Midhat Ajanović : Nedeljko Dragić - Čovjek i linija

Za Homera profesori književnosti obično kažu: "slijep, a sve vidi". Znamo, Homer je vidio ljude, njihove karaktere i odnose, vidio je prirodu, bića ovozemaljska i bića onozemaljska, vidio je povijest, uopće svijet: ono što je u njemu i ono što je onkraj njega. Moglo bi se tu još nabrajati što je Homer sve vidio (kod slijepih očiju), ali čak ni Homer ne bi mogao vidjeti ono što može vidjeti Nedeljko Dragić. U razgovoru s Midhatom Ajanovićem, klasik Zagrebačke škole crtanog filma priča kako je bio "takav fanatik" da je "mogao vidjeti jedan kvadrat u najvećem kaosu".

U sceni trka iz "Tup-tupa" u kojoj glavni lik bježi iz zapaljene kuće, Dragić je zapazio da nešto nije u redu. Svojoj montažerki Tei Brunšmid kaže da mu nešto smeta u sceni, ali ona odgovara da je sve u redu i da je scenu pogledala nekoliko puta. No Dragić ne popušta. Naposljetku montažerka iznova prođe scenu kadar po kadar i ustanovi da je jedan crtež greškom snimljen u a2, ali je snimatelj zaboravio napisati – "van jedan kvadrat".

Tu je Dragić stekao veliki ugled kod Tee Brunšmid pa ga je ona kao iskusna montažerka odlučila testirati. U neku vrpcu na kojoj se svašta nalazilo ubacila je kvadrat s natpisom. Dragić je odmah vidio da nešto nije u redu. Teu je upozorio da na jednom kvadratu piše "DRAG" – a "ona me samo pogledala i sledila se".

Moglo bi se naći i drugih (bitnijih) primjera animacijske genijalnosti Nedeljka Dragića. No, ovaj "štiklec" o njegovom savršenom oku sasvim je dobar primjer bogomdanog talenta, onog koji ne proizlazi iz mukotrpnog usavršavanja već se oslobađa sam od sebe, iz svoje vlastite uvjetovanosti. Dragić se umjetnički formirao u zlatno doba svjetske i domaće animacije i karikature. Njegove karikature i njegovi filmovi bili su djelić jednog širokog i snažnog svjetskog vala. U lokalnom smislu Dragić je bio usko povezan s domaćom scenom novinske karikature te sa Zagrebačkom školom animacije. No, kao bogomdani talent Dragić je u svojoj autorskoj i stvaralačkoj nutrini uvijek bio umjetnik "bez oca i majke".

Ajanovićeva bogato ilustrirana monografija "Nedeljko Dragić: Čovjek i linija" uz dragocjeni razgovor sadržava još nekoliko zasebnih cjelina. U vrlo zanimljivom pregledu razvoja modernističke animacije Ajanović kontekstualizira u povijesnom smislu i Zagrebačku školu i samog Dragića. Animacijski trendovi koji su se tijekom Drugog svjetskog rata začeli u Americi, posebice u studiju UPA, brzo su se i vrlo uspješno presadili u Zagreb. Zagreb film postao je "najvažniji producent modernističke animacije u Europi" (Amid Amidi), a sam Nedeljko Dragić jedan od njegovih najnagrađivanijih i najistaknutijih autora.

Ajanovićeva autorska kontekstualizacija Dragića vrlo je precizna. No, još je zanimljivije što o tome kaže sam Dragić. Tek kad je čitao Ajanovićev esej (originalno objavljen u "Hrvatskom filmskom ljetopisu") prvi je puta saznao "te stvari o modernizmu i UPA studiju". Do 1967. godine nije vidio ni jedan film proizveden u UPA-i. U Americi se upoznao s Julesom Engelom i poznatim američkim modernističkim animatorom Johnom Hubleyem, ali nije bio siguran da je išta njihovog vidio. Oni su znali njegove filmove – "Idu dani", "Dnevnik" – on nije znao njihove.

"Nikakve veze ja nemam s američkom animacijom, ni reduciranom ni punom, ja to ništa nisam gledao. Ja nemam veze s poviješću animiranog filma, ja sam sebi povijest… Na moj rad najviše je sa Zapada utjecalo američko-englesko bombardiranje Slavonskog Broda."

Naravno, Ajanović objašnjava da koliko god je Dragić nesvjestan direktnog utjecaja on je bio dio tog vremena, i kao svaki umjetnik formirao se unutar dominantnih etapa i stilskih trendova određenog povijesnog konteksta. Međutim, kada govorimo o Dragiću kao da govorimo o idealu umjetnika, "plemenitog divljaka", čiji talent proizlazi iz vode, zraka koji diše, a ne sustavnog i rigoroznog obrazovanja.

Taj ideal dobro oslikava anegdota o Düreru i kružnici. Neki bavarski kralj ili princ navodno je pozvao najuglednije umjetnike svoga vremena da borave u njegovom dvorcu i svoje vrijeme posvete radu. U dvorcu je Dürer prvo gubio dane u ljenčarenju, a ubrzo i tjedne i mjesece. Kada je aristokratski mecena obišao umjetnike da vidi što su njihove ruke stvorile Dürer je pokazao prazan papir, a onda jednim jedinim lakim potezom na njemu nacrtao savršenu kružnicu.

Znamo, i bogomdani talenti nastaju iz mukotrpnog rada. Nitko ne može proći bez tog kaljenja. No, u Dragićevim karikaturama i filmovima, i naravno u njegovom "savršenom oku", postoji nešto od tog mita "savršene kružnice". Dovoljno je pogledati "Idu dani" i svu tu lakoću animacije. Kad je najbolji, Dragić posjeduje svježinu autohtonosti i spontanost prirodnog talenta. Autentični umjetnik bez umjetničkih očeva i majki.

Zapravo, jedini otac i majka koji su bili bitni oni su biološki. I u razgovoru i u djelima Dragić se često vraća na siromaštvo u kojemu je odrastao i na majku koja je "od pet do pet radila u tvornici streljiva kao čistačica". Još je veću važnost imalo traumatično ratno iskustvo i smrt oca. Nažalost, i Dragić i Ajanović izbjegavaju eksplicirati o kakvoj se traumi radi. To izbjegavanje je u privatnom smislu razumljivo, ali u političkom nedopustivo. Da su Dragićeva obitelj i otac stradali od četnika ili partizana sumnjamo da bi se taj podatak skrivao. Nažalost, u Republici Hrvatskoj autor bošnjačkog podrijetla i umjetnik srpskog podrijetla s razlogom ili ne izbjegavaju govoriti o ustaškom zločinu.

Teško je reći govori li taj detalj monografije o Nedeljku Dragiću više o knjizi – ili o suvremenoj Hrvatskoj. Ono što je neosporno jest da izbjegavanje eksplikacije ratne traume monografiji oduzima jedan od ugaonih kamena biografije Nedeljka Dragića, neprocjenjiv i u formativno-svjetonazorskom i formativno-umjetničkom smislu. Da ne kažemo kako oduzima i bitan društveno-povijesni kontekst Dragićeva života i djela. Jer ako je Dragić kao umjetnik živio na rubu animacijskih tokova, kao ratni stradalnik našao se u samom vrtlogu povijesti.

Midhat Ajanović: "Nedeljko Dragić: Čovjek i linija"

Hrvatski filmski savez, 2014. 

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )