Predstavljamo nakladnike : Naklada OceanMore

Iako se Naklada OceanMore ne ubraja među najveće hrvatske nakladnike (a s godišnjom produkcijom ispod desetak novih naslova čak je bliža kategoriji manjih nego li srednje velikih nakladnika), sa svojih preko pedesetak do sada objavljenih naslova ova nakladnička kuća izgradila je prepoznatljivi brend na hrvatskom tržištu knjiga i stekla naklonost brojne čitalačke publike. O počecima, sadašnjosti i perspektivi Naklade OceanMore razgovarali smo urednicom i vlasnicom Gordanom Farkaš Sfeci.

Krenimo od imena... OceanMore... koliko je Baricco "zaslužan" za ime vaše nakladničke kuće?                                                                                                                                 

Gordana Farkaš Sfeci : Nikako, budući je prvotno trebalo biti Ocean&More no kako Trgovački sud ne prihvaća engleske riječi u ovom slučaju “&”  tako sam u zadnji čas smislila OceanMore kao jednu riječ, a na umu sam imala “više od oceana” , kao beskrajno prostranstvo koje daje književnost.  

A početak je bio početkom novog milenija… s knjigom?

Godine 2002. s “Četiri plavuše” američke spisateljice Candace Bushnell.

U osnovnim crtama, koji bi bio nakladnički profil Naklade OceanMore?

S vremenom su se formirala tri smjera, koja su sada uklopljena u tri biblioteke: prva  je od milja nazvana “505” i  u njoj objavljujemo i svjetske bestselere i knjige koje su drugačije od tzv. mainstreama, u svakom slučaju vrijedna djela svjetske književnosti, često inovativna u izričaju i skandalozna po temi. Tu je npr.  Elfriede Jelinek s romanima “Naslada” i “Pijanistica”, Beigbeder s pet objavljenih naslova, Appelfeld koji je sam vrh izraelske i svjetske književnosti, mladi britanac Tom McCarthy sa, sudeći po kritikama, fantastično inovativnom strukturom svog prvog romana “Ostatak”, itd.

Druga biblioteka sadrži tzv. chick-lit naslove poput planetarno uspješne serije knjiga Sophie Kinselle o šopingholičarki a treća je nazvana “Tri stupnja”  i na neki način daje pomaknute slike društva u kojem živimo i fenomena svojstvenih našem vremenu. najveći uspjesi te biblioteke su “Dobar dan lijenosti” i “Ne patim više zbog ljubavi”.  

Čini mi se da su žene autorice zastupljenije od svojih muških kolega u katalogu Naklade OceanMore. Postoji li neki dublji razlog, smatrate li da žene naprosto bolje pišu, njihove se knjige bolje prodaju ili...?

Nisam brojila no cini mi se da su po spolu autori jednako zastupljeni, ali to sigurno nije ključ po kojem objavljujem pojedine naslove, naprotiv čini mi se da su autori poput Beigbedera, Merota, Fischera  i  Popovića više “muški” nego što su tzv. ženske autorice ženske.     

Na tragu prošlog pitanja… imate li uvid u to tko više čita knjige koje objavljujete, žene ili muškarci? Da li OceanMore više računa na ženske ili na muške čitatelje?

Iz statistika mi je poznato da žene više kupuju  i više čitaju knjige  ali onda mi se čini da je najuspješniji naslov onaj  kojeg kupe i muškarci, dakle kad njima uspijete izvući novce za knjigu znači da imate hit.

Koje su vam najprodavanije knjige?

Svi Beigbederovi naslovi, svi naslovi Lucie Etxebarrie, Popovićeve “Oči”, Dobar dan lijenosti, svi Kinsellini naslovi i  uvijek ima naslova koji iznenade kao što je bila “Ja, Dora Maar” ili “Pijanistica” prije no što je Jelinek dobila Nobelovu nagradu 2004.

A tko se u nas bolje prodaje, Frederic Beigbeder ili Sophie Kinsella?

I Beigbeder i Kinsella  su u samom vrhu prodaje ali oni zahvaćaju potpuno različite grupe kupaca ali i jedan i drugi su najprodavaniji u svom fahu.

Beigbedera ste već nekoliko puta doveli u Hrvatsku. Kakvo je vaše iskustvo komunikacije s njim, u kolikoj mjeri stvara o sebi sliku za medije, ili je naprosto isti i u komunikaciji sa svojim izdavačem i s publikom?

Beigbeder je jedan fantastično zahvalan autor za suradnju, osim što je šarmantno srdačan i pristupačan pozna medije sigurno bolje od mene i zna što mu je činiti. Iako je velika zvijezda u Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji  i život mu je pun najrazličitijih događaja kojima prisustvuje uvijek je bio spreman doći u Hrvatsku i promovirati svoje romane, gostovati u tv-emisijama, davati intervjue i na kraju biti i dj na vlastitoj promociji. Ali on je prvenstveno vrlo obrazovana i lucidna osoba tako da je većini koje znam komunikacija s njim bila čisti užitak.

Naklada OceanMore je knižarama isporučila u 99% prijevodnu literaturu, znači li to da su domaći autori mahom “okovima” vezani uz druge nakladnike, ili se tek rijetki uklapaju u vaš nakladnički koncept, kao što je npr. bio slučaj s Edom Popovićem?

Bili smo zainteresirani  za neke domaće autore ali neki su  nam pobjegli kod većih izdavača jer  nisu mogli čekati svoj  termin objavljivanja (naime, objavljujemo oko 8 naslova godišnje pa ako se netko sada javi  da želi objaviti knjigu trebao bi čekati proljeće 2010. budući je nakladnički plan za 2009. već ispunjen) a neki su objavili romane koji mi se uopće nisu svidjeli kao njihova prethodna djela tako da sam odustala. Isto tako u zadnjih par godina pojavila se jedna zastrašujuća količina autora… ponekad mi se čini da je svaki Hrvat već napisao roman od 200 – 300 stranica,  a malo od njih je napisalo dobru prozu. Za sada se ja držim Popovića  jer znam da ima ukusa.  

Postoji li naslov koji ste objavili a da njegova prodaja nije zadovoljila vaša očekivanja?

Naravno,  ne jedan nego više njih, ali to se valjda podrazumijeva. Gdje bih došla da je sve bilo uspješno?

Na koji način odabirete naslove koje objavljujete, koji su vam "izvori"?

Najbolji je izvor kad imate knjigu u rukama, pročitate je i osjećate se odlično.

Koji su glavni problemi s kojima se susreće mala nakladnička kuća poput vaše?

Glavni je problem pozicioniranje knjiga u knjižarama, budući je 99% knjižara u vlasništvu velikih nakladnika, i  jasno je da su naše knjige u 7. bojnom redu i kao takve najmanje pristupačne kupcima. Čini  mi se da kupac naših knjiga  uvijek traži baš taj naslov nikad na njega slučajno ne naleti.

Ulažete li u promoviranje vaših izdanja? Koliko i na koji ih način promovirate?

Trudimo se, pokušavamo dovesti autora, zainteresirati medije, newsletterima i web stranicom obavještavati o našim izdanjima, smisleno se prezentirati na Interliberu i surađivati s tvrtkama koje mogu financirati reklame u tiskanim i elektronskim medijima.  

Kada bi vam finacije omogućavale, na koji način biste promovirali svoja izdanja?

Prvenstveno reklamama u tiskanim medijima, ali možda sam ja staromodna, možda bi i reklama na internet portalima bila efikasna, a opet najdraža mi je usmena predaja, to najuvjerljivije zvuči i uvijek na kraju daje dobar rezultat.

Da li ste zadovoljni kako mediji prate vaše naslove?

U produkciji koja je u zadnje vrijeme enormna i  količinom kulturnih rubrika u tiskovinama i na televiziji  nisam nezadovoljna, moglo bi biti i gore.

Naslov “Coca Cola zabranjena istraga” bio je pokušaj iskoraka u neki drugi žanr, pretpostavljam da se nisu pokazao naročito uspješnim jer nisu uslijedili brojniji slični naslovi?

Varate se – “Coca Cola” je  objavljena u biblioteci “Tri stupnja” u koju još spadaju naslovi kao “Dobar dan lijenosti” i “Ne patim više zbog ljubavi”, “Vjerujem, ni ja također”, “Deset misli o vremenu”… sve naslovi koji  su dobro prihvaćeni od kritike a i dobro su prodavani. “Coca Cola”  je skroz zanimljiva jer se dobro prodaje samo u knjižarama u trgovačkim centrima – valjda tamo dolaze ljudi koje takva tema zanima budući da knjiga  govori o pretežno prljavim poslovima jedne od najvećih kompanija na svijetu, dakle svatko tko se bavi biznisom trebao bi pročitati kako to radi tata.

Da li činjenica da je autor kojeg objavljujete dobitnik neke od prestižnih književnih nagrada u svijetu uopće utječe na prodaju tog naslova u nas?

Prestižne književne nagrade nisu odveć poznate kod nas, mislim da samo rijetki znaju što je Goncourt ili BOOker i da im je to vodič za kupnju. Jedinu pravu težinu ima Nobelova nagrada i ona zaista može prodati puno knjiga.

U Hrvatskoj se distribucijska mreža evidentno oporavlja, barem u kvantitativnom smislu, jer broj knjižara se iz mjeseca u mjesec povećava, vodećim hrvatskim nakladnicima koji su u međuvremenu postali i knjižari priključio se i Tisak, EPH je kupio Znanje… Namjeravate li povećati nakladu u kojima tiskate svoje knjige, odnosno kolika je zapravo prosječna naklada izdanja OceanMora?

Svi ti lanci prvenstveno služe da prodaju vlastita izdanja, od malih nakladnika se uzima samo ono što svi traže, naslove koje ne mogu izbjeći. Eto, neki dan  me je prijateljica pitala kao je moguće da je Obamina knjiga “Odvažnost nade” u svim medijima i na top-ljestvici a isto tako Obamina knjiga koju je objavila Naklada Zadro “Snovi mojega oca” gotovo nigdje? Tako da naklade nećemo povećavati a prosječne su ionako od 800 do 2000 primjeraka, a uvijek se može ići  i u drugo izdanje.

Što biste mijenjali u načinu funkcioniranja hrvatskog tržišta knjige?

Pogreška  je učinjenja već na samom početku i više je, bojim se, nitko ne može ispraviti. Dakle, trebalo je  odijeliti  proizvodnju knjiga, distribuciju i maloprodaju jer onaj tko raspolaže sa sva tri segmenta nije u fer tržišnom natjecanju i može manipulirati prodajom i podacima. To najbolje osjećaju oni koji nemaju vlastite knjižare… uostalom, na prste jedne ruke mogu se nabrojati nezavisne knjižare u Hrvatskoj.

Koji tip literature osobno preferirate?

Onu koja me pogađa, koja nema samo priču već i dublje grebe po ljudskoj duši: Herta Muller i Thomas Bernhard, Kertesz, nedavno sam otkrila i deBottona, on je pak prekrasno duhovit i zabavan suprotan mračnjacima koje inače volim.

Pratite li pomnije rad drugih hrvatskih nakladnika, čiji vam se nakladički profil i način rada sviđa?

Pomno baš ne pratim rad svojih kolega jer gotovo uvijek moram čitati nešto što bi bilo pogodno za objavljivanje u OceanMoru, ali volim publicistička izdanja Naklade Jesenski I Turk - zaista su zanimljivi i dobro odabrani naslovi, Naklada Pelago radi lijepe i dobre knjige, Sysprintova biblioteka Karizma ima odličnih naslova, entuzijazam Frakture zadivljuje, u svakom slučaju kod mnogo nakladnika ćete pronaći odlične knjige.   

Kanite li pojačati produkciju i možete li najaviti neka izdanja u pripremi odnosno neposredno pred izlaskom?

Mislim da nećemo ništa pojačavati jer i osam naslova godišnje je teško ispromovirati, nije cilj samo objaviti naslov trebate ga izreklamirati i na kraju i prodati. Često neki odlični naslovi ostanu nezamijećeni  zbog hiperprodukcije, svi su stalno u potrazi za novim, novim, čim naslov izađe on više nije zanimljiv a tek onda nastaje pravi rudarski posao – treba napravit neku priču koja će zainteresirati i medije i potencijalne kupce.

Ovih dana objavili smo dvije knjige. Prvo se pojavio roman američkog autora Abramsa “Izgubljeni dnevnik don Juana” – svjetski bestseler objavljen i preveden u više od  30 zemalja, vječitu intrigantnu priču o najvećem ljubavniku u povijesti, napisanu u formi dnevnika, i vjerujem da će taj napeti roman naći svoju publiku. A upravo smo objavili zbirku priča legende svjetskog filma Woodyja Allena “Puka anarhija”, sve najbolje što mislite o njegovim filmovima otvara se i u ovim  beskrajno duhovitim i ciničnim prozama. Allen je zasigurno majstor u ironiziranju svijeta u kojem živimo.

* ( fotografija Gordane F. Sfeci - Nacional )