Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 10.12.2008.

Norman Mailer : Dvorac u šumi

Godine 2007. nagradu za "najgori seks u fikciji“ časopisa Literary Review dobio je Norman Mailer. Američki klasik priznanje je dobio posthumno, za odlomak iz "Dvorca u šumi“, svog posljednjeg romana. Članove žirija posebno se dojmila slijedeća rečenica: "Usta su mu se zapjenila od njenog soka, okrenuo se i zagrlio joj lice svom strašću vlastitih usana i lica, napokon spreman da joj ugura Lovačkog psa, nabije ga u njenu bogobojaznost...“

Objašnjenje je glasilo kako je "nagradu dobio opis koji se činio najneumjerenijim u inače odličnom romanu“. Žiri pritom nije napomenuo, tko su akteri Mailerova seksa, niti o kakvom se historijskom odnosu radi. No tek s poznavanjem tih dodatnih pojedinosti nagrada za "najgori seks“ dobiva svoj puni smisao.

Naime, vlasnik "Lovačkog psa“ je nitko drugi do carinski službenik Alois Hitler, a njegova bogobojazna partnerica jest Klara Poelzl Hitler. Dotična mlada supruga te je srpanjske noći osjećala "da se predaje Vragu, znala je da je on tu, s njom i Aloisom“. I bila je u pravu. Devet mjeseci i deset dana kasnije, 20. travnja 1889. godine, roditi će se Adolf Hitler.

U kontekst nagrade "lošeg seksa“ skladno se uklapa i njegova incestuoznost. Osamnaestogodišnja Klara najvjerojatnije je bila nećakinja 49-godišnjeg Aloisa. Norman Mailer čak i uvodi mogućnost da je Klara bila Aloisova kćer.

Rodoskvrnuće je općenito jedan od glavnih motiva "Dvorca u šumi“. Između teze o židovskom podrijetlu Hitlera i teze o njegovom incestuoznom porijeklu, Mailer odabire ovu drugu. Aloisov nepoznati otac nije sin uspješnog židovskog trgovca iz Graza, kod kojeg je Fuehrerova baka radila kao kućna pomoćnica, već Johann Nepomuk, budući djed Klare Poelzl. Što Adolfa Hitlera čini rodoskvrncem prvog stupnja iz prvog koljena.

To rodoskvrnuće u provinciji Gornje Austrije nije ostalo nezamijećeno. U Mailerovoj "biografiji s povlasticama romana“ – zloduh Dieter preuzima Adolfa kao svog klijenta. Do tada je dobivao samo neugledne i skromne klijente: propalice, nasilnike, svećenike koji su upali u nevolje s dječacima. No naposljetku je odabran da nadgleda rad skupine manjih demona što su na oku držali austrijsku obitelj "čiji bi se potencijal, kad se razvije, mogao na kraju pokazati zapanjujućim“.

Tema je slična "Christkindu“ u kojem je Dežulović tematizirao etički problem likvidacije Hitlera-djeteta, no složenija: fabulirajući povijesnim činjenicama Mailer prati proces Hitlerova formiranja. Zloduhove intervencije nisu krupne, ali su precizne u usmjeravanju svog klijenta prema onome u što će se pretvoriti. Malome Adolfu on "urezuje“ pojedine snove, primjerice san o izabranosti; iskrivljuje neka sjećanja kako ne bi razlikovao istinu od laži; te intervenira u njegovu slikarsku budućnost...

Zapravo, nakon "najmorbidnijeg seksa u povijesti čovječanstva“ Mailerova "superbiografija“ najviše se bavi pčelarstvom! Aloisova odluka da se bavi pčelama i proizvodnjom meda isprva je zabrinula Zloduha. To je za starog razvratnika ipak put prema Bogu! No spretnim intervencijama Zloduh je iskoristio pčele za formiranje Adolfova svjetonazora: biologistički pogled na svijet u kojem vlada nemilosrdnost, zakon jačeg, i eliminacija nezdravih sumpornim plinom.

"To ne treba shvatiti kao jedinstveni uzrok onog što se događalo poslije“ objašnjava Zloduh. No to su potezi koje Zloduh i Mailer vuku; to je vražja konstrukcija koju slažu.


( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –