Padraic Kenney : Breme slobode : Istočna Europa nakon 1989.

Održava se
01.01.1901.

Petnaest država iz dijela svijeta koji smo navikli zvati Istočnom Europom izašlo je 1898. iz komunizma i krenulo nesigurnim stazama tranzicije prema budućnosti. Kod nekih se ulaskom u Europsku uniju naziru naznake happy-enda, dok su druge zaglibile u ratu, nacionalizmu i genocidu, korupciji i drugim nedaćama tranzicijske svakodnevice. Tako bi otprilike glasio sukus "Bremena slobode", opsežne studije postkomunističke Europe iz pera američkog povjesničara Padraica Kenneya.

Problemi tranzicije, sagledani iz vizure zapadnog promatrača, koji je ipak skupio poneko iskustvo i na terenu, očito će još dugo plijeniti pažnju čitalačke publike, iako bi netko olako mogao zaključiti da je tema, bar u segmentima kao što su “revolucionarna” 1989. ili rat u bivšoj Jugoslaviji, medijski i znanstveno već odavno iscrpljena. Ako i jest, nikad nije kasno za suvisle analize, prihvatimo li da je etapa postkomunizma, obilježena rađanjem novih identiteta, nacionalnih osjećaja i preispitivanja komunističke prošlosti, uglavnom okončana ili da se bar bliži kraju. Ako tome nije tako, što diskretno sugerira i autor, valjalo bi izdvojiti i sagledati bitne elemente koji otežavaju put iz represivnog političko-ekonomskog sustava u tržišno orijentiranu demokraciju, a oni se, kako se čini, ipak razlikuju od zemlje do zemlje.

Relativno velik dio knjige posvećen je “misteriju Jugoslavije”, prateći njen raspad i procese koji su uslijedili više kronološki, nego što bi mogao poslužiti kao teorijska osnova za predviđanje izgledne budućnosti. Čitatelju iz ciljnih zemalja, koji tranziciju, makar i nehotice, proživljava na vlastitoj koži, podaci na kojima se temelji studija neće djelovati odveć spektakularno. Kompleksan odnos između komunizma i nacionalizma, kakav u krajnoj liniji znamo još od Orwella, prelazak iz bezuspješne planske privrede u neoliberalizam, koji je često tek krinka za pljačku i korupciju, komunističko nasljeđe, reakcija, pa i zločini totalitarnih sustava, s kojima nove vladajuće garniture uglavnom tek nevoljko izlaze na kraj, sve se to odavno etabliralo kao niz općih mjesta u sagledavanju novije prošlosti europskog “Istoka”.

Utoliko Kenneyeva knjiga otkriva dosta tople vode, ali i ta topla voda zna biti itekako ljekovita, jer čitatelja potiče na promišljanje tema kojima se nikako ne može odreći prefiks egzistencijalne važnosti, ma koliko znala biti u neugodna, kad je u pitanju suočavanje s vlastitom zbiljom. To je ujedno i najveća vrijednost knjige, dok za eventualne perspektive nažalost vrijedi pravilo slavnog američkog bejzbolaša Yogia Berre: “Teško je predviđati, posebice budućnost.”

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )