Miro Peraica : Nisam samo knjižar, uvijek želim napraviti i nešto drugo

Lijepo je čuti, znati, pa i u živo posvjedočiti kako domaća pamet može uspjeti u poslu koji voliš (knjižarstvo) i van granica Hrvatske, tim više što se priča veže uz jedan od najljepših gradova na svijetu - Prag. Lijepo je bilo za našeg prvog susreta u Pragu saznati i to da je Miro Peraica jedan od onih posjetitelja knjižare Moderna vremena iz njenog zlatnog perioda s kraja 80-ih i početka 90-ih, koji su Moderna vremena doživljavali i kao knjižaru i kao generacijsko okupljalište, a kasnije i djelićem inspiracije u poslu u kojem se i više nego uspješno okušao. Još ljepše je vidjeti i to da knjižar Miro Peraica uspješno radi  i na projektu izdavanja hrvatskih autora u prijevodu na češki jezik,  izuzetno značajnom izdavačkom pothvatu kojeg hrvatski mediji po običaju i nisu baš zapazili... O svemu tome čitajte u nastavku.

Nenad Bartolčić : Kako i kada si došao u Prag, i kako se dogodilo da si ostao živjeti u njemu?

Miro Peraica : Bilo je to 12. ožujka 1996., otišao sam na koncert Lennyja Kravitza s peglicom. Kao režiser, producent i glavni junak filma u kojem igram a koji se zove "Moj život" u Pragu sam našao najljepšu scenografiju pa... eto.

Prag je s početkom 90-ih postao svojevrsna meka, samo je Amerikanaca tih godina došlo živjeti u njemu nekoliko desetaka tisuća, pojavila se i potreba za knjižarama s engleskim izdanjima, a jedna od najpoznatijih uskoro je postao baš Anagram. Približi nam malo te početke.. ako se ne varam Anagram je bio projekt u koji, na samom početku, nisi ušao sam?

Sve je počelo slučajno, moj prijatelj Dean Ivandić (koji danas uspješno vodi Behemot, malu knjižaru strane knjige u Ljubljani, op.ur.)  i njegov vrlo dobar prijatelj Zachary Cohn, koji je na žalost u međuvremenu umro, odlučili su otvoriti knjižaru u centru Praga jer su prepoznali da Pragu nedostaje jedna dobra, nezavisna knjižara. Prag je ‘98 ustinu bio zreo za jednu ozbiljnu nezavisnu knjižaru sa isključivo engleskim izdanjima pa je tako i naša priča oko Anagrama i započela. Dean i Zachary osnovali su i krenuli u priču s Anagramom u travnju 1998., a ja sam im se pridružio par mjeseci kasnije tj. u studenom te iste godine.

Koliko je kapitala bilo potrebno za pokretanje biznisa?

Dovoljno da se business pokrene...  haha, no kapital nije bio najvažnija karika, iako nije bio i nezanemariva. Najvažniji dio priče je, vjerujem, pokojni Zach koji je imao iskustva sa otvaranjem nezavisnih knjižara, kontakte u svim najvećim izdavačkim kućama kako u Engleskoj tako i u SAD, te je u tom bisnisu te davne ‘98 bio već dvadesetak godina.

Čudi me da da netko od domaćih, "praških igrača" nije napravio isto?

I mene. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća u Pragu se dogodio veliki bum u turizmu, a kao što znamo Prag je predivan grad i ima puno ljudi koji dolaze ovamo ne samo vidjeti katedralu, koji žele i kroz knjige saznati što se događalo tijekom duge povijesti ovoga grada, pa je bilo vrlo važno pružiti im dobru uslugu i dobru knjižaru. Tih je godina na desetine tisuća Amerikanaca doslovno okupiralo Prag, i tim više je postojala potreba za knjigama na engleskom jeziku, ne samo knjigama o Pragu ili Češkoj već i onima za svakodnevnu upotrebu. Anagram se svojom pojavom idealno uklopio u tu situaciju.

Da li je knjižara imala neke svoje uzore?

Ne, bili smo skroz INDEPENDENT.

Nakon što se knjižara etablirala, s godinama su uslijedile i neke druge akcije, zapravo komplementarne s vođenjem knjižare....

Da, jednom kada počneš prodavati knjige onda iznenada shvatiš da svi ti silni prijatelji, poznanici i neznanci koji ulaze u tvoju knjižaru, s kojima svakodnevno razgovaraš o knjigama i srodnim stvarima, o filmu, umjetnosti... da bi zbog njih bilo zgodno organizirati nešto komplementarno tome. Tako sam napravio jedan projekt koji sam nazvao Podzemni Anagram, seriju predavanja na koja sam pozivao sve te moje drage prijatelje od kojih su mnogi priznati stručnjaci u nekim temama, i tako su krenuli razgovori, druženja. Bilo je tu i filmova, slušala se glazba, bilo je stvarno jako zanimljivo jer bi uvijek došlo trideset do pedeset ljudi, stvorio se kao nekakav klub knjige iako knjiga nije bila u prvom planu. Drugi projekt je počeo kada su mi neki ljudi rekli: "Miro, nedostaje nam neki engleski art magazin, ili književni časopis, koji bi se objavljivao ovdje u Pragu".

Govoriš li o "Blatt" magazinu... da li on i dalje izlazi, ili je sada možda neki drugi sličan projekt u igri?

Da, bio je to "Blatt" magazin, no on sada više ne izlazi. Trenutno vodim tri knjižare, počeo sam i s izdavanjem knjiga, tako da baš i nemam vremena za još nešto. Bar za sada. Moram se malo posvetiti Familiji tj. Ani (supruga) i sinovima Andriji i Luki koji imaju već 10 godina, a to iziskuje vrijeme as well.

Spominješ tri knjižare... ako se ne varam druga je podružnica Anagrama na praškoj zrakoplovnoj luci, a nije tako dugo što si preuzeo i glavnu konkurentsku knjižaru u Pragu. Kako je došlo do te transakcije, odnosno što se sve događalo u međuvremenu?

Konkurenciju uništi, a ako je ne možeš uništiti onda ju preuzmi. Malo je trebalo razmišljati i o budućnosti te pripremiti platformu za Bendox bookstore. To je knjižara u Dox-u, centru  suvremene umjetnosti, koja potpuno neovisno o političkim stavovima ministarstva i etabliranih galerija, muzeja.... pokušava približiti današnju/modernu umjetnost društvu u cjelini. E, tamo vodim prodaju knjiga, i zato mi je trebala nova knjižara. U Anagramu imam jednog partnera, a u Big Benu smo samo Ana-supruga i ja.

Da li si poželio otvoriti i podružnicu u Zagrebu? Ili ipak opcija povratka u Zagreb i nije opcija?

Ne, ima dosta dječaka (i cura) sa zagrebačkih ulica koji to rade, tako da mislim da ipak ne.

Relativno često dolaziš u Zagreb, možeš li usporediti današnje zagrebačke i praške knjižare? Koje su bolje?

Ne mogu uspoređivati, to ti je kao i žene. Sve su lijepe na svoj način i nemojmo, dragi Barney, generalizirati.

Tvoj novi projekt su prijevodi knjiga hrvatskih autora i još nekih s područja ex-Yu u Českoj.

U ediciji KPL prevoditi ćemo i izdavati južnoslavensku modernu prozu na Češki. Planiramo objavljivati ne samo hrvatske autore, plan nam je dobiti prava na objavljivanje pisaca iz svih južnoslavenskih naroda i njihovo prevođenje na češki.

Kakav je kratkoročni, ili još bolje, dugoročniji izdavački plan, barem što se hrvatskih autora tiče?

"Posljednji dani punka" Gordana Nuhanovića (knjiga je već skoro godinu dana na policama čeških i slovačkih knjižara), "Vodič po Otoku" Senka Karuze (i on je već neko vrijeme u knjižarama), a u pripremi su "Metastaze" Alena Bovića, "Osmi Povjerenik" Renata Baretića, "Izlaz Zagreb Jug" Ede Popovića i jedna Ferićeva knjiga.

U kojoj nakladi objavljujete knjige prijevoda hrvatskih autora?

Nuhanović je tiskan u 750 primjeraka, Karuza u 1000 a za ove ostale ću još odlučiti.

I kakve su prve reakcije, da li si zadovoljan rezultatima?

Dobre. Za mene je važno da se nešto prodaje i da su knjige naših autora na policama čeških i slovačkih knjižara. Time uvodimo ime edicije KPL do podsvjesti čeških čitatelja. Moram biti zadovoljan i ustrajan, možda i ja otkrijem nekog/u Dana Browna ili Jane Austin.

Uvjeren si da su Česi su otvoreni za čitanje knjiga u prijevodu od manjih jezika?

