Predstavljamo : Hrvatsko književno društvo / Valerio Orlić

Krajem 2007. godine u Rijeci je osnovano Hrvatsko književno društvo, koje je u međuvremenu objavilo prvi broj novog književnog časopisa ''Književno pero'', izdalo nekoliko knjiga svojih članova u vlastitoj novopokrenutoj ediciji te organiziralo cijeli niz književnih večeri i predstavljanja knjiga i autora. O dosadašnjim i budućim aktivnostima HKD-a razgovarali smo s njegovim predsjednikom, pjesnikom Valeriom Orlićem.

Božidar Alajbegović : Iz kojih je razloga osnovano Hrvatsko književno društvo i tko je sve sudjelovao u osnivanju?

Valerio Orlić : Hrvatsko književno društvo je osnovano radi promicanja književnih i sveopćih kulturnih vrijednosti, te udruživanja, organiziranja rada i djelovanja književnika/ca na području kulturne djelatnosti u Hrvatskoj i inozemstvu. Ono najvažnije je pomoć mladim književnim stvarateljima kojima su književne institucije zatvorile vrata. Trebalo je ukazati na tu problematiku što se godinama provlači kroz našu književnost, jer odnosi u našoj književnosti nisu baš sjajni, pojedini književni manipulatori i moćnici izgubili su kompas, orijentaciju u prostoru, neetično i bahato odnose se ne samo prema mladim stvarateljima, već se, nažalost, tako odnose i prema starijim književnicima koji vrijedno stvaraju dugi niz godina, davajući se za dobrobit sveopće književnosti.

Previše se političke ideologije uvuklo u književnost, gledaju se osobni interesi pojedinaca i grupica... institucionalna književna društva trebala bi biti otvorenija za sve članove, a ne samo za trenutno vladajuće skupine ljudi koje se najčešće kreće od nekolicine osoba, a ostali su samo brojevi na papirima. Književnici koji su prethodno vodili društva, nakon izbornih smjena povlače se i ne žele surađivati sa novim književnim strukturama, ali i novoizabrani se separiraju u grupice radi ovih ili onih razloga. Zbog takve ideologije  pojedinaca i grupica kultura pisane riječi pati, stradava, i nažalost polako umire.

Takva loša kulturna politika i ustaljena praksa, pokrenula je intelektualnu lavinu da u listopadu 2007.g na moju inicijativu i mojih kolega, pisca Ernie Gigante Deškovića, te pjesnika Josipa Eugena Šete, uz tridesetak kulturnih stvaratelja, osnujemo novo Hrvatsko književno društvo, u nadi da ćemo svojim angažmanom, stvaralaštvom pridonijeti osvješćenju i boljitku hrvatskog kulturnog života.

HKD je osnovano pod imenom Književno društvo ''Osvit'' a prije nekoliko mjeseci je preimenovano u Hrvatsko književno društvo. Zašto?

Promjena naziva dogodila se na godišnjoj skupštini Društva. Neki članovi iznijeli su stavove da je Društvo od osnutka prevazišlo zacrtane ciljeve i okvire; od inozemnih nastupa i suradnji do književnih tribina, noviteta i izdanja knjiga kroz svoju biblioteku ''Književno pero'', te organizacije književnih manifestacija, 1. festivala književnosti u Rijeci, Dana prijatelja knjige, objavljivanja časopisa Društva ''Književnog pera''...

U sklopu društva pokrenut je „Centar za kulturološka i fijumanološka istraživanja“ koji se bavi interdisciplinarnom kritičkom analizom kulturnih i povijesnih tema vezanih za Rijeku, a jedan od pokrenutih projekata Hrvatskog književnog društva tj. Centra je serija zbirki znanstveno-popularnih eseja „Rijeka za radoznale“. Društvo je za godinu dana znatno povećalo članstvo iz Hrvatske i inozemstva, i mislim da su to bili dovoljni razlozi za promjenom naziva kojeg su članovi Društva većinski prihvatili, što se statutarno i usvojilo.

Koje uvjete autori/ce moraju ispunjavati kako bi bili primljeni u HKD? Postoje li i neki kriteriji u smislu kvalitete opusa, ili je jedini uvjet da autor/ica ima određen broj objavljenih knjiga, i tko odlučuje o primanju novih članova?

