Robert Graves : Pjesme – moj izbor

Pjesme - moj izbor Graves Robert

Nakladnička kuća Sandorf u svom je nizu izabranih dijela engleskog modernog klasika Roberta Gravesa – kod nas u prijevodima, pa i onim predratnima Ise Velikanovića, i do sada solidno zastupljenog, iako prepoznatog prije svega kao priređivača i interpretatora antičkih mitova – stigla i do knjige izabranih pjesama, roda do kojega je sam autor najviše držao i unutar kojeg je, prema vlastitom uvjerenju, pružio najviše.

Popularna je recepcija njegova djela, a u dobroj mjeri već i povijest književnosti, težište ipak stavljala uglavnom na još opsežniji prozni opus u raznim žanrovima, od rane ratne memoaristike (Zbogom svemu tom), preko historijskih romana i romaniziranih biografija (Ja, Klaudije, Kralj Isus, Lawrence i arapi) do u svoje vrijeme iznimno utjecajne poetičke studije Bijela božica i sličnih dijela, koje će obilježiti generacijske pjesnike poput Teda Hughesa, ali i u to vrijeme formiranu akademsku kritiku 'pomnih čitača'.

Pjesništvo, koje Graves nikada nije posve napustio, ostaje ipak nekom vrstom kičme i armature, središnje osi preko koje se prilično pouzdano mogu pratiti poetička i estetička istraživanja i vrludanja dugovječnog i prolifičnog autora čija ukupna bibliografija broji oko stotinu i četrdeset naslova. Samo Penguinova redakcija Sabranih pjesama – također nepotpuna te sastavljena od više različitih izbora – obuhvaća gotovo devetsto stranica. Stoga ne iznenađuje previše i sasvim je legitimna nakladnička odluka da se Gravesova stihovna proizvodnja reprezentira profiliranijim sveskom manjeg opsega i to, kako sugerira i sam naslov, u autorskom odabiru.

Nedostaju mahom rane, ratne pjesme kojima je inicijalno skrenuo pažnju na sebe, ali se kasnije od njih distancirao te, budući ova selekcija datira iz sredine pedesetih godina, ljubavna lirika iz posljednje stvaralačke faze, koja ionako teško može parirati naslovima iz zrelog razdoblja. Pjesnik je, također, iz ovog izbora izrijekom odlučio izostaviti i 'zakučastije ili šokantnije' sastavke. Oko 160 uvrštenih pjesama predstavljeno je u jednom bloku, nerazdijeljeno cezurama pojedinačnih knjiga i bez atribucija izvornih izdanja, približno kronološkim redoslijedom.

Prepjev – što je u ovom slučaju, pa i u pravilu kad je u pitanju uglavnom vezani stih, od prijevoda adekvatniji termin – potpisuje Dinko Telećan, u anglosaksonskoj versifikaciji i klasičnim metrima dobro potkovan, te su standardne zamke prenošenja akcenatskih stihova i pripadajućih ritmičkih i rimskih struktura uglavnom adekvatno i uspješno zaobiđene. Graves, klasično obrazovan i klasičnom tretmanu forme sklon, i kad se služi slobodnim stihom razmišlja na tragu onoga Eliotovog da 'nijedan stih nije slobodan za čovjeka koji želi napraviti dobar posao'.

Za razliku od visokomodernih, katkad i avangardističkih načela kojih se drže neki od viđenijih pjesnika njegove generacije – na čelu upravo s američkim ekspatriatima Eliotom, Poundom i H.D – Graves će ostati privrženiji kombinaciji klasicističke i neoromantičke inspiracije, i više će do samog kraja dugovati Yeatsu, čijoj se estetici znao i veoma otvoreno suprotstavljati, nego prevratničkim signaturama epohe. Eliotova mu ipak koncepcija tradicije neće biti strana – štoviše, i sam će joj pristupati polazeći od sličnih načela – a njegov poklič za 'distancom' u pjesničkom izričaju i inzistiranje na okrilju 'hladne mreže jezika' dovest će ga mjestimice poprilično blizu nekim imažističkim postulatima.

Graves je bio gorljiv polemičar, te kao takav kroz nekoliko desetljeća, i za fizičkog izbivanja iz Britanije, poprilično prisutan u javnom književnome životu. Brojni disputi s kolegama, uslijed kojih je već početkom dvadesetih najavio kako će 'uskoro ostati bez ijednog literarnog prijatelja', i dalje su na glasu kao notorni, no esej urednički pridodan ovom izdanju bavi se pjesnikovim odnosom s drugom ključnom karikom u književno-recepcijskom lancu: njegovom publikom. Graves je, već je rečeno, liriku smatrao svojim temeljnim rodom te povlaštenim područjem umjetničke samorealizacije, dok je na romanesknu produkciju, baš kao kasnije Bolaño, gledao prije svega kao na tržišnoj logici prilagođen zanat kojemu je primarna svrha 'zarađivanje za život, uzdržavanje mene i moje mnogobrojne obitelji'.

Lirika se, za razliku od proze koja 'pripada javnome prostoru', nalazi prema njemu u domeni privatnoga: 'pjesniku ne treba publika'. Ta je pozicija i stihovno elaborirana izravnim obraćanjem čitatelju u pjesmi 'Čitatelj preko mog ramena' – potonji je iz recepcijskog procesa de facto isključen; postoje samo pjesnik i Muza. Tu bi tvrdnju poprilično lako bilo napasti iz različitih rakursa – od osnovnih postulata teorije recepcije do propitivanja Gravesove pretpostavke da se romani, naprotiv, mimo financijskog interesa pišu isključivo ili većinom zato da bi se 'čitateljstvo zabavilo ili podučilo', no upravo je takva kakva jest ona lijep epitaf jednoj epohi; jedna od posljednjih neciničnih a estetički relevantnih manifestacija romantičke tlapnje.

Svakako će biti zanimljivo vidjeti hoće li i koliko Gravesovo pjesništvo, pogotovo izvan matične kulture, biti u stanju zadržati pažnju suvremenih predstavnika te odbačene i porečene publike. Što se nižepotpisanoga tiče, to baš i nije slučaj; Gravesova stihovna ostavština, čini mi se, teško da može parirati perjanicama anglosaksonskoga pjesništva epohe. No, slična su predviđanja na kraju krajeva nepotrebna, nezahvalna i rubno relevantna: Kaliopa je opet na potezu.   

Robert Graves

Pjesme - moj izbor

• Prijevod: Dinko Telećan
• Sandorf 05/2014.
• 160 str., tvrdi uvez
• ISBN 9789537715380
• Cijena: 21.90 eur
  Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro

Odabrane pjesme Roberta Gravesa sadrže pregled njegovog velikog pjesničkog opusa sa obuhvaćenim svim glavnim temama i motivima: od velških mitova i legendi, preko novozavjetnih motiva, sve do naturalističkih opisa strahota Prvog svjetskog rata. Prepjev Dinka Telećana predstavlja prvi prijevod Gravesove poezije na hrvatski jezik.