Pepeljuga u Frankfurtu
Kao i prethodnih godina, gotovo pa automatizmom hrvatski se nakladnici predstavljaju na najvećoj svjetskoj smotri knjige i nakladništva - Sajmu knjiga u Frankfurtu, koji ove godine otvara svoja vrata u srijedu 06. listopada i traje do nedjelje, 10. listopada (zemlja gost ove je godine Argentina). Skromnija nego li inače, hrvatska će (re)prezentacija predstaviti 232 nova naslova koje je u periodu između dva sajma objavilo 30-ak hrvatskih nakladnika.
Na dan otvaranja sajma svečano će biti otvoren hrvatski štand, na kojem će multimedijalni program biti posvećen Tinu Ujeviću u prigodi 55. obljetnice smrti, za trajanja sajma predstavit će se i nekoliko književnika/ica - Ludwig Bauer, Miro Gavran, Edo Popović, Sanja Lovrenčić, Ivana Šojat-Kuči i Svjetlan Vidulić koji će osim na štandu predstavljati svoja djela i na pratećim forumima (kriterij za odabir autora bio je prevedeno djelo na njemački jezik, objavljen prijevod na drugi jezik te najava prijevoda djela na njemački jezik). Za kraj sajma na hrvatskom štandu, u organizaciji Društva bivših studenata i prijatelja zagrebačkog sveučilišta, biti će priređen program uz 80. obljetnicu života književnice Irene Vrkljan.
Organizatori su surađivali i s "Tradukijem" i Alidom Bremer, a Ministarstvo kulture RH za nastup na sajmu odvojilo je 400 tisuća kuna, od kojih je 126 tisuća utrošeno na program, a ostatak na prostor i opremu štanda.
Toliko o faktografiji.
Ove je godine vrući krumpir organizacije hrvatskog nastupa prebačen u ruke Juergena i Eugenije Ehgartner (na hrvatskom knjiškom tržištu prisutnih posljednjih nekoliko godina kroz vrlo profiliran i uspješan rad nakladničke kuće Leykam International), u nadi da će njihovi kontakti u Njemačkoj pomoći da se hrvatska knjiga, autori i nakladnici, nakon posljednjih uspješnih predstavljanja na sajmu knjiga u Leipzigu, napokon suvislo predstave i u Frankfurtu. Tako bi se konačno opravdala sve ove godine ulagana (pre)velika sredstva koja su se gotovo pa automatizmom slijevala na račun Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske, a za improvizaciju pod nazivom "Frakfurt am Mein".
Baš kao što Pepeljuga sanja o odlasku na veliki dvorski bal gdje se nada upoznati svog princa na bijelom konju (sjećate se bajke, izgubljene cipelice, bundeve-kočije...) tako godinama i Zajednica nakladnika i knjižara (u nedostatku profesionalne cehovske organizacije) sanjari o uspješnoj promociji hrvatske knjige i nakladništva. Naravno, sanjariti je jedno, a ozbiljno se prihvatiti posla je nešto sasvim drugo, ali kako sanjarima objasniti čak i najbanalnije premise na kojima počiva praksa?
Iako je ove godine ipak napravljen mali pomak u glavama, pa je posao organizacije hrvatskog nastupa u Frankfurtu povjeren "vanjskom" organizatoru, upitno je da li je Zajednica nakladnika i knjižara, pod uvjetom da nastup bude u najmanju ruku korektnije odrađen nego li prethodnih godina, spremna ponuditi Juergenu i Eugeniji Ehgartner (ili nekome drugome) da osmisle program nastupa za najmanje tri iduće godine unaprijed, kako bi se napokon došlo do jedne suvisle koncepcije koja bi se u nekoliko idućih koraka/godina i realizirala, uz neizbježne nadogradnje u hodu (pa i improvizacije ako je potrebno, ali improvizacije koje se ujedno naslanjaju i na nešto konkretno).
A takva bi ponuda (ili javni natječaj) trebala uslijediti odmah po završetku ovogodišnjeg sajma, jer pripreme za svaki idući Frankfurt počinju praktično danom završetka sajma, ne improvizira se u posljednji čas (pred ljeto), tek toliko da se može reći da se i Hrvatska "uspješno predstavila", što je u prijevodu obično značilo da bi se kako-tako "opravdao" potrošeni novac.
Iskreno, teško mi je biti optimističan kada Hrvatska niti 2010. godine nema npr. kakav elektronički, lako dopunjivi katalog koji bi se uz suvisle tiskane materijale dijelio potencijalnim interesentima i kada Zajednica nakladnika i knjižara 2010. godine još uvijek ne poznaje praksu da svoje članstvo putem e-maila (elektroničke pošte) obavještava o tome što razna formirana radna tijela u sklopu Vijeća zajednice kroz godinu rade (i naprave?).
Ili možda očekujem previše?