PDV na knjigu - porez na informaciju, mišljenje, obrazovanje i pismenost

Par osnovnih pretpostavki...

Informacijsko društvo mora biti izgrađeno na određenim demokratskim, društvenim, kulturnim i obrazovnim kriterijima, a ne isključivo ekonomskim ili tehnološkim. Čim veća dostupnost knjiga, časopisa i novina znači i veću promociju slobode govora i unaprjeđivanje društva koje poštuje ideje i mišljenja raznih strana. Da bi se stimulirao viši nivo pismenosti, stvorila obrazovana radna snaga i na taj način i poticala konkurentnost, nužno je učiniti sav tiskani materijal dostupnim najširoj javnosti.

Bogata nakladnička djelatnost osigurava održavanje i razvoj nacionalne kulture i društvene raznolikosti. Nikada televizijski ili radijski program neće imati istu kvalitetu kao pisana riječ, bilo da se radi o tiskanoj knjizi ili pak njenom elektronskom obliku. Daljnje osiromašenje pisane riječi imat će posljedice po društvo u cjelini, od vrtića do staračkih domova, preko škole, znanstvene zajednice i gospodarstva. Nema razvoja bez stjecanja znanja.

Uvođenje PDVa znači porez na informaciju, mišljenje, obrazovanje i pismenost. Sve navedeno previše je važno za razvoj društva da bi se uništilo i nazadovalo oporezivanjem. Na žalost, PDV na knjigu nije moguće izbjeći, te treba iznaći načina nositi se s onim što ova mjera neminovno donosi sa sobom.

Posljedice uvođenja PDVa na knjige bit će višestruke, odrazit će se kako na samu industriju ( i to drastično, najviše u segmentu malih izdavača), tako i na društvo u svim njegovim segmentima - od vrtića, škola i  knjižnica do fakulteta i domova u koje će knjige još teže ući. Kočit će razvoj konkurentnosti u industriji, i to industriji koja je važna za ekonomski uspjeh jednog društva - pogotovo onog koji se stalno poziva na društvo znanja kao svoj cilj ( što je praktički floskula od samog početka upotrebe te sintagme u lijepoj našoj).

Nakladnici i knjižari će, kada dođe do uvođenja PDVa, osjetiti jaki udar, koji će se odraziti kako na objavljivanje nekih naslova (knjiga), tako i na distribuciju i protok knjiga, i naravno na prodaju - čitateljstvo. Uz krizu koja je već pokosila sektor, uvođenjem PDVa sektor će se još smanjiti, doći će do dodatnog ukidanja radnih mjesta, i zatvaranja mnogih malih tvrtki. Pri tom treba imati u vidu da se radi o industriji koja zapošljava otprilike sličan broj ljudi kao i brodogradnja - a potpore za sektor nakladništva i knjižarstva su zanemarivo male i u stvari ih  je smiješno uspoređivati.

Očito je i kako će uvođenje PDVa  na knjige utjecati na izdavanje udžbenika, neće sigurno pojeftiniti, već upravo suprotno.

Dodatno, Hrvatska već ima najskuplju knjigu u regiji, i suradnja i plasman naših izdanja u BiH, Crnu Goru i Srbiju, koji jesu potencijalna tržišta, bit će onemogućen još većim cijenama. Hoće li itko kupovati naše, još skuplje, knjige?

Tko ima nultu stopu, tko povlaštenu, nižu stopu PDVa na knjigu...

Postoji velika razlika između politike unutar EU i drugih zemalja u svijetu. Nulta stopa PDV požela je velik uspjeh u zemljama u kojima je bila uvedena (Velika Britanija, Irska, Poljska, Koreja, Norveška, Meksiko, Tajland, Izrael, Indija, Iran, Egipat, i niz drugih afričkih i južnoameričkih zemalja).

Istraživanje koje je provelo Asocijacija međunarodnih izdavača 2010. godine na uzorku od 88 zemalja pokazalo je da je primjena posebne smanjene stope PDV-a na knjigu norma, a ne iznimka, u zemljama gdje se provodi PDV sustav. Od tih 88 zemalja, u samo 14 ne postoji primjena manjeg PDV-a na knjigu. Od tih 74 koje primjenjuju manju stopu PDV-a na knjigu, ili su pak knjige izuzete iz PDV sustava, najčešća mjera jest promjena nulte stope PDV-a na sve knjige (većinom samo na tiskane). Posve je očita korelacija povoljnih rješenja PDV-a  na knjigu i jakih  i uspješnih nacionalnih izdavačkih industrija ( primjeri: Francuska, Italija, Japan, Koreja, Njemačka, SAD, V. Britanija).

Ono što još nije posve regulirano jest status elektronske knjige, tj. propisi još nisu definirani, no na njima se radi, kako se čitanje seli s papira na elektronske medije.

 
Ako ne nulta, onda snižena stopa PDVa...

Nulta stopa PDVa na knjige ima direktan učinak na cijenu koju kupac plaća i tako utječe na prodaju knjiga. Zbog toga je nulta stopa jedan od najučinkovitijih načina za promociju kulture knjige, čitanja i pismenosti. Računica je jednostavna, filozofija te politike lako shvatljiva: s nultom stopom PDVa na knjigu više ljudi će čitati više knjiga. Također, indirektno, nulta stopa PDVa na knjigu vodi ka jačanju kreativnosti i širenju znanja, a rezultat je dugoročan i bit će vidljiv i mjerljiv vrlo brzo, no pravi rezultat tj. posljedice vidjet će se tek kroz nadolazeće generacije.

Hrvatska mora učiniti sve što je moguće da osigura ne nultu stopu PDVa na knjigu (jer to više nije moguće), već ČIM MANJU stopu. Nulta stopa bi bila važna poluga koja jača nacionalnu nakladničku industriju, no već i manja stopa PDVa na knjigu je važna - niža stopa osigurat će zadržavanje bar dijela radnih mjesta i ekonomski održiva mala i srednja nakladnička poduzeća. Nulta stopa predstavlja optimalnu soluciju jer osigurava najefikasniji način potpore cijelom lancu izdavaštva, uključivši pritom ne samo nakladnike, već i autore, knjižare  i knjižnice. Kako ona nije moguća opcija, politika struke i svih institucija u lancu knjige mora biti takva da se osigura najmanja moguća stopa PDVa, a kako se čini, izgleda da se radi o stopi od 5 %.

Par riječi o EU i PDVu na knjigu

U Europskoj uniji svi industrijski sektori, uključivši nakladništvo i knjižarstvo, participiraju u administrativnoj proceduri poreza na dodanu vrijednost. U zemljama EU usluge i proizvodi moraju imati stopu PDVa od minimalno 15%, no zemlje članice mogu koristiti smanjenu, povlaštenu stopu PDVa na usluge i proizvode s točno određene liste, a koja ne smije iznositi manje od 5%. Trend u EU, u svrhu stvaranja koherentnog poreznog sistema, jest da se ukidaju nulte stope PDVa  i iznimke, te da se stope čim više unificiraju, i po mogućnosti poklapaju sa standardnom stopom. S dolaskom krize, unatoč očekivanjima da će taj pritisak splasnuti, i dalje se radi na unificiranju stopa PDVa u zemljama članicama, ili pak na uvođenje PDVa u  zemljama koje su imale nultu stopu, i to čak ne posebne, povlaštene stope, već stope od 15%.

U svim zemljama EU postoji mehanizam PDVa na knjige, no on se razlikuje, i negdje je 0%, a drugdje pak jednak standardnom PDVu. Razne zemlje imaju različita rješenja, no od 27 članica u čak 24 postoji povlaštena stopa PDVa na knjigu, i varira od 0% do 10%.

Neke od članica uspjele su za razne kategorije izboriti nultu stopu PDVa (Irska, Norveška, Poljska, Velika Britanija), dok pak Danska za knjigu primjenjuju standardnu stopu PDVa  od 25%. Međutim, situacija i regulativa se mijenja i u tim zemljama, polako ali sigurno.

Za sada većina zemalja ima diferencirani sustav PDVa za knjige, časopise i novine, dok multimedijalni sadržaji na CD-u ili pak ponuđeni online (a koji su obrazovnog, znanstvenog ili informativnog karaktera) uglavnom drže standardnu stopu PDVa kao da se radi o pokućstvu ili kozmetici, unatoč činjenici da spadaju u materijal koji bi trebao biti u istoj kategoriji s knjigama i drugim publikacijama (primjerice Norveška i Turska, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Finska, Luksemburg, Litva, Latvija, Mađarska, Njemačka, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Rumunjska, ali i Irska i Velika Britanija!).