Mislim da jesu. I inače su zanimljive te hrvatsko-češke veze, nisu one od jučer, i tim više ima smisla približiti hrvatsku suvremenu književnost Česima. Obratna veza i te kako funkcionira, pa i ja... kada sam bio u srednjoj školi, sjećam se kako su nam neki autori bili kultni, poput Milana Kundere i njegove "Nepodnošljive lakoće postojanja". Česi su zaista veliki u literaturi, sjetimo se samo braće Čapek, a potom i Hašeka, Seiferta, te već spomenutog Kundere i Bohumila Hrabala, Josefa Škovoreckog... pa čak i popularnog Michaela Viewegha, za kojeg znam puno ljudi u Hrvatskoj da su ga čitali, uključujući i moju majku i sestru.

U knjižari si uvijek imao i knjige tj. prijevode autora iz ex-Yu... koji su od njih bili najtraženiji od publike koji pohode Anagram?

Milorad Pavić, Miroslav Krleža, Danilo Kiš i Ivo Andrić su imali svoja mjesta  u dijelu knjižare svjetke literature složeni po abecedi, a najviše sam prodao "How we Survived Comunism and even Laugh" Slavenke Drakulić. Stotine primjeraka... mislim da je Slavenka pogodila s naslovom u sridu.

Kolike su danas prosječne naklade knjiga u Češkoj?

2 - 5000 komada. No novi se Viewegh prodao čak u 100 000.

Kada smo se prije nekoliko godina upoznali u Pragu spomenuo si mi kako si veliki fan Ede Popovića i njegovog "Ponoćnog boogija". Proljetos ste se ti i Edo i sreli, kako je protekao susret s tvojim omiljenim autorom?

Pa kaj da ti velim, napokon sjediš sa nekim tko ti je na vrlo sofisticiran način (knjigom) obilježio tvoje godine odrastanja. Proveli smo nekoliko sati pričajući, Edo je u tih par sati samo potvrdio svoje mjesto u mom svijetu. Mislim da u mnogo čemu imamo sličan pravac razmišljanja pa je bilo lakše i opuštenije nego kad sjediš sa nekim tko uopće ne razumije tvoju priču niti ideju niti...

Pretpostavljam da si osim "Boogija" čitao i druge Edine knjige... tvoj dojam?

Da, pročitao sam sve sto je Edo do sada napisao i moje mišljenje o Edi kao piscu se nije promijenilo, mislim da je to veliki suvremeni hrvatski pisac.

A što mislis o najnovijoj hrvatskoj prozi, što si još pročitao a da ti se svidjelo?

Ima par jako zanimljivih i pažnje vrijednih djela. Kao što rekoh Edo Popović je No 1, tu su i Renato Baretić, Zoran Ferić....  sviđaju mi se "Izlaz Zagreb Jug" te "Osmi Povjerenik". Od knjiga koje sam pročitao a pripadaju novoj hrvatskoj prozi mislim da su ove dvije na mene ostavile najupečatljiviji dojam.

Možeš li novu hrvatsku prozu usporediti s onim što se čita i piše danas u Pragu / Češkoj?

Ne volim uspoređivati a s obzirom na posao - u mojim knjižarama proza je na engleskom i iz cijelog svijeta, od čeških autora novijeg datuma nisam pročitao previše ali npr. sjajna je knjiga "Europeana" Petra Ourednika, nije proza ali je sjajna.

Planiraš li možda organizirati gostovanje hrvatskih pisaca u Pragu?

Vjerujem da čim se KPL razvije i čim izdamo još nekoliko naslova... tada ću pokušat organizirati gostovanje tih autora u Pragu.

Kako se zapravo drži knjiga u tom boomu novih tehnologija?

Mislim da dobro jer knjiga je u Češkoj jeftina, dostupna, dobro reklamirana... Zapravo, knjiga se drži sjajno, primjera radi ponavljam  da je Viwegh prodao čak 100 000 primjeraka svog posljednjeg romana

A da li je npr. e-knjiga pronašla svoju publiku u Češkoj?

Još ne, a moje, vrlo subjektivno mišljenje, jest da e-knjiga neće još dugo, dugo priči niti blizu starom dobrom paperbacku. Vjerujem da će e-knjiga postati zamjena paperbacku tek u sljedećoj generaciji, znači za cca 50 godina ili 100. I opet se ne bih htio ograničavati s granicama Češke Republike, ovo mišljenje vrijedi za cijeli svijet.

Kako vidiš budućnost svoga posla, koje su mu perspektive, mogući pravci razvoja?

Nisam samo knjižar, uvijek želim napraviti i nešto drugo, pokazati sliku o sebi. Nedavno sam počeo objavljivati knjige jer mislim da je to prirodna evolucija za nekoga tko je knjižar i tko je uključeni u sve te stvari... No kako će se sve dalje odvijati... iskreno, nemam pojma, I will play by ear.