Postoje jasno definirani uvjeti za prijem u naše članstvo, a jedan od najvažnijih uvjeta je da se osoba koja želi postati član HKD-a bavi književnim stvaralaštvom. U članku 17. našeg statuta pišu uvjeti za prijem u redovno članstvo, a oni su slijedeći: tri objavljene knjige poezije/ novela/romana… -  izvornici objavljenih djela pojedinačno uz kritičke osvrte, prikaze, recenzije renomiranih književnika; dok prema Članku 14. pričuvnim članom Društva postaje osoba koja ne zadovoljava uvjete za prijem u redovno članstvo, ali svojim djelovanjem doprinosi temeljnim ciljevima Društva.

Znači, književni stvaratelji koji imaju jednu ili dvije objavljene knjige ili mladi autori koji još nisu objavili svoju prvu knjigu, ali imaju kvalitetne književne materijale u rukopisima... svi oni mogu postati pričuvni članovi. Zamolbe i pristupnice za prijem u članstvo HKD-a pregledava Vijeće za prijem članova koje se sastoji od pet renomiranih književnika, i to redovnih članova Društva, što dovoljno govori o ozbiljnosti Hrvatskog književnog društva.

Pretpostavljam da bi trebala postojati neka razlika u odnosu na postojeća dva društva, a ne da HKD bude tek pribježište autorima koji nisu bili primljeni u HDP i DHK. Dakle, po čemu se HKD razlikuje od preostala dva društva književnika koja djeluju na nacionalnoj razini i koja je to razlika? Osobno ne vidim neku konkretnu svrhu u učlanjivanju u društvo književnika. Iskreno, mislim da društvo književnika može pomoći autoru tek oko objavljivanja njegove knjige u njihovom aranžmanu, odnosno u sklopu njihova izdavačka programa. No, ako pisac ima kvalitetan opus iza sebe ili ima kvalitetan rukopis spreman za objavljivanje, ne bi mu trebao biti problem pronaći izdavača, pa mu članstvo u društvu nije potrebno. Dakle, što vaše društvo nudi autoru a što druga društva ne  nude?

HKD predstavlja treće domaće književno Društvo koje djeluje na području cijele države i prvo koje je iz potrebe decentralizacije u kulturi za svoje sjedište odabralo Rijeku umjesto Zagreba. Društvo je osnovano zbog snažnijeg kulturnog i književnog djelovanja te da bude posve otvorenog karaktera i lišeno ideoloških konotacija, što je nerijetko bilo prisutno na sceni domaćih književnih udruženja. Nemojte se zavaravat s tom činjenicom da je naše Društvo pribježište autorima koji nisu primljeni u institucionalna književna Društva koja uredovno lickaju državnu dudicu. U našem Društvu postoje članovi i ostalih uvaženih književnih institucija, ne samo iz naše zemlje, nego i iz inozemstva.

Normalno je da se Društvu pridružio i određeni broj autora koji možda nisu primljeni u navedena Društva, ali najvažnije od svega jest da se književni stvaratelji okupljaju, druže, djeluju i kulturno surađuju kroz Društvo. Znači da književna Društvo imaju svrhu postojanja, ne samo radi elitizma već radi logistike književnog stvaralaštva. Ako je neki pisac u ovim određenim navedenim Društvima član, ne znači da i njegovo djelo mora imati vrhunsku vrijednost, stoga moramo uzeti sa rezervom vrednovanje svakog autora pojedinačno, jer svatko je umjetnička individua za sebe, svatko ima svoje loše i dobre vrijednosti koje ne moraju izdavači uočiti.

Najvažnije kod mladih autora jest da se sami zauzmu oko početnog koraka i što više informacija dobiju na pravim mjestima, u književnim Društvima, posebice u našem Hrvatskom književnom društvu vrata su mladima širom otvorena, ali i oni su skeptični, pomalo zaziru, da li iz neznanja ili nepovjerenja prema književnim Društvima.

Je li se dogodilo da je neki autor/ica istupio iz DHK-a ili HDP-a i učlanio se u HKD?

Zar mislite da bi netko trebao istupiti iz nekog određenog Društva, da bi bio član HKD? U tom slučaju ću se nasmijati i reći da naši članovi slobodno mogu ostati članovi drugih književnih udruga, nećemo ih zbog toga kazniti i sankcionirati.  Pouzdano znam da neke moje poznate kolege nisu postali članovi Hrvatskog književnog društva radi straha ili bojazni od odmazde, čak je bilo i onih koji su se prvo učlanili u HKD jer su htjeli neke ustupke, da bi se zatim nakon toga ubrzo povukli iz Društva.

