Predstavljanje knjige Miroslava Krleže 'Balade Petrice Kerempuha'

Održava se
07.12.2007.

Slijedom Tribine „Deset (naj)značajnijih hrvatskih knjiga", u povodu obilježavanja 400. obljetnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice, u petak, 07. prosinca 2007., u 12:00 sati, u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu održati predstavljanje knjige Miroslava Krleže «Balade Petrice Kerempuha».  

Uvodnu riječ uputit će prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj NSK-a, a knjigu će  predstaviti akademik Tonko Maroević.  

Miroslav Krleža rodio se 7. srpnja 1893. u Zagrebu. Najplodniji je i najsvestraniji književnik u povijesti hrvatske književnosti koji je ostvario vrhunske domete u svim književnim vrstama. Nije se priklonio nijednom utvrđenom modelu pa se ni njegov opus ne može svrstati ni u jednu stilsku formaciju.  

Osebujnost njegova stvaralaštva su, među ostalim, i iste tematske cjeline u svim djelima, esejima, romanima i dramama. Riječ je o opsesivnim temama intelektualca suočenog s rasapom individualne svijesti. Oko Krležina života i djela lomila su se koplja, od ideološke pripadnosti do uklopljenosti u društveni sustav. Uređivao je sve, od «Legendi» preko časopisa do «Zastava».  

Krležino stvaralaštvo obilježilo je 20. stoljeće. Bilo je tematska, ideološka i estetska mjera svega što je napisano u tom razdoblju u hrvatskoj književnosti. No, u skladu s njegovim geslom da je cijeli život pjesma bez poante, Krležina smrt 1981. godine nije značila i njegov kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je naraštajima marginalije, rukopisnu ostavštinu koja se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i koja je otvorena 20 godina nakon njegove smrti.  

Najveće Krležino poetsko ostvarenje nesumnjivo je pjesnički kompendij «Balade Petrice Kerempuha» iz 1936. Krleža je u Baladama stvorio vlastiti jezik, jezik kojim se nikad i nigdje nije govorilo ni pisalo - savršeni hibridni instrument temeljno kajkavskoga idioma u koji su utkani, virtuozno i funkcionalno, latinski, madžarski, njemački, hrvatski štokavski, talijanski i ini leksemi i stilemi. Kompozicija se ne može okarakterizirati ni kao spjev, ni kao pjesnička drama, ni kao bilo na koji konvencionalan način. U tom djelu dominira, najvećim brojem pjesama, glas i vizura hrvatskoga plebejskoga "proroka" Petrice Kerempuha, u autorovoj svijesti utjelovljenja socijalno i nacionalno gaženoga pučkoga hrvatstva. Tematika je raznovrsna, no prevladavaju slike krvi, mučenja, razaranja kao i motivi izdaje, prodaje, veleizdaje i odnarođenja.