Postaje li štednja na mladima EU trend?

Čini se da pesimizam ili opadanje optimizma glede smislenih strategija i ulaganja u poticanje čitanja i uopće konzumacije kulturnih sadržaja nije svojstven samo Hrvatskoj, već u sve većoj mjeri zahvaća i neke vodeće europske zemlje koje su nam po mnogočemu bile (ali još uvijek i jesu!) uzori na koje bi se trebali ugledati po pitanju smislenih aktivnosti poticanja čitanja u djece i mladih, ili još šire prema razini organiziranosti knjižnog tržišta, i njegove sposobnosti da se i s nemjerljivo manjim uplivom države održava u različitim periodima i uzrocima krize. A kriznih situacija u posljednjih petnaestak+ godina bilo je i više nego dovoljno, od globalne ekonomske krize pa preko pandemije COVID-a do negativnih utjecaja na državne ekonomije zbog rata u Ukrajini.

Razina optimizma glede razvoja knjižnog tržišta u Hrvatskoj može ovisiti o različitim faktorima, od kojih je jedan svakako kakve si ciljeve stavljamo pred sebe, radi li se o bazičnom preživljavanju s mrvicom razvoja i zadovoljavanje istim ili se pak ima puno ambicioznije želje, što je u tom slučaju već dovoljan  razlog za razne frustracije. U proteklih nekoliko godina već sam u nekoliko navrata pisao o tzv. kulturnim vaučerima, i da kad razmišljamo o poticanju čitanja i kupovanja knjiga ne trebamo izmišljati toplu vodu, već da ne bi bilo zgorega da i u Hrvatskoj uspješno implementiramo (naravno, uz nužne prilagodbe) ono što su u praksi već primjenile neke druge zemlje, u prvom redu Italija i Francuska, pri čemu jača ili slabija ekonomska moć pojedinih država ne mora biti presudan, a ponajmanje obeshrabrujući kriterij.

Svoju inicijativu nazvanu 18app još 2016. godine započeli su Talijani, a koju godinu kasnije s Pass Culture krenuli su i Francuzi, a u osnovi tih mjera ležalo je promoviranje kulturnih sadržaja i njihove dostupnosti mladima, te stvaranje navika kupovanja istih uz pomoć poklon vaučera za punoljetnost. Tako su mladi punoljetni Talijani dobivali vaučer u vrijednosti 500 eura za kupovinu kulturnih proizvoda (od čega se u praksi cca 80% trošilo na knjige!), a Francuzi su krenuli nešto skromnije tj. s 300 eura "po glavi" punoljetnika/ca. Slijedili su i Španjolci, a 2023. godine i Njemačka priključila Italiji, Francuskoj i Španjolskoj i omogućila kulturne vaučere tj. KulturPass za sve mlade u Njemačkoj koji tekuće godine navršavaju 18 godina, i dobivaju u toj prvoj godine implementacije mjeru vaučer vrijedan 200 eura.

Još u srpnju 2021. godine predložio sam da se uz određene prilagodbe (za početak fokus samo na knjige, financije prilagođene našim mogućnostima) ugledamo na spomenute primjere dobre prakse u Europi. Važno je mlade u kontekstu populariziranja knjiga i čitanja približiti i kupovinu kulturnih sadržaja, a stvaranje navika odlaska u fizičke (ne virtualne!) knjižare pomoglo bi i da one opstanu (a neke tek postanu!) kao izlozi knjižne kulture, mjesta i kasnijih susreta s knjigom a ne samo ove inicijalne vaučerske razmjene. Projekt sam nazvao "Knjiški punoljetnik" (radni naslov) i on se može sagledati i kao potporna mjera 4 u 1, jer ne samo da je punoljetnik/ca dobio knjige, već je to i potpora knjižnom sektoru: autorima (piscima, prevoditeljima, ilustratorima...) jer će se na taj način svake godine dodatno prodati minimalno cca 100.000 primjeraka knjiga (broj ovisi o prosječnoj cijeni kupljenih knjiga).

Mjera je dobrodošla i knjižarima koji će zaraditi svoju knjižarsku proviziju od te "vaučerske prodaje", a zaradit će i nakladnici čije će knjige naši knjiški punoljetnici kupiti u knjižari, pri čemu treba imati na umu i da bi autori trebali biti obeštećeni, shodno ugovoru koji imaju potpisan s nakladnikom knjige. Posebno treba istaknuti činjenicu na taj način da novac nije samo jednosmjerno ubrizgan u sustav već on kola u sustavu i popravlja mu slabokrvnu sliku, ali što je najvažnije odgaja nove kupce i čitatelje knjiga.

U međuvremenu su se pojavili problemi u zemljama koje su prve krenule s kulturnim vaučerima, ne zbog toga što su se oni pokazali neučinkoviti ili nepopularni, dapače, postignuti rezultati su bili i veći od očekivanih, a to se pogotovo odrazilo na povećanu prodaju knjiga, jer su mladi ponajviše vaučere trošili na kupovinu knjiga (i stripova) a nešto manje od toga i na druge kulturne sadržaje. Na žalost, nije neočekivano da se ekonomska kriza u koju je ušla Europa u prvom redu reflektira na rezanja troškova tamo gdje je to očito najlakše napraviti, a čini se da obrazovanje (i kultura) mladih nemaju kod političkih elita puno veći rejting od onog koji imaju u Hrvatskoj. Njemačka je već u drugoj godini vrijednost vaučera smanjila s 200 na 100 eura, a najdrastičniji potez je napravila talijanska vlada Giorgie Meloni koja je "redizajniralala" i više nego uspješnu mjeru 18app, koju su nasljedile dvije zasebne mjere, Carta Cultura i Carta del Merito.

Podsjećam, mjera 18app bila je zamišljena kao univerzalno sredstvo za pristup kulturi, namijenjena svim mladima koji su napunili 18 godina tijekom prethodne godine i bili su rezidenti Italije ili su posjedovali dozvolu boravka. Sadašnja Carta Cultura ima drugačiju strukturu: filozofija koja stoji iza ove mjere temelji se na ideji da je prepreka koja sprječava mlade da pristupe kulturi – a koju ova javna intervencija namjerava ukloniti – prvenstveno ekonomska. Kartica je, naime, usmjerena na mlade s relativno slabijom ekonomskom situacijom u obitelji/kućanstvu tj. odnosi se na ukupnu ekonomsku situaciju obitelji novopečenog 18-godišnjaka - kućanstvo s ISEE-om (ekonomski pokazatelj) manjim od 35.000 € čini 18-godišnjaka podobnim za Carta Cultura.

Carta del Merito uspostavlja mehanizam nagrađivanja usmjeren na one koji su postigli najviše ocjene u posljednjoj godini srednje škole. Uz podatak da je u 2023. bilo oko 50.000 maturanata u Italiji, tek 10 posto ukupnog broja završilo je školovanje na toj najvišoj razini (mjereno prema uspjehu). To donosi opasnost od pada čitanja u Italiji, jer između 2016., kada je uvedena 18App, i 2019. postotak Talijana u dobi od 18 do 21 godine koji su izjavili da čitaju porastao je s 46,8 posto na 54 posto, i lako je moguće da budući da se ukupni broj mladih korisnika novih mjera u ukupnom zbroju smanjio, jednako tako smanji i njihov interes za čitanje.

Ukratko, bojazan da će se "redizajnom" 18app dogoditi značajan pad u prodaji knjige se obistinila (iako tom padu nije jedini uzrok samo odustajanje od inače dobro funkcionirajuće mjere 18app), i samo nekoliko tjedana nakon uspjeha Italije kao zemlje počasnog gosta na Frankfurtskom sajmu knjiga podaci za prvih 10 mjeseci ove godine iskazuju smanjenje od 1,7 milijuna prodanih primjeraka knjiga.

U kontekstu mjera štednje vodećih europskih država teško je reći kako bi Hrvatska reagirala da je u međuvremeu i sama uvela neki format kulturnih vaučera. Ispada da je lakše ne pokušati pa se onda kasnije i ne suočiti s problemom, a za sada je mogućnost uvođenja kulturih vaučera tek stidljivo naznačena u strateškim dokumentima Vlade RH i Ministarstva kulture i medija, što nije i garancija da će se s ionako vrlo zahtjevnom inovacijom (i u tehnološkom smislu) uopće i krenuti. Pogotovo ako se sredstva za njezino provođenje neće moći osigurati iz EU fondova, odnosno ako će se morati osloniti prvenstveno na vlastita proračunska sredstva.

Poučeni načinom kako se provodila Nacionalna strategija poticnja čitanja prebaciti još jedan "vruć krumpir" samo na Ministartvo kulture i medija bio bi zapravo loš potez, jer dokle god Ministartstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) bude eskiviralo neke svoje primarne zadaće možda je i bolje ništa ne započinjati. Jer, s ovakvim MZOM-om svaki entuzijazam ubrzano hlapi, a projekti i željeni rezultati u konačnici se ne ostvaruju.

* Ovaj članak je objavljen u okviru projekta “Važnost knjige i čitanja u razvoju djece i mladih" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.