Ima i onih koji se nisu od početka htjeli uključiti u rad HKD-a. Vjerujem kako su ti književnici od prevelikog straha počeli zazirati od nečeg novog, nepoznatog, sigurnije se osjećaju tamo gdje jesu, pa makar bili i brojevi na papiru. Sami intelektualni prag razlučivanja izgubio im se u prevelikoj dozi straha, čak nisu ni svjesni da u književnosti danas postoje slobodne izborne opcije. Ni jedno književno Društvo u Hrvatskoj ne zabranjuje i ne kažnjava autore, već im nudi opciju slobodnog izbora književnih Društava, čak su mnogi priznati književnici članovi više Društava istovremeno, pa ih nitko ne osuđuje ili proganja. Dobro, možda pokoji frustrirani pojedinac koji misli da se književnost može ideološki preorijentirati, preodgojiti.

Ne razumijem, o kakvom to strahu govorite? Koga se oni konkretno boje i zašto? Čak spominjete i bojazan od odmazde... pojasnite to, molim vas.

Strah proizlazi od neznanja ili osobne bojazni, normalno da je strah usađen u svakom čovjeku i da svaka umjetnička individua odlučuje o svome umjetničkom putu, netko odabire teži put i ostaje dosljedan svojim principima i stavovima, a netko se podređuje većini. Razlike dakako postoje u pogledu na svijet, životne trenutke koje sagledavamo odmah i koje živimo u sadašnjosti uistinu su nam poklonjene, naša duhovna kretnja u životu, a posebice u kulturi moraju biti istinska, podređena općeljudskim vrijednostima koje ne poznaju riječ odmazdu ili straha. Književna šutnja i povlađivanje radi osobne zaštite ponekad uzrokuju te pojave. Zamislite, netko je rekao da je šutnja zlato, možda zato što lijepih riječi ima previše?  

Koliko HKD broji članova?

Od svoje prve izborne skupštine, kojoj je prisustvovalo i na kojoj se u Hrvatsko književno društvo učlanilo trideset kulturnih stvaratelja, u tih godinu dana broj se znatno povećao na sedamdesetak članova, što iz Hrvatske, što iz inozemstva. To je jedna jako lijepa brojka, pogotovo za jedno novo Društvo.

Kako biste komentirali činjenicu da DHK, HDP i HKD ukupno broje više od 700 članova, dok istovremeno, kako je jedno nedavno istraživanje pokazalo, čak 66,5 posto građana Hrvatske ne pročita godišnje niti jednu knjigu?

Hrvatskoj, kao što znate, ne cvjetaju ruže, što se ekonomske situacije tiče većina naše populacije nema interes za čitanjem, jedini im je cilj preživljavanje, to su te činjenice koje žaloste jer takva situacija utječe na sve manje ulaganje u kulturni odgoj i obrazovanje društva, nove generacije se ne odgajaju zdravo, vrijednosne mjere izgubile su se, smisao života se mjeri nekom drugom jedinicom,  društvo se na taj način osiromašuje a društvo bez kulture nije društvo. Zato je ta statistika poražavajuća, a ovih 700 članova iz tri književna Društva su samo jedna kap koja može pokušati spasiti i promijeniti nastalu situaciju.

Irena Lukšić je u nedavnom razgovoru za naš portal izjavila kako joj se čini da se pod književnošću počelo shvaćati sve što se napiše, neovisno o udjelu artizma u tekstu. Kakav je vaš stav o tome?

Danas se pisanjem može baviti tko hoće, svi pišu nešto i svi su uvjereni da to dobro rade. Svakako da razlučivanje dobrog od lošeg nije zahvalan posao, osobno svatko ima pravo pisati, ali ne bi trebalo sve objavljivati, jer sve nije ni književnost niti je vrijedno objave. Ali loš rukopis može biti i tržišni mamac za lakom zaradom u čemu se većina privatnih nakladnika upušta. Još tragičnija stvar je što se sredstva iz kulturnog proračuna RH slijevaju baš u džepove takvim privatnim nakladnicima koji ulažu u šund kulturu, a kulturna vijeća za raspodjelu sredstava krše etički kodeks, nemoralno gušeći i trujući kulturu jednoga naroda, zaboravljajući da je narod bez kulture jadan narod.

Plaćaju li članovi HKD-a članarinu?

Po statutu Hrvatskog književnog društva članovi su dužni plaćati članarinu. Društvo je imalo u vidu i socijalno ugroženu kategoriju članstva i zato je donijelo odluku da se nezaposleni i umirovljenici s minimalnom mirovinom kao i studenti oslobode plaćanja članarine, ostali se moraju držati te odredbe, što se i uredovno drže.

Koliko iznosi godišnja članarina?

Godišnja članarina Društva iznosi 100,00 kuna, za što mislimo da nije ni previše, ni premalo, sasvim umjereno i skromno. Taj je iznos određen na godišnjoj Skupštini, imajući u vidu tešku ekonomsku situaciju u kojoj se naša država nalazi.

Jeste li zadovoljni dotacijama koje HKD prima od Ministarstva kulture, Primorsko-goranske županije i grada Rijeke i  koliko ukupno iznose te dotacije?

Novac je neophodan da bi jedno književno društvo opstalo i normalno djelovalo. U raspodjeli kulturnih sredstava novac odlazi kulturnim aktivistima i Društvima, a mi kao jedno značajno Društvo u Rijeci i u Hrvatskoj smatramo da zaslužujemo puno više od dobivene raspodjele. Na uvaženim klanovima, pardon... članovima komisija za raspodjelu financijski sredstava, jest da moralno sagledaju rad i rezultate HKD-a i da u budućnosti isprave svoje pogreške, te da obvezno, što je zakonom regulirano, i financiraju: književni časopis našega Društva, festivale književnosti, a posebice 1. Festival književnosti - Dana prijatelja knjige - Rijeka, te ljetnih međunarodnih književnih večeri u Villi Ružić na Pećinama. Takve manifestacije moraju i trebaju dobiti financijsku potporu da bi jedno književno Društvo moglo kulturno opstati i preživjeti.

Do sada Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija imali su sluha za naše projekte, nadamo se da će i ministarstvo RH progledati. Za ovu godinu dobili smo od Grada Rijeke za objavljivanje četiri knjige, i to u minimalnom iznosu da se jedva pokrije tisak, pa čemu onda više pričati o kakvim autorskim honorarima ili uredničkim dnevnicama, nema toga u našoj kulturi. Odbijeni su nam festivali književnosti i časopisi od Grada Rijeke i Ministarstva, ostale rezultate očekujemo. Osobno smatram da smo zaslužili svojim književnim djelovanjem puno više, zato sam malo ogorčen i ljut na odlučujuće klanove, pardon članove vijeća u tijelima raspodjele financija, jer ne sjede tamo amateri ili jadni penzioneri već književnici koji se bez grižnje savjesti dobro poigravaju sa ljudskim književnim sudbinama.

Predstavite nam prvi broj književnog časopisa ''Književno pero''. I zašto baš takvo ime, koje, iskreno, zvuči pomalo arhaično, s aromom 19.stoljeća, a ipak smo već u 21.?

''Književno pero'' je novi hrvatski časopis za književnost i kulturu. Časopis je objavljen krajem prošle godine, a u njemu je obuhvaćeno 40 autora s juga Europe, Italije, Poljske, Bugarske i SAD-a. Tema prvog broja je makedonska književnost, uz intervju suvremenog makedonskog književnika dr. Vasila Tocinovskog. Na više od 200 stranica dominira poezija, ali ima i priča, eseja, intervjua, recenzija... U časopisu se predstavljaju članovi Hrvatskog književnog društva, kao i drugi istaknuti pisci, a svoje mjesto su pronašli i mladi autori i umjetnici. S fotografijom u časopisu i na naslovnici predstavlja se riječki fotograf Dragan Karlo Došen.

Pitate se zašto baš naziv ''Književno pero''? Neupitno da nam je bolje zazvučalo od Bumeranga ili Književne smotre, da ne kažem od Upitnika, Uskličnika ili Dvotočke. Zvuči arhaično za 21. stoljeće? Možda malo, no siguran sam da će u 25. stoljeću, kada se književnost ne bude izražavala pisanom riječju već neobičnim vibracionim krivudavim znakovnim simbolima, ''Književno pero'' sa svojom nazivom biti orginalni novitet i hit tadašnjeg vremena. Simbolički možda neće izgledati isti, ali uvjeren sam da će izgledati najsličnije današnjem orginalu.

Koliko brojeva časopisa planirate objaviti u 2009.godini? Primaju li autori/ce tekstova honorare i u kojem iznosu?

Objavit ćemo svakako tri ili četiri broja, ovisi o financijama. U startu smo zakinuti, časopis nam nije financiran od ministarstva i grada pa smo stvarno na mukama, ali ja se duboko nadam da ćemo uspjeti objaviti tri broja. Autori su svjesni u kakvoj se teškoj situaciji nalazimo, zato i ne traže isplatu, niti honorare, a mi smo im duboko zahvalni na razumijevanju, ali i duboko uvjereni da će se, kada se sve kockice poslože, autorski honorari redovno plaćati svim koji budu objavljivali u ''Književnom peru''.

Predstavite nam ukratko knjige koje je HKD dosad objavilo. Jesu li isplaćeni honorari autorima/cama tih knjiga i u kojim iznosima?

HKD je u godinu dana objavio deset knjiga i prvi broj časopisa ''Književno pero''. Objavljena su tri romana (''Serenijeva enigma'' Ernia Gigantea Deškovića, ''Ludilo'' Tatjane Udović i ''Na rubu noći'' Vesne Miculinić Prešnjak,  zbirka eseja grupe autora ''Rijeka za radoznale 1'', šest zbirki pjesama (''Veseli vrtuljak'' Valeria Orlića, dječja poezija za humanitarne svrhe djeci s autizmom, ''Opatijo hvala'', čakavska poezija mlade autorice Nikoline Marčelja, ''Duhovni zov''- autorice Ruške Nikolašević Stojanović, ''Malena moja poštena''...- poema& poezija, pjesnika Josipa Eugena Šete, ''Planetarij duše''- autorice Sanja Kozlica , Na pragu vremena- zbirka pjesnikinje Vesna Miculinić Prešnjak.  

Što se tiče isplate honorara, mi radimo kao i ostala književna Društva, autorski honorari se dobivaju od otkupa knjige kada Ministarstvo otkupi objavljene knjige, autori imaju pravo dobiti određeni iznos novca potpisan ugovorom. Sve to zavisi o potpisanom ugovoru i da li sredstva za tisak nalazi društvo ili sam autor, mi nismo nikakvi privatni nakladnici koji žive od prodaje knjiga i angažmana pisaca.

Da vam spomenem jedan apsurd. Od ponekih privatnih nakladnika nikada nisam vidio ni pomirisao novac, još su mi tražili za tiskarske troškove a i od otkupa bi zadržali cijeli bunt novca. Danas je jadno biti pisac i baviti se književnosti, takav rad se ne vrjednuje, niti ne donosi dobit, osim tisuću problema koje vas razdrmaju da požalite što se niste rodili u neko drugo vrijeme, u Tunguziji.

HKD je nedavno u Rijeci organiziralo tribinu o današnjem položaju poezije i književnosti u Rijeci. Možete li nam ukratko iznijeti svoje viđenje te tematike.

Općenito položaj same umjetnosti i kulture je vrlo težak, a posebice poezije i književnosti. Danas ispisivati poeziju i očekivati kakvu-takvu financijsku dobit samo je san o preživljavanju, da ne govorim o redovnim plaćama zaposlenika u ostalim zanimanjima. U poeziji to ne postoji, opstanak je upitan, poezija je bačena na margine društva, ona je utamničena, silovana, kamenovana. Da vas posjetim, u osamnaestom stoljeću ili možda prije, poezija je bila kraljica književnosti, za mene je takva i ostala, a za mnoge nije.  

Zašto je književnost i poezija uzdrmana? Zašto nam stereotipe vrednovanja kroje pojedine grupice ili sterilne umišljene veličine, naturajući nam koncipiranu šablonu ispraznih lirskih kapljica. Nije riječ samo o klasičnim pitanjima da je knjiga postala roba, a „dobar pjesnik, pisac“ onaj koji stvara adekvatan tržišni proizvod, pa zbog toga mnogima postaje važnija forma nego sadržaj, već i nepostojanje osnovnih književnih normi poput adekvatnog vrednovanja autora i njegova prezentiranja. O takvim stvarima bi se prvenstveno trebala brinuti književna Društva, koja su nažalost na tom ispitu već suviše puta pala.

Još je strašnije što su ta udruženja postala ne klanovske, već klonovske organizacije u kojima postoji uzak krug ljudi koji koristi književna Društva za osobne interese, od onih ideoloških karaktera do financijskih. Najviše me ljuti kada hvale i veličaju nekakva bezvezna, bezvrijedna imena i njihova napisana ne-djela, dok ih velikodušno predstavljaju kao književne velemajstore ove zemlje. Svi znaju to, ali zatvaraju oči pred tim očitim stanjem.

Ali dati ću i trunku optimizma i naglasiti ću da u svim tim Društvima ima čestitih ljudi i književnika, oni su većina, no postoje malene grupe koje sve drže u svojim rukama, što nikada nije dobro za našu kulturu.

Koliko knjiga planirate objaviti u 2009., o kakvim se knjigama radi i tko su autori/ce?

HKD će objaviti ove godine 6-10 naslova, četiri su nam kao što sam rekao do sada financijski osigurana a ostalo ćemo vidjeti o prioritetima i financijama Društva. Jedna od najvažnijih knjiga koje će Društvo objaviti u 2009. godini svakako je zbirka eseja «Rijeka za radoznale 2 i 3», u kojoj su uključeni 15 autora, od sveučilišnih profesora, dr. Vasila Tocinovskog, dr. Pletenca, filozofa dr. Jadrana Zalokara, književnika Borisa Perića, pisaca Ernie Gigante Deškovića, znanstvenika Labusa, Križaja... ova zbirka eseja svakako prikazuje Rijeku i njenu povijest na jedan novi nepoznati način iz perspektive vrijednih kulturnih djelatnika.

Izlazi nam i zbirka izabranih pjesama književnice Vesne Miculinić Prešnjak ''Tišina srca // Il silenzio delcuore'', na talijanskom i hrvatskom jeziku u prijevodu Giacoma Scottia i Vanese Begić, te ''Mala antologija riječkog haiku pjesništva i prijatelja'' koju ja uređujem, prijevod romana ''Tijelo za grijeh'' makedonskog suvremenog književnika dr. Vasila Tocinovskog i haiku zbirka ''Miris svitanja'' Jadrana Zalokara... U međuvremenu ćemo objaviti novi broj časopisa ''Književno pero'', a u planu su nam još neki projekti u budućnosti...

Ako se ne varam, HKD još nema svoje internetske stranice. Planirate li ih otvoriti?

HKD je imalo svoju internetsku stranicu godinu dana, radi poboljšanja stranice odlučili smo je ugasiti i obnoviti ove godine , i ubrzo ćemo je staviti u pogon, tako da će svi koji se budu zanimali za HKD moći pronaći ponešto zanimljivo o radu Društva. A do tada slobodno se javite na mail  valerio.or@gmail.com ili na mobitel  098 18 17 012 .

Za kraj, predstavite ukratko vlastito stvaralaštvo, koje, kako sam u jednom tekstu kojim je popraćeno osnivanje HKD-a pročitao, ukupno broji čak 11 knjiga objavljenih od 1997. do danas.

Jedna od najtežih uloga je predstaviti sebe i svoj rad, najradije bih vam se predstavio jednom riječju, JA SAM PJESNIK, i to bi bilo to, ali morat ću to uraditi onako kako me urednici predstavljaju kroz moja izdanja:

"Bilješka o piscu"

Valerio Orlić, hrvatski književnik, pjesnik, rođen je u Rijeci 13. veljače 1967. g gdje živi i stvara. Književnim stvaralaštvom bavi se od najranije mladosti, a hrvatskoj kulturnoj javnosti predstavlja se devedesetih godina s četiri zbirke pjesama. Predstavljen je u nekoliko domaćih i inozemnih književnih časopisa (Književno pero, Književna rijeka, Sovremenost, Irin-Pirin...), zatim na brojnim književnim tribinama i pjesničkim večerima u Rijeci, na području Istarske i Primorsko-goranske županije te u Zagrebu, Našicama, Zadru i na otoku Pagu. Pjesme su mu uglazbljivane te prevođene na talijanski, engleski, poljski, bugarski i makedonski jezik.

U posljednje vrijeme posvetio se pisanju književnih prosudba, pripremanju i uređivanju knjiga, te pisanju i ilustriranju dječje poezije. Osnivač je i predsjednik Hrvatskog književnog Društva, te redovni Član  nekoliko kulturnih asocijacija: Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih haiku pjesnika, Društva haiku pjesnika - Rijeka. Pokretač je '' 1. FESTIVALA KNJIŽEVNOSTI – Dan prijatelja knjige u Rijeci , te novog časopisa ''Književno pero'', u čijem je i uredništvu , te nakladničke biblioteke ''Književno pero'' .