R. Koch & C. Smith : Samoubojstvo Zapada

Održava se
01.01.1901.

Ideje o neizbježnoj propasti skupa vrijednosti i uvjerenja što smo ih navikli svoditi na fluidan zajednički nazivnik “Zapad” u povijesti tzv. zapadne kulture ne predstavljaju neku osobitu novinu, posebice u 20. stoljeću, čiji su burni, krvavi tokovi uvelike generirali sumnju u njihovu trajnu održivost. Ipak, pitanje opstojnosti Zapada ni na pragu trećeg milenija očito nije izgubilo na škakljivosti, pa mu se među inima nedavno u knjizi «Samoubojstvo Zapada» posvetio i britanski autorski dvojac Richard Koch (autor bestselera “Princip 80/20. Više uspjeha s manje napora”) i Chris Smith (prvi ministar kulture u kabinetu Tonya Blairea).

Zapad, koji srlja prema suicidu, ne čini to, prema mišljenju dvojice autora, ni zbog kakvih vanjskih okolnosti, nekmoli vlastitom krivnjom, već isključivo zbog krize u koju su nakon 1900. – kad se većina zapadnjaka još “ponosila svojom civilizacijom i uzdala se u nju” - zapali nosivi stupovi njegove jedinstvenosti, naznačeni na drugom mjestu pomalo pretenciozno i kao “faktori uspješnosti”, a to su redom: kršćanstvo, optimizam, rast, znanost, liberalizam i individualizam.

Svaki aspekt tobožnje superiornosti Zapada, koji danas, čitamo, kronično pati od manjka povjerenja i samopouzdanja, raščlanjen je, pokatkad znalački, pokatkad površno, u po jednom poglavlju knjige, ne bi li se u završnom razmatranju “Je li samoubojstvo neizbježno?” potkrijepila teza s početka: “Zapadnu civilizaciju neće uništiti naši neprijatelji, ali bismo je mogli uništiti mi sami.”

Od predapokaliptične mentalne malodušnosti, kojom se s vremena na vrijeme svi tako rado nadahnjujemo, daleko su zanimljiviji uvodni ogledi o identitetu, Europi i Americi, na čijim se rubovima nazire i moguća definicija Zapada, koja, međutim, nije ni izdaleka toliko ekskluzivistička kao što sugerira autorski tandem, zanemarujući u svojim razmatranjima mnoge generatore posvemašnje krize, koji se bez ostatka ne uklapaju u pragmatičku sliku zapadnog svijeta, zahvaćenog u dubokoj žalosti za prohujalim zlatnim vremenima.

Stoga ne bi trebala čuditi ni primjedba Terrya Eagletona, kako se u knjizi jedva spominju “gramzivo uništavanje planeta, gomilanje oružja za masovno uništenje ili paljenje domova muslimanske djece u ime kršćanstva, optimizma, znanosti, ekonomskog rasta, liberalizma i individualizma”, baš kao i “ropstvo, genocid, imperijalna pljačka i ljudska eksploatacija, koji se velikim dijelom nalaze u korijenu zapadnog prosperiteta”. Ipak, za ljubitelje kontroverznih teorija o potencijalnom krahu svega što smo navikli poznavati i cijeniti, «Samoubojstvo Zapada» bit će dobrodošla razbibriga.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )