Piotr Dobrolecki : Mali ambicioznih izdavači neophodni su za razvijeno tržište

Piotr Dobrolecki studirao je u Varšavi i Beogradu. Više od dvadeset godina radio je u koncernu Energoinvest Sarajevo. Član je i osnivač Društva poljskih prevoditelja (StwarzyszenieTtumaczy Polskich). Od 2001. glavni je urednik časopisa Magazyn Literacki KSIAZKI, a od 2006. vicepredsjednik Poljske komore knjiga (Polska Izba Ksiazki).

Branko Čegec : "Book industry" u Poljskoj» bio je prvi tvoj tekst o poljskom tržištu knjiga s kojim sam se susreo. Što je, prema tvom iskustvu, poljska "book industry"?

Piotr Dobrolecki : Book industry u Poljskoj sve više liči na slične "industrije" u drugim zemljama, posebno na Zapadu. Riječ je o tome da do kraja 1988. u Poljskoj nije bilo slobodnog tržišta, nego nešto što se zvalo "izdavački pokret" i obuhvaćalo je državna poduzeća - izdavačka i na području distribucije, kao i jednu centraliziranu državnu knjižarsku mrežu. Tek od zakona o ekonomskoj slobodi, koji je bio donesen u prosincu 1988, a stupio je na snagu početkom iduće godine, stvoreni su uvjeti za tržišnu privredu.

Vrijedi napomenuti da je tijekom 1989. registrirano milijun i pol novih privatnih poduzeća, a iduće godine još milijun. Ovo je dokaz da je na poljskom tržištu došlo do prave eksplozije društvene energije, a takva situacija bila je u svim sektorima privrede, između ostalog i među ljudima koji su se bavili knjigom. Od toga vremena sukcesivno se gradi kod nas ova knjižna industrija, koja obuhvaća kao i u razvijenijim zemljama, sve karike lanca: od izdavača preko tiskara (grafičke usluge) do distribucije i knjižarske mreže, ne zaboravljajući pritom knjižnice, koje zajedno s krajnjim korisnicima - čitateljima - završavaju ovaj lanac.

U razgovorima si često uspoređivao stanje knjige u Hrvatskoj i Poljskoj. Iz perspektive tržišta meni se čini da to gotovo nije moguće. Poljska je, naime, jedno veliko i razvijeno tržište dok u Hrvatskoj o tržištu u pravom smislu riječi jedva da možemo govoriti. Pokušaj nam ukratko definirati pojam tržišta knjige iz poljske perspektive?

Istina, teško je uspoređivati poljsko i hrvatsko tržište knjige, ne samo zbog razlike broja stanovnika u našim zemljama, nego i zbog veoma malog broja knjižara u Hrvatskoj. Ako znamo da je broj stanovnika u Hrvatskoj, grubo rečeno, deset puta manji od broja stanovnika u Poljskoj, onda bi broj knjižara u Hrvatskoj u nekoj adekvatnoj relaciji trebao biti oko 250, a iz podataka koje sam ranije dobio iz Hrvatske proizlazi da kod vas nema više od 80 do 100 knjižara, odnosno trgovina u kojima se prodaju knjige. S druge strane, uvijek me čudi koliko se značajnih i važnih knjiga izdaje u Hrvatskoj i, još više, kako ove vrijedne knjige uputiti krajnjim korisnicima kada je mreža knjižara toliko skromna. U toj situaciji velika je šansa za prodaju preko interneta, posebno za znanstvenu i drugu niskotiražnu, odnosno specijalističku knjigu.

Što se tiče poljskog tržišta, bez obzira na to što tvrdimo da je ono prilično razvijeno, treba uvijek gledati mnogo razvijenija tržišta kao što je naprimjer tržište u Njemačkoj. Tamo je samo dvaput više stanovnika, ali vrijednost tržišta je deset puta veća nego u Poljskoj! I ovo je smjer kojim mi želimo ići, odnosno procjena da tržište u Poljskoj treba sustavno rasti u idućim godinama. Ovdje vrijedi napomenuti da smo tijekom šesnaest godina tržište povećali ravno deset puta - s 240 milijuna poljskih zlota 1991. na 2,5 milijarde prošle godine. Međutim, budući razvoj sigurno neće moći ići takvim tempom.

Poljska je s oko 2500 knjižara za hrvatske prilike velesila. Kojim se kanalima najviše prodaju knjige u Poljskoj? O kojim je omjerima riječ kada uzmeš u obzir različite modele prodaje?

Što se tiče kanala distribucije poljski je "model" sličan onima u drugim europskim zemljama. Prema veoma detaljnom istaživanju, koje je obavio Institut za knjigu i čitanje Nacionalne knjižnice u Varšavi, u toku 2006. 65 % čitatelja nabavilo je knjige u knjižarama, 17 % preko knjižnih klubova (kao što je Bertelsmann Media), 10 % preko interneta, 7% u kioscima; 5% nabave bilo je u antikvarijatima, gdje se prodaje stara (polovna) knjiga, 5 % kupaca knjigu je nabavilo u marketima (velikim trgovinama), 4 % na punktovima s jeftinom knjigom (knjige s reduciranom, odnosno sniženom cijenom), a 3% na štandovima uličnih prodavača knjige, te 1% na drugim mjestima - preko pokretnih prodavača, zatim na crkvenim kioscima i slično. Sada čekamo sljedeće istraživanje, koje bi trebalo uslijediti ovih dana, a rezultate ćemo znati početkom iduće godine.

Ni tvoja zemlja, naravno, nije lišena tzv. kiosk-izdanja, odnosno proizvodnje i prodaje preko mjesta na kojima su se ranije prodavale isključivo novinske publikacije. Koliki je udio prodaje knjiga preko kioska i kako se to odrazilo na, za razliku od Hrvatske, razvijenu i stabilnu distribuciju knjiga i knjižarsku mrežu?

U Poljskoj prodaja knjiga na kioscima nije toliko negativno utjecala na situaciju u nakladništvu kao što se dogodilo u Hrvatskoj. Čak ima glasova da je ovaj oblik prodaje pridonio većem zanimanju za knjigu u društvu, da sada knjige (na kioscima) kupuju i ljudi koji ranije nikad nisu kupili ni jednu knjigu, oni koji su se dosad suzdržavali od ulazaka u knjižare, jer su se jednostavno stidjeli nešto pitati, a također nisu imali izraženu potrebu za kupovinom knjige. Danas je ta ista knjiga pristupačna i jeftina poput kutije cigareta.

Izdavači koji su na početku ove pojave, prije četiri godine recimo, bili dosta kritični, danas su nekiput čak i zadovoljni, osobito kada mogu skupo prodati autorska prava izdavačima kiosk-kolekcija. Kako je već rečeno, razmjeri ove prodaje ne prelaze 7% ukupne prodaje knjiga u Poljskoj, što u apsolutnim ciframa iznosi oko 175 milijuna zlota, odnosno 50 milijuna eura.

Kako se u Poljskoj distribuiraju knjige?

Distribucija je najosjetljivija karika u lancu i na ovom području je najteže izgraditi čvrst i pouzdan sustav. Nijemci, odnosno Britanci taj su sustav gradili više stoljeća, mi smo morali sve početi od 1989. godine, iako smo imali dobre "predratne" tradicije. Danas još nismo u situaciji da imamo dva velika distributera koji dobro reguliraju taj dio tržišta -
kako je to u Njemačkoj. Po svemu sudeći taj se proces kod nas ipak odvija, dolazi do konsolidacije tržišta, a onda i do smanjenja broja distrubucijskih poduzeća. Danas već ima četiri-pet najvećih, s prometom većim od 100 milijuna zlota (28 milijuna eura) godišnje svaki, a zatim još dvadesetak manjih firmi koje se ipak održavaju na tržištu i opravdavaju svoju poziciju jer su i dalje potrebne izdavačima. Zatim - kako je bilo rečeno - imamo 2500 knjižara, a i druge smo distribucijske kanale spominjali ranije.

Poljska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja ima nultu stopu PDV-a. Na koji ćete način pokušati zadržati takav status knjige unutar poreznih sustava zemalja EU?

Održavanje nulte stope PDV-a jedan je od najvažnijih zadataka u našoj struci za danas i sutra. Postojeći propis važi do kraja 2010, a poslije toga imat ćemo pravo za sniženu stopu PDV-a. Inače, osnovna stopa PDV-a u Poljskoj je 22% i, naravno, nitko ne pomišlja da bi se takva stopa mogla odnositi na knjigu. S druge strane, postoje još dvije zemlje u Europskoj Uniji koje imaju nultu stopu - to su Velika Britanija i Irska. Ima i drugih zemalja koje žele sniziti sadašnju stopu, prema tome, moguća je i koalicija nekoliko članica EU da se šire uvede ili nulta stopa ili barem stopa od recimo 3%. Da se to ostvari potrebna je sada aktivna akcija naših državnih institucija, pritisak na Europsku komisiju i stvaranje pravog lobija za tu svrhu.

Također, Poljska komora za knjigu aktivno radi na tom planu preko Europske zajednice izdavača (FEP). Ova organizacija imala je ove godine u lipnju svoju skupštinu u Varšavi i mi smo dobro iskoristili tu priliku za prezentaciju našeg stava. Potrebna nam je također i podrška iz Hrvatske koja će nam se - kako se nadamo - brzo pridružiti kao ravnopravna članica Europske Unije.

Na koji način stimulirate prevođenje svojih autora na druge jezike? O kakvim se rezultatima danas može govoriti?

Na tom planu također koristimo provjerena iskustva drugih zemalja. Od polovine devedesetih godina prošlog stoljeća gradimo sustav podržavanja svih aktivnosti koje pridonose prisustvu poljske književnosti i uopće poljske knjige u inozemstvu. Danas je na razini države za te akcije odgovoran Institut za knjigu sa sjedištem u Krakovu, koji s jedne strane organizira poljske nastupe na najvećim međunarodnim sajmovima knjiga kao i druge književne manifestacije u inozemstvu, a s druge strane, raspolaže financijskim sredstvima za dotiranje inozemnih izdavača prilikom kupovine autorskih prava za poljske knjige, kao i za troškove prevođenja.

Na taj je način financijska podrška - od 1999. do prošle godine - bila usmjerena na izdavanje preko 600 knjiga, te je ukupan iznos financijske podrške iznosio je u tom razdoblju 5,4 milijuna zlota, odnosno preko 1,5 milijun eura. Najviše zahtjeva za financijsku podršku stiže iz Ukrajine, Rusije, Njemačke, Češke, Francuske, Mađarske i Španjolske. Stižu i zahtjevi iz Hrvatske.

Također, dobar način promocije poljske knjige prisustvo je na velikim međunarodnim sajmovima u ulozi počasnog gosta ili zemlje-partnera kako se to zove na zagrebačkom Interliberu. Najveća poljska manifestacija ovoga tipa bila je 2000. godine na Frankfurtskom sajmu i u tijeku te godine u Njemačkoj je izašlo preko 100 prijevoda s poljskog jezika, dok je godinu dana ranije bilo samo 30. Poslije ovoga nestandardnog porasta u slijedećim godinama stanje se stabiliziralo na razini 60 knjiga godišnje. Ovo je već dobar rezultat za književnost kao što je poljska, koja nikad neće biti u mainstreamu svjetskih književnih događaja, ali koja se bori za solidnu poziciju u "srednjoj kategoriji".

Čujemo također da je prisustvo Hrvatske na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Leipzigu rezultiralo značajnim povećanjem broja prevedenih knjiga s hrvatskoga na njemački jezik. I ovo je najbolji dokaz da je taj put opravdan. Treba još dodati da Institut za knjigu organizira studijske i druge boravke u Poljskoj za strane prevoditelje i izdavače, a pored toga dodjeljuje i nagrade istaknutim prevodiocima, kao i osobama koje su najviše pridonijele promociji poljske knjige u inozemstvu.

Osobno si bio organizator nekih važnih internacionalnih nastupa poljskih izdavača. Što je osobito važno za kvalitetan nastup na internacionalnoj sceni? Što zemlje koje su izašle ili izlaze iz tzv. tranzicije i koje nemaju privilegiju tzv. velikih, rasprostranjenih jezika mogu ponuditi kao differentiu specificu u masovnoj produkciji kakva danas dominira sajmovima?

Kako sam već rekao, jako visoko ocjenjujem hrvatski nastup ove godine na Sajmu knjige u Leipzigu. Mislim da je to najbolji način da se zemlje "naših dimenzija" mogu pokazati na velikoj svjetskoj ili europskoj pozornici. Ovdje bih se sjetio savjeta koji je nama dao Peter Weidhaas, čuveni dugogodišnjii direktor Sajma knjiga u Frankfurtu, kada smo pripremali taj veliki poljski nastup prije osam godina. On je rekao da će ocjene nastupa biti onakve kakve napisu, odnosno proglase mediji. Prema tome, treba uvijek održavati najbolje odnose s ljudima iz medija, imati za njih zanimljive "njuzeve" i druge informacije, organizirati press konferencije, sastanke i intervjue s najpopularnijim autorima-zvijezdama, ako su takvi na raspolaganju i tako dalje, i tako dalje.

Jako su se dobrima pokazali rezultati studijskih putovanja stranih novinara koje smo zvali u Poljsku, a rezultat takvih akcija bili su uvijek mnogobrojni članci u inozemnom tisku, kao i emisije na radiju i televiziji. Danas je također jako važan internet, ali to svi dobro znaju. Osobno, ipak, smatram da se najbolje "prodaje" dobar proizvod, prema tome najveća je sreća ako povežemo profesionalne medijske i promotivne akcije s visokom kvalitetom tekstova i temama koje mogu biti zanimljive za globalni auditorij.

Uređuješ jedan komercijalni časopis zaokupljen problematikom knjige i tržišta knjige. Kome je on namijenjen? Na koji način izdavači sudjeluju u kreiranju ili obogaćivanju njegova sadržaja?

Naš list se zove Magazyn Literacki KSIAZKI što znači Književni magazin KNJIGE, ima tradiciju od 1992. kada je bio samo Književni magazin i bio je glas mlade generacije autora. Zatim je promijenio vlasnika i od 2001. godine ima dodatno ime KSIAZKI - KNJIGE jer je postao časopis o tržištu knjige. Namijenjen je uglavnom ljudima iz knjižara kao i distributerima, čitaju ga, također, izdavači, uglavnom da vide što radi konkurencija, zatim zaposlenici knjižnica, jer je to za njih također dobar izvor informacija o novim naslovima i, naposljetku, krajnji korisnici odnosno čitatelji, jer ga se, osim u pretplati može kupiti i u najvećoj knjižarskoj mreži Empik.

O sadržaju svakog broja odlučuje uredništvo od pet - šest ključnih osoba, a izdavači mogu samo zakupiti reklamni prostor te na taj način omogućuju opstanak časopisa. Važnu ulogu, međutim, za naše odnose s izdavačima imaju i naše nagrade: uredništvo svaki mjesec odabire četiri knjige iz raznih kategorija koje dobivaju titulu "knjiga mjeseca", zatim na kraju godine od ukupno 48 nagrađenih knjiga izabire se pet naslova koji dobivaju titulu "knjiga godine" u pojedinim kategorijama - poljska proza, strana proza, album, enciklopedija ili rječnik, dječja knjiga ili druga vrsta - ovisno o situaciji određene godine. Dodjeljujemo također već tri godine titulu "izdavač godine". Svečanost dodjeljivanja nagrada održava se svake godine koncem siječnja u Nacionalnoj knjižnici u Varšavi, uz prisustvo najvažnjih osoba s poljskog tržišta knjiga kao i mnogih novinara.

Na koji se način u Poljskoj održava dinamičnost produkcije u smislu raznolikosti naslova, dinamičnost kakvu gotovo svuda u svijetu održavaju tzv. mali i ne osobito komercijalni izdavači?

Potpuno se slažem da je postojanje malih ambicioznih izdavača neophodno za svako razvijeno tržište, jer baš ovi izdavači osuđuju se na izdavačke izazove za koje nikad nisu spremni veliki. U Poljskoj gotovo 40 % svih naslova spada u grupu znanstvene i fakultetske literature, no zbog malih ili čak neznatnih naklada, ova grupa nikad neće imati ekonomski značaj, međutim njihov veliki društveni značaj ne može se podcijeniti. Kad pratim velike napore ovih malih izdavača da dobiju financijsku podršku, čak i simboličnu, ali bez koje ne mogu plaćati osnovne troškove, kada minimaliziraju autorske i druge honorare - samo kako bi uspjeli objaviti sljedeći naslov koji smatraju neophodnim za znanost, odnosno nastavu - vidim da bi bez tih pokušaja naše društvo bilo mnogo siromašnije u intelektualnom smislu. I zato su naophodni svi državni, društveni i privatni fondovi, stipendije i donacije, bez kojih mnoge knjige nikad ne bi bile objavljene. Bez tih malih ili čak mikro-kuća ne mogu zamisliti pravi razvoj društva.

Zašto i kako danas objavljivati poeziju? Postoji li u Poljskoj kvalitetna publika za poetske knjige?

Interes za poeziju u Poljskoj postoji kao i u svim drugim zemljama. Možda je samo nešto veći nakon dva velika događaja: dodjeljivanja Nobelovih nagrada poljskim pjesnicima Czeslawu Miloszu i Wislawi Szvmborskoj. Smatra se da imamo još nekoliko velikih imena u poeziji: Zbigniew Herbert, kojemu se deseta godišnjica smrti obilježava ove godine, Tadeusz Rožewicz, Adam Zagajewski, Julija Hartwig, Ewa Lipska i još deset-dvadeset zanimljivih imena. Zbirke stihova Wislavve Szvmborske prodaju se u nakladi od preko 25.000 primjeraka, slična stvar je bila 2003. godine sa zbirkom stihova Jaroslavva Marije Rymkiewicza Zachćd slonca w Milanowku (Zalazak sunca u Milanowku), kada je ova knjiga dobila Nike - najvažniju književnu nagradu u Poljskoj.

Međutim, slično kao i u drugim zemljama, postoje stotine i tisuće zbirki poezije malo poznatih, kao i potpuno nepoznatih pjesnika, koje se uglavnom izdaje o trošku samog autora ili njegove obitelji, prijatelja ili uz sitnu podršku grada ili općine, a zatim se one dijele među poznanicima i šalju knjižnicama. I više nitko to ne pamti.

Na koji način vidiš mogućnosti suradnje i razmjene između Poljske i Hrvatske kada je riječ o produkciji knjiga i knjiškom tržištu?

Prve smo korake već napravili. Danas se može reći da su hrvatski pisci, posebno mlađe generacije, već prisutni u Poljskoj, također tijekom posljednjih godina izašlo je nekoliko prijevoda s poljskog jezika u Hrvatskoj. Važno je sudjelovanje na svim značajnijim manifestacijama. Mi već tri godine vidljivo sudjelujemo na Interliberu, prošle godine Poljska je bila zemlja-partner, ove godine također dolazimo sa zanimljivom skupinom autora i izdavača. Također želimo biti na Sajmu u Puli, koji je jedinstven u Europi.

Poljski pisci dolaze također i u drugim prigodama, hrvatski autori dolaze u Poljsku; ovu praksu treba nastaviti i dobro njegovati. Ranije su hrvatski grafički zavodi pružali prilično mnogo usluga poljskim izdavačima kada su oni tražili visoku kvalitetu izdanja, mislim da bi trebalo ponovno ispitati ove mogućnosti.

Također, moglo bi se potražiti zajedničko izdavanje knjiga sa slikama - albuma, vodiča i sličnih izdanja - istodobno u dvije jezične varijante. I naposljetku, još jedna ideja - prodaja poljskih knjiga poljskim turistima koji dolaze u Hrvatsku. Ovo nije jednostavno ali se sigurno može organizirati i na tome zaraditi. Neka kao primjer posluži uspjeh prodaje poljskih knjiga u Velikoj Britaniji i Irskoj, gdje se od 2004. godine stvara poljska dijaspora. Poslovna perspektiva u Hrvatskoj sigurno nije istih razmjera, ali 200 000 Poljaka godišnje u Hrvatskoj stvara zanimljiv target kako se to danas govori.

( Razgovor je prvotno objavljen u časopisu Tema br. 5-6/2008. )