Marko Mihalinec i Velimir Grgić : Kriza
Kriza, trenutno najeksploatiranija riječ u javnom govoru, naslov je romana-eksperimenta spisateljskog dvojca Mihalinec-Grgić, do sada poznatog po koautorstvu 'drukčijih filmskih enciklopedija' "Žuti titl" i "Povratak žutog titla".
No, u tom neobičnom, multimedijalnom romanu koji kreće od filma prema knjizi, a ne obrnuto, da ne bi bilo zabune, nema ni jedne jedine riječi o kriznim porezima i ostalim haračima, već se iza aktualnog naslova krije - hrvatski horor, dapače priča o zombijima koji su okupirali hrvatsku metropolu. "Kriza" je sve samo ne tipičan roman, pa ga kao takvog treba i čitati, počevši od naslovnice koncipirane kao filmski plakat, do CD-a s originalnom knjiškom glazbom Karla Stojčevića, pridodanog kao bonus svakom primjerku knjige.
Dinamična i totalno "pomaknuta" priča o virusu "kanibalizma tipa c", "mješavini ebole i variola vere" koja se prenosi slinom, što su ga greškom (?) nad Zagrebom ispustili iz američkog vojnog transportera, pretvara se u urnebesni horor, ali i društvenu satiru s pomno odabranim likovima, prototipovima hrvatskog društva u krizi i šire.
Uz mnoštvo prije svega filmskih referenci i čitav konglomerat raznih žanrova, spisateljski je dvojac u krizno stanje smjestio nekoliko pripadnika podzemlja, ratne invalide, inspektora, studente, sedam prepoznatljivih hrvatskih "celebrityja", čak i same sebe (novinara Velimira i grafičara Marka) i prepustio ih djelovanju opakog virusa koji od ljudi čini zombije, od grada izvanredno stanje, a od fabule urnebesnu dinamiku s mnoštvom scena akcija i reakcija.
"Kriza" definitivno nije klasičan roman, pa ga kao takvog ne treba ni (pr)ocijenjivati jer se prije svega radi o odmicanju od klasičnih granica književnosti, i to ne samo prema filmu, zbog čega se kao 'suradnici' na projektu pojavljuju redatelji Kristijan Milić i Dalibor Matanić sa svojim storyboardovima, Renato Baretić kao savjetnik za trećićanski, bilježe izbačene scene i likovi i alternativni krajevi.
Osim multimedijalnih nakana, autorski je dvojac u svakom slučaju imao na umu u čitavom tom metežu likova, naglih fabularnih rezova i obrata, i karikiranje domaće zbilje (što mu osobito uspijeva u celebrity dionicama s Mišom, Žakom, Indirom, Goranom, Janicom i drugima), kao i parodiranje ne samo te i takve zbilje već i pojedinih žanrova, pa i samog romana kao forme.
Roman Mihalineca i Grgića, prepun crnog humora, čini se kao da je nastao na podlozi "Planeta terora" Roberta Rodrigueza, no parodija presjeka hrvatskog društva daje mu i posve druge konotacije. "Kriza" definitivno ne pretendira na lovorike 'lijepe književnosti', ali funkcionira kao originalan eksperiment i dobro pogađa u samo središte "duha vremena" jer - "što je svijet više u banani, to je horor popularniji".