O knjigama Vere Mutafčieve i Nikosa Kazantzakisa na tribini 'Tragom prijevoda'

Održava se
14.10.2015. u 18h

Tribina "Tragom prijevoda"

Četvrta ovogodišnja tribina iz ciklusa "Tragom prijevoda" održat će se u srijedu 14. listopada 2015. u 18:00 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5, Zagreb), a bit će predstavljeni sljedeći naslovi:

Vera Mutafčieva: "Alkibijad Veliki"

- prijevod: Ksenija Banović, Sandorf 2015. (u pripremi)

Vera Mutafčieva, bugarska povjesničarka i majstorica povijesnih romana, donosi još jednu intrigantnu priču, ovaj put o Alkibijadu, atenskom državniku, vojskovođi, u kojoj konkretni povijesni događaji vode prema modernom filozofsko-etičkom iščitavanju ljudske sudbine.
Alkibijad, Periklov štićenik, Sokratov učenik, čitav život zasipan pažnjom i luksuzom, zasigurno je najkontroverznija ličnost grčkog svijeta krajem V. stoljeća. Narod ga je obožavao zbog rastrošnosti i čestih pijanki koje je priređivao.

No, problemi su nastali kad je ušao u politiku. I to baš u vrijeme Peloponeskog rata. Optužen za skrnavljenje atenskih božanstava (←415), sklanja se u Spartu, koja na njegov poticaj šalje vojsku na Siciliju i zauzima Dekeleju u Atici. No, zbog sukoba sa spartanskim kraljem Agisom, odlazi u Perziju i otamo započinje pregovore s atenskim zastupnicima o svojem povratku u domovinu (gdje je u odsutnosti osuđen na smrt). Potom preuzima vrhovništvo nad atenskom mornaricom, pobjeđuje Spartance, zauzima Bizantij i Halkedon. Poslije brojnih peripetija, Atena mu sve prašta, a on se, uz najveće počasti, vraća kući jer im je, kao vraški dobar vojskovođa, bio itekako potreban. Ipak je kao nepopravljivi prelivoda, nakon brojnih spletki, život ipak, završio u progonstvu.

Kroz sudbinu poznatog vojskovođe i izdajnika autorica nas uvodi u drevnu antiku, dok kroz duboku analizu svoga glavnog lika raskrinkava vrlo dominantnu pojavu modernog čovjeka - alkibijadstvo ili „zvjerski poriv da napraviš baš sve što si zamislio“, no Mutafčieva na taj način ne restaurira, već problematizira povijest kao ljudsku tvorevinu - nesavršeno i dojmljivo, žestoko i prekrasno.

Nikos Kazantzakis: "Bratoubojice"

- prijevod: Koraljka Crnković, Sandorf 2015. (u pripremi)

Radnja romana Bratoubojice smještena je u maleno, zabačeno, grčko selo u vrijeme grčkog Građanskog rata krajem 1944. Većina muškaraca sela, predvođenih kapetanom Drakosom, sinom seoskog svećenika Giannarosa, pridružila se partizanskim odredima u šumi. Veliki je tjedan opterećen krvlju, smrću i svakodnevnim strahotama rata, pater Giannaros osjeća krivnju za sve ljudske grijehe svijeta. Našavši se i sam razapet između protivničkih strana, on ih pokušava uvjeriti u besmisao rata. U tom svom očajničkom pokušaju nađe se na nišanu svoga sina koji je, zaslijepljen višim ciljevima, spreman ubiti vlastitoga oca.

Roman govori o ljudima, o svima koji su zaslijepljeni velikim snom o slobodi svoje domovine. U borbi za ostvarenjem svoga sna, oni zauzimaju različite strane, nesvjesni da tako ubijaju svoju braću. Tema ovog Kazantzakisova romana, kao i svih njegovih djela, bezvremenska je i uvijek aktualna jer opisuje svijet koji nestaje u besmislu svakodnevnih ratova kojima se ne nazire kraj.

Tribinu moderira Ana Badurina.