katastrofa" točno na pola puta između tinejđerskog dnevnika jedne izuzetne štreberice - i novog velikog romana američke književnosti.

                                                               
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )