Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vanja Kulaš • 13.04.2014.

Robert Galbraith : Zov kukavice

Za kriminalistički debi J. K. Rowling "Zov kukavice" (The Cockoo's Calling, 2013) objavljen pod muškim pseudonimom Robert Galbraith, ne može se poreći da pruža solidnu razonodu. Iako nas na prvu nije oduševio, s vremenskim odmakom te nakon ponovljenog prolijetanja kroz radnju jedan osrednji minus ipak prepravljamo u roj optimističnih plusića, doduše na kredit, u očekivanju individualnijeg razigravanja autorice, a uvidjevši potencijal za dugovječnost jednoga od najnovijih u plejadi književnih krimi serijala.

Čitatelju će se više od zapleta, pojedinih karaktera i faza istrage u sjećanju zadržati gusta atmosfera londonske društvene scene i opipljivost tlocrtnih kontura središta grada između Charing Cross Roada, Oxford Streeta i Mayfaira u trokutu kojih se vrzmaju glavni akteri. Zatrčavanje, takeoff roll, ako fabularni tijek usporedimo s letom zrakoplova, traje zabrinjavajuće dugo, više od stotinjak stranica, no potom će čitatelj glatko uklizati u 3D prikaz londonske estrade, manekenske kreme, haute couture krpica, potpisanih torbica u podstavi jedne od kojih se krije i razrješenje slučaja.

Za primijetiti je odmah da je osoba koja je  roman ispisala familijarnija sa svijetom mode nego s vojnim sektorom. Marketinška je ideja naime bila da izdavač navodnog autora, izmišljenog debitanta Galbraitha, predstavi kao ratnog veterana iz Afganistana, a sada privatnog detektiva koji u svojemu literarnom prvijencu autentično proživljena iskustva pretače u biografiju središnjeg junaka. Kritika romanu u startu nije bila nesklona, no apsolutnim ga je bestsellerom učinilo otkrivanje stvarne autorice.

Ono što zamjeramo ovom krimiću, konvencionalno štreberski odrađenem u okviru žanrovskih odrednica, jest posvemašnja obestrašćenost. Drugim riječima, unatoč kompoziciji bez veće mane, nije riječ o karizmatskoj napetici zbog koje biste ugrizli onoga tko bi se ispriječio između vaše knjige i vas. Kroz monolitnu knjižurinu od petstotinjak stranica napredovat ćete brzinski lakonogo, no čitalačka motivacija će se uslijed početnički neujednačenog pripovijednog ritma počesto izmjenjivati sa suštinskom nezainteresiranošću, pa se time ni posezanje za nastavkom, najavljenim za lipanj ove godine, isprva ne nameće kao ultimativni prioritet. Karakterima pak još nedostaje prokrvljenosti i prezentnosti, pa se u ovoj fazi čitatelju nedovoljno podvlače pod kožu.

A evo kakava vas priča očekuje. U spokojnom i otmjeno dosadnom Mayfairu, blago izmaknutom od zujanja turističkog i poslovnog Londona, dogodi se tragedija koju je privatnom detektivu Cormoranu Strikeu zadaća rasvijetliti. Rezultat službene policijske istrage ne ostavlja mjesta sumnji: u javnosti obljubljena manekenka Lula Landry zvana Cuckoo (riječ koja osim ptice kukavice u engleskom ima i značenje luckaste osobe) počinila je samoubojstvo. Ipak, Strike od članova neutješne pokojničine familije dobiva zadatak proniknuti u genezu događaja.

Propitivanjem obiteljskih odnosa i rekonstrukcijom zapetljanih prijateljskih i ljubavničkih veza bipolarne ljepotice Strike doista dolazi do uvida kako njezin pad s balkona u zimskoj noći nije bio nesretan slučaj čime se nastoje utješiti njezini bližnji, ali ni namjeran kako se naslađuju zlobni zavidnici po kuloarima, već pomno režiran čin psihopata i to nekoga iz njezina najintimnijeg kruga. Krimen simboličkog guranja djevojke preko ruba apriorno je prilijepljen predatorskim novinarima i paparazzima koji je danonoćno proganjaju (aluzija na smrt Lady Di), sumnja pada i na dežurnog antipatika s kojim je žrtva ljubovala, no Strike na koncu raskrinkava pravog zločinca, do te mjere banalno sveprisutnog i toliko benigne pojavnosti da čitatelj, kao ni prije njega policija, alibi te osobe nimalo ne dovodi u pitanje.

Cormoran Strike svojim aritmično šepesavim korakom (on kao da je realizirana metafora zapinjuće strukture romana) dvostruko premjerava grad: horizontalno od finih četvrti do predgrađa East Enda, a vertikalno svrdlajući kroz londonske društvene slojeve. Medvjedaste posture i lica umirovljenog boksača, zgužvan i čekinjav, mladi se istražitelj nimalo impresioniran viđenim probija kroz londonski vanity fair, procjenjujući istinitost iskaza likova iz Lulina privatnog života, a njih je doista svakojakih: Lady Bristow, Lulina adoptivna majka, u terminalnoj fazi karcinoma ovisna o lijekovima protiv bolova, emocionalno invalidni ujak, inače vrhunski odvjetnik, njezin razmetljivi vozač koji u luksuznoj limuzini sanjari o slavi na West Endu, devijantna biološka majka,  dobrodušni vratar Luline zgrade, odgojno zapuštena i mentalno ograničena djevojka za koju se manekenka vezala u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je i sama boravila.

Što reći o junaku romana kojemu unatoč prvotnoj čitateljskoj ravnodušnosti želimo još niz slučajeva i uspješnu karijeru? 35-godišnji Cormoran Strike, odbačeni nezakoniti sin mega rock-zvijezde i pokojne supergroupi odiše ofucanim glamurom. Raskorak kronološke i biološke dobi ne ide mu u prilog što je posljedica kompliciranih životnih okolnosti i neurednog stila življenja. Nakon teške ratne ozljede koja je rezultirala trajnom invalidnošću, napušta odjel za posebne istrage vojne policije i postaje privatni istražitelj. Ružnjikav je, ali seksi - svojoj novoj asistentici, potom eteričnom supermodelu, pa i feminiziranom modnom dizajneru. Upravo izašao iz komplicirane, destruktivne veze sa zgodnom bogatašicom, izmučen je životom i usamljen.

Navedenim se taksativno zadovoljavaju zahtjevi žanra za detektivom koji je nelijep, ali privlačan, iz problematične obitelji, no društveno funkcionalan i visokomoralan, odan prijatelj i monogaman ljubavnik, roba s greškom emocionalno (traume) i fizički (debljina, proteza), raščupan i neopeglan, bez sređenog stambenog pitanja, mlad, ali već starac, s pouzdanim doušnicima u policiji i kriminalnom miljeu već prema potrebi. Jedino što, čini se, (barem zasad) nedostaje jest neki vid ovisničkog ponašanja, primjerice poslovični alkoholizam. Ne zaboravimo ni poziciju društvenog mariginalca s kojom Strike doduše više koketira, no što je uistinu lik s  ruba društva.

Robin, njegova šarmantna i nadobudna pomoćnica privučena karizmom novog poslodavca i njegova razbarušenog univerzuma, na negodovanje svog dosadnjikavo racionalnog zaručnika odluči odbaciti potencijalna perspektivnija zaposlenja. Ova dobronamjerna i entuzijastična ženska pojava akcelerator je zbivanja i dobrodošla inicijativa u Cormoranovom istražiteljskom djelovanju.

Cormoran Strike nije frajer koji zavodi u prvom naletu, baš kao ni roman u cjelini od kojega vam herc neće preskočiti, ali, priznajemo, po svršetku čitanja bit će vam nekako toplo oko srca. Naposljetku ćete se zateći kako vas, zasad možda više iz znatiželje, no emocionalne zakačenosti za protagoniste, draška sljedeća zajednička epizoda istražiteljskog dua.

Po svoj ćete prilici i u još neobjavljenom nastavku Dudov svilac (The Silkworm) osim nove krimi zavrzlame poželjeti pratiti produbljivanje kontradiktornog odnosa Cormorana i Robin -  od momentalne naklonosti i etapa pipavog zbližavanja do partnerske uigranosti s daškom u takvim kombinacijama neizbježne fizičke privlačnosti.


Robert Galbraith: "Zov kukavice"
Prevela Mirna Čubranić

Mozaik knjiga, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –