O velikim malim stvarima

Olja Savičević Ivančević : "Nasmijati psa"

AGM, Zagreb 2006.

Iako je još nezahvalno prognozirati kakva će biti ovogodišnja domaća knjiška berba, izvjesno je da je Olja Savičević Ivančević uspjela napisati knjigu koja će ostati u samom kvalitativnom vrhu. Jer, dok su neki autori upali u zamku smatrajući da je literarni napredak, ono "nešto više", pitanje same književne forme (pa je tako roman u nas postao vrijednosno nadređen kratkoj priči), lijepo je vidjeti da i dalje postoje autori-ce koji nisu "izdali" priču.

Dvadeset i dvije kratke priče svojim šarmom, zrelošću pripovijedanja, jednostavnim ali vrlo izbrušenim stilom naprosto plijene – pričajući priče. Poklopilo se da je autorica dovoljno stara (rođena 1974. u Splitu) da posjeduje distancu spram godina djetinjstva i odrastanja, a da istovremeno svakodnevicu sagledava i kroz nešto "zreliju" dioptriju, pri čemu je svjesna da sama priča "ne pije vodu" ako nije i dobro napisana, ako su npr. rečenice banalne ili ako u pričama nema i neki element začudnosti koji bi ih razlikovao od predvidljivog preslikavanja stvarnosti, sa ili bez natruha nostalgije.

U pričama se izmjenjuju humor i melankolija, ležernost i ozbiljnost, motivi ljubavi i smrti... a većina je priča smještena u jedan veliki grad uz more (no mogle bi se događati i negdje drugdje na kontinentu), kroz njih defiliraju različiti likovi, infantilni ali i oni koji drugi koji i u svojim "zrelijim" godinama nastoje sačuvati ono nešto nevino, dječje u sebi.