Michel Houellebecq : Pokoravanje
Pokoravanje
Houellebecq, taj stari jarac! Iscrpljenog libida, ali i dalje neiscrpnog libida. Umoran, ali neumoran… I zabavniji nego ikad.
Mediji su se mahom fokusirali na političku razinu njegova romana "Pokoravanje", izašlog na sam dan kada se dogodio pokolj u redakciji „Charliea Hebdoa“. I odmah u Michelu Houellebecqu prepoznali proroka, Nostradamusa, pisca koji je „Platformom“ najavio napad na turiste na Baliju, a sada, eto najavljuje, dolazak na vlast muslimana u Francuskoj.
Ne može se reći da Houellebecq nije zabavni provokator. Kao što čitamo u „Pokoravanju“ u bližoj budućnosti francuske muslimane u političkom će životu predstavljati novoosnovana stranka Muslimanskog bratstva. Dapače, uz Nacionalni front Marie Le Pen stranka Muslimanskog bratstva dokinut će tradicionalni francuski bipartijski sustav. Na parlamentarnim izborima pobijedit će Nacionalni front, socijalisti će pasti na dvadesetak posto glasova, koliko dobiva i Muslimansko bratstvo, a stranka tradicionalne desnice, konzervativni UMP, past će na daleko četvrto mjesto. Postizborna pat pozicija prekinut će se koalicijskom vladom socijalista i islamista. Islamisti su se odrekli terorizma, kojeg smatraju infantilnim i kontraproduktivnim, a socijalisti će se u korist koalicijskog partnera odreći ministarstva prosvjete, tog svog sekularnog, republikanskog središta.
Interes za školstvo, ističe Houellebecq, stara je socijalistička tradicija, i jedino nastavnički milje nikada nije napustio Socijalističku stranku. No Muslimanskom bratstvu prosvjeta je jednako važna. Njih ne zanima ekonomija, već demografija i obrazovanje. „Ona pod-populacija koja ima najvišu stopu prirasta, i koja uspije u transmisiji svojih vrijednosti, pobjeđuje“. Jer: tko kontrolira djecu, kontrolira budućnost.
Socijalistička stranka odriče se Ministarstva prosvjete. Sorbonna se počinje financirati saudijskim novcem, sa sveučilišta odlaze žene profesorice, i tako počinje retradicionalizacija Francuske, u ključu umjerenog, konzervativnog islama. Proces dokidanja lijevo-liberalne i desno-liberalne sekularne paradigme, ubrzo dobiva i novi zamah pobjedom popularnog vođe Muslimanskog bratstva na predsjedničkim izborima. I tako, ni deset godina nakon napada na redakciju „Charlie Hebdoa“, Francuska je dočekala kraj ere liberalnog individualizma. Peta Republika je prošlost. A Houellebecq je opet dočekao da se u njegovoj satiri prepoznaje Nostradamusa.
No to je potpuno krivo čitanje „Pokoravanja“. Niti je riječ o ozbiljnoj projekciji bliže budućnosti (ako se pretkazivanje budućnosti ikako može zvati ozbiljnim), niti je to ono najvažnije u romanu. Usporedo s političkim promjenama Houellebecqov akter, profesor književnosti sa Sorbonne, prolazi i kroz osobno preobraćenje. Kao stručnjak za Jorisa-Karla Huysmansa on kontemplira o katoličkom preobraćenju klasika francuske književnosti XIX stoljeća. Profesor čak i odlazi u samostan u kojem je živio Huysmans, no kao liberalnom individualcu, kao ateistu, sve mu je to vrlo strano. Uostalom, u trendu nije katoličanstvo, nego islam. Ako je do preobraćenja – samostani su out, demode, lanjska sezona. I tu dolazimo do naslovnog „pokoravanja“, koje se ne odnosi na pasivno prepuštanje političkim promjenama, već na vjersko preobraćenje.
Ponovna patrijarhizacija društva za uglednog i situiranog profesora donosi nove mogućnosti. Na pragu četrdesetih, taj usamljeni sredovječni muškarac počinje snatriti o „buržujskoj sreći“. Okrenutost hedonističkom individualizmu pruža sve manje smisla, i užitka. Umjesto povremenih posjeta prijateljica i prostitutki počinje se maštati o ženi u kući, onoj koja stoji za štednjakom. Ali gdje danas naći takvu ženu? Baudelaire je govorio da književniku treba „cura“ i da mu treba „žena sa štednjakom“. Često to može biti i jedna osoba – „cura“ koja se s godinama savršeno preobrazi u „ženu za štednjakom“. Ali profesor je u životu poznavao samo „cure“. U mladim danima to je bila blagodat; s godinama postaje nedostatak. No islamska revolucija nudi rješenje.
Poligamija je legalizirana. Profesoru se nudi katedra na Sorbonni, a uz nju ide i određeni društveni status. Taj status podrazumijeva i dvije-tri žene. Rektor je profesoru priredio upečatljivu prezentaciju. Uz mladu petnaestogodišnju ženu u kućanstvu je i četrdesetogodišnja supruga. Profesor u ovoj konstelaciji vidi idilu sredovječnog muškarca: četrdesetogodišnjakinju za kuhinju, petnaestogodišnjakinju za druge stvari… plus još jedna ili dvije ženice u dobi između, ali za koje se nije usudio pitati gdje su, koje su dobi, i čemu bi mogle služiti.
S ovom „buržujskom srećom“, islamske provenijencije, došli smo do središta romana. Političke promjene samo su hinterbina „Pokoravanja“, preobraćenje odnosno pokoravanje tek je sredstvo, a cilj je dokidanje izvanbračne i izvanobiteljske partikularizacije zapadnog libertarijanskog, hedonističkog i individualističkog društva. Naravno, sve to ide na račun žena, ali to je možda i najsnažnija žaoka Houellebecqove satire. Kakve političke promjene, kakav islam! Muškarcima je dobačen pojas za spasavanje i oni ga spremno prihvaćaju. Prema novoj vladi profesor je indiferentan, islam ga ne zanima kao što ga ne zanima ni katoličanstvo; riječ je o uvjerenom ateisti. Ono što ga zanima je „buržujska sreća“. Žena za štednjakom, topli dom, topli krevet, i te stvari. Ako mu nova vlada i islam to mogu pružiti, stvar je riješena.
Muslimani, ili socijalisti, mogli bi krivo shvatiti „Pokoravanje“. Mogli bi roman tumačiti kao Houellebecqovo plašenje „muslimanskom opasnošću“ i kolaboracionističkim kapitulanstvom socijalista. No prije svih, „Pokoravanje“ bi krivo mogle shvatiti žene. Naravno, ako izvanrednu satiru staroga jarca zamijene za seksističke maštarije, staroga jarca.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )
Pokoravanje
- Prijevod: Marija Bašić
- Litteris 02/2016.
- 177 str., meki uvez
- ISBN 9789537250850
Ovaj futuristički scenarij stavlja akcent na nepodnošljivu lakoću kojom se građani podvrgavaju novim vrijednostima. Nadasve satiričan prema francuskom društvu u kojem vladaju kukavičluk, servilnost i politička korektnost vladajućih i kulturnih elita, a ne 'islamofoban' kako su ga lažno optužili i prije čitanja, najnoviji Houellebecqov roman političke fikcije, radikalna je kritika zapadnog nihilizma, njegovih duhovnih i ontoloških deficita.