** Primjeri baltičkih zemalja: Od početka 2009. zbog ekonomske i financijske krize baltičke zemlje su ili ukinule povlaštenu stopu PDVa ili je povisile, pa je tako PDV na knjigu u Estoniji i Litvi skočio s 5 na 9%, a do 2011. skočit će na  21% u Latviji.[1] Koalicija na vlasti se dogovorila da se održava PDV od 10% do 2011. za knjige i tiskane medije. Međutim, ako se u međuvremenu ne produži rok, PDV se od 2011. penje na 21%. Koalicija se dogovorila da se pošalje prijedlog zakona za produljenjem smanjene stope PDV na preispitivanje u drugom čitanju odgovarajućeg zakona.

Kako se sve više orijentiramo prema elektronskoj knjizi, tako je sve važnije pitanje oporezivanja CD/online sadržaja. U svim zemljama članicama EU  PDV na e-knjigu jest između 15 i 25%.

Pojavljuje se tzv. problem „VAT gap" (jaz PDV-a) - naime, čitatelji će očekivati nižu cijenu elektronskih knjiga, no ona neće biti moguća zbog porezne legislative, nakladnici ju neće moći ponuditi (primjerice, VAT gap u Francuskoj je 14%, 5,5% PDV na knjigu naspram 19,6 % standardne stope; u Velikoj Britaniji je  15% - 0% PDV na knjigu naspram 15% standardne stope, te Norveškoj čak 25% - 0% PDV na knjigu naspram 25% standardne stope). Ideja politike koja bi trebala biti inovativna i poticati kreativnost pada u vodu jer je praktično restriktivna.

Problem je u tome što porezni sustav EU smatra da je knjiga, onog trena kad je „downloadirana", praktički tretirana kao usluga, a ne kulturni proizvod. Ovakva politika dovodi do monopola i masivnog piratstva, te smanjivanja kulturne raznolikosti, ali i problema koji završavaju sudskim postupcima.

** Primjer Švedske: Prije 5 godina Švedska je uvela smanjenu stope PDVa na knjigu u svakom fizičkom obliku, od 6%, tj. radilo se o audio knjigama. Europska komisija je reagirala i tražila od Švedske da promijeni tu odluku, pozivajući se na to da je ilegalno uvela tako mali PDV na nešto što nije knjiga. Procedura je privremeno zaustavljena, jer se vodila debata u Europskom vijeću na tu temu. Mnogi su zagovarali da audio knjiga bude tretirana kao knjiga, jer ima ISBN, i istu svrhu, te je, nakon što je ECOFIN vijeće došlo do političkog dogovora, prekinut proces protiv Švedske.

Važno je napomenuti da je porez na obrazovanje i informiranje po najvišoj, standardnoj poreznoj stopi u potpunoj suprotnosti sa ciljevima Lisabonske strategije!!

Što se uopće još može učiniti u našim okolnostima?

Vjerojatno ne puno, no ako se ne bude pokretalo ništa, onda to znači da je sektor unaprijed digao ruke od samog sebe.

 
Prema EU:

-  Europski parlament ima konzultativnu ulogu što se tiče porezne politike (prema Europskoj komisiji) - stoga se može napisati otvoreno pismo članovima Europskog parlamenta, i to potpisano od strane nakladnika, knjižara, bibliotekara, pisaca, znanstvenika, profesora, nastavnika, čitatelja,

- tražiti grace period, za uvođenje PDVa (nekima u EU je to uspjelo),

- tražiti što je moguće manju stopu, i inzistirati na kategorizaciji knjige te za znanstvenu i obrazovnu knjigu tražiti iznimku od plaćanja PDVa,

- pratiti i permanentno lobirati za promjene u europskoj legislativi.

 
U Hrvatskoj provoditi konkretne mjere:

- uvesti red u tržište knjiga, jer je naplata potraživanja spora i neučinkovita, a porez se prema državi mora platiti odmah (znači, primjerice, iznaći način da se računi izdaju bez obaveze plaćanja PDVa dok se račun ne naplati);

- olakšati nakladnicima prijelazni period osiguravši im infrastrukturu za prijelaz na PDV, te potpore za taj prijelaz (uvođenje PDVa nosi sa sobom i tehnički i administrativni dio posla koji zahtijeva kako dodatne ljudske resurse, edukaciju, tako i software, te nosi sa sobom i druge troškove);

- i naravno, lobirati na svim nivoima, od saborskih tijela i povjerenstva, svih ministarstava (dakle, ne samo Ministarstvo kulture i MZOŠ, već Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, te Ministarstvo financija), i drugih vladinih institucija kojima je posao da se brinu da građani ove zemlje imaju pristup knjizi kao ključnom društvenom dobru.