Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 19.04.2013.

Noam Chomsky : Sustavi moći

U svojim osamdesetima Noam Chomsky i dalje neumorno piše, predaje, putuje, daje intervjue. Svakodnevno čita veliku količinu materijala, knjiga, novinskih tekstova, dokumenata, i odgovara na stotinjak mailova dobivenih od mladih ljudi - koji mu najčešće postavljaju pitanje kako glasati. Zdravlje ga, hvala bogu, razmjerno dobro služi. U seriji intervjua danima Davidu Barsamianu, direktoru radijskog programa Alternative radio, nema štogod dubokoumnog reći o tom svom neumornom ritmu. Vodeći je svjetski aktivista, izvanredni poznavatelj vanjske politike, i autor niza bestselera. Ne očekuje još dug život pred sobom, ali i dalje misli nastaviti kao i do sada.

I tako Chomsky i u osamdesetima slaže kockice suvremenog svijeta. Razgovori s Barsamianom imaju brzopotezni ritam intervjua pa to slaganje često izgleda poput munjevitog poigravanja Rubikovom kockom. No iznenadni uvidi, neočekivane informacije, pronicljivi komentari, svako malo zabljesnu. Primjerice, Chomsky postavlja pitanje legaliteta ubojstva Osame bin Ladena. Tim činom odbačena je stoljetna zakonska "pretpostavka o nedužnosti"; odbačen je temelj angloameričkog zakonodavstva. Jasno je, svako je nedužan dok mu se ne dokaže krivnja. Uključujući i Osamu. Prema tome, Obama je naručio ubojstvo nedužnog čovjeka.

Međutim, iza tih jednostavnih zaključaka krije se vrlo složena politička mreža. Nije samo u pitanju legalitet, gdje se sada kao jedna od glavnih funkcija međunarodnog institucionalnog poretka pokušava uspostaviti davanje legitimiteta primjene smrtonosne vojne sile od strane zapadnih sila. Tu je i primjena zapadne propagandne sile. Kako to izgleda? Nedavno smo na HTV-u mogli premijerno vidjeti film "Urotnica" Roberta Redforda. U njemu se prikazuje slučaj Mary Surratt, vlasnice pansiona optužene za sudjelovanje u atentatu na predsjednika Lincolna. Vlasti žele osvetu: brzu i drakonsku presudu kojom će uvesti red u zemlju koja je upravo izašla iz rata a sada joj prijeti kaos. No branitelj optužene smatra da svatko ima pravo na pošteno suđenje. To je ujedno i temeljna Redfordova ideološka poruka.

"Urotnica" je snimljena 2010. godine: godinu prije atentata na Osamu bin Ladena. Pitanje jest da li mogla biti snimljena i danas. Pravo na pošteno suđenje, uopće pravo na suđenje, više nije dio općeg ideološkog arsenala koji nam serviraju filmovi. Najbolji primjer za to je film "Zero Dark Thirty", film s tematizacijom egzekucije Bin Ladena u kojem o suđenju nema gotovo ni riječi. Chomsky upozorava na tu snažnu izloženost suptilnoj propagandi. Prema njemu, ljudi su danas stekli tolika prava da ih je sada teško zaustaviti silom: stoga se pokušava kontrolirati njihove stavove i vjerovanja kako bi ih se usmjeravalo u željenom pravcu.

Još je Aristotela mučilo, objašnjava Chomsky, to što u demokraciji siromasi imaju većinu pa zahvaljujući glasačkoj moći mogu oduzeti imovinu bogatima. Aristotel je demokraciju smatrao "vjerojatno najboljim sustavom", ali takav ishod preglasavanjem se morao spriječiti. I James Madison, četvrti predsjednik SAD, je strahovao kako bi demokracija u rukama slobodnih ljudi značila da bi siromašni farmeri mogli tražiti imovinu veleposjednika. Aristotel je rješenje vidio u smanjivanju imovinskih razlika, kako siromašni ne bi napali bogate, a Madison je rješenje vidio u smanjivanju stupnja demokracije, da se siromašnima zabrani udruživanje, i uopće izbiju neke ideje iz glave.

Suvremeni Zapad kombinira ova dva "rješenja za demokraciju". S jedna strane je srednja klasa kao jamac stabilnosti sistema, a s druge strane redukcija demokracije i propaganda koja modelira poželjno ponašanje masa. Što je medij snažniji to je i propaganda u njemu prisutnija. Nije samo riječ o vulgarnim ekonomskim porukama kojima se građani pokušavaju pretvoriti u potrošače. Već uopće jednoj golemoj, vrlo suptilnoj propagandnoj matrici koja oblikuje naše ideje, naše teme, naš svijet. Postojanje te matrice najvidljivije je kada u njoj dođe do određene promjene diskursa - kao u slučaju egzekucije Bin Ladena - zbog čega najednom neki filmovi, snimljeni tek prije tri godine, postanu neobični, pa čak i subverzivni.

Piknuli smo Bin Ladena, postlegislativu njegove egzekucije, i mijene pratećeg medijsko-propagandnog aparata. No gdje god da se otvore "Sustavi moći" nešto se može naći. Ima kod Chomskog i pretjerivanja. Tvrdi, recimo, da je Obama u arapskom svijetu nepopularniji i od Busha II. Očito, pojačava efekt. Na nekim drugim mjestima pokazuje određenu selektivnosti u izboru informacija, primjerice, kad govori o prevratu protiv Diema u Južnom Vijetnamu kojeg je organizirala Kennedyjeva vlada. Kao razlog prevrata navode se pregovori sa Sjeverom, ali se pritom ne spominje da je Diem kao katolik divljački progonio budiste zbog čega je postao opasno nestabilan saveznik.

Ovakva selektivnost informacija proizlazi i iz same forme intervjua, u kojem nema ni prostora ni koncentracije za širu analizu. Ali jasno, sve je to dio nastupa. Sve je to strategija megafona (koji se kao grafički znak nalazi i na omotu knjige). Chomsky se nadglasava s televizijama i kontroliranim medijima, pa onda tu dobro dođe i određena količina dreke i pretjerivanja... Kako uostalom upozoravati na pravne aspekte egzekucije Osame, a da se pritom poštedi i sačuva Obama?

 

Noam Chomsky: "Sustavi moći: razgovori o globalnim demokratskim pobunama i novim izazovima pred američkim imperijem"

Razgovore vodio David Barsamian
Preveo Damir Biličić

Naklada Ljevak, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –