Roman Karlović dobitnik nagrade 'Zvane Črnja'

Dobitnik nagrade 'Zvane Črnja' za najbolju ovogodišnju hrvatsku knjigu eseja je riječki književnik Roman Karlović za knjigu "Melankolija imperija" u izdanju Naklade Lukom. Za nagradu 'Zvane Črnja' ove se godine natjecalo 13 knjiga eseja te isto toliko i nakladnika.

Karloviću je nagrada uručena na početku 7. međunarodnoga književnog skupa 'Pulski dani eseja' koji je okupio 14 esejista iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije i SAD-a.

U svom obrazloženju dobitnika nagrade, predsjednika Povjerenstva Nagrade, Ante Stamać izrazio se ovako:

"Pisac izrazito diskurzivnog sloga, Roman Karlović u najnovijoj je esejističkoj knjizi svom  oštrom i reskom analitičkom komentaru podvrgao koliko mnogovrstna i mnogolika područja današnje i nedavne društvene zbilje toliko i znatan broj njezinih razglašenih no i nekih manje spominjanih europskih i američkih  tumača, a u velikom rasponu suvremenog znanstva. Karlovićevi se eseji odlikuju  pitanjima „iz korijena“, oštrom kritičnošću, niječnom apodiktičnošću  i uvjeravateljskim tonom.

Baština je to europskog prosvjetiteljstva te, u prošlom stoljeću, teorije društva izložene i razrađene u knjigama Frankfurtske škole. No glede njegova točnijeg „smještaja u smjerove“ riječki je pisac svojom nesuzdržanom strašću za raskrivanjem „do kraja“ očit sljedbenik suvremena „ciničnog uma“. Eseji mu nisu pisani za užitak u lagodi kakva „ljupka predjela“ duha, nego za poputbinu u nelagodnim pustolovinama  nesklapna opstanka naših dana.   

Eseja je četrnaest na broju. Čine skladnu zbirku dramatičnih analitičkih uvida srednjeg opsega, raspoređenih prema promišljenu nacrtu kakve opsežne glazbene tvorevine. Ona se otvara Preludijem, završava Finalom, a između njih se „permanentnim disonancama“ glase tri četverostavačne esejističke „skladbe“, svaka naslovljena Proroci. Njima su pak pridjenuti metaforički eksplikatori izgnani, razoružani, odnosno naoružani. Ti i takvi dakle „proroci“ pisci su, tumači, vizionari, analitičari, narijetko i intelektualni tragičari naših dana.

Među njima se, kao „bove“ oko kojih pluta autorova analitička svijest ističu navlastito Margaret Thatcher, Orhan Pamuk – esej posvećen njegovu djelu istrodobno je i naslov cijele knjige – pa ideolozi i šamani liberalne demokracije, Richard Dawkins, slovenski posmrtni oživljenik Vladimir Bartol, pa Ulrich Beck, posebice Theodor Adorno, Dan Brown, i mnoštvo drugih autora, filozofa, književnika, sociologa, političara, ideologa, lukavih mistifikatora i pomodnih bezveznjaka.

Njihova se djela, znanstvenički zakonito, navode na kraju svakog od poglavlja knjige. Zaglavnih je pak pet eseja posvećeno sociološkim i politološkim uvidima u društvene i političke pretpostavke osobnom i kolektivnom življenju u velikom dijelu svijeta koji je više ili manje bio kontaminiran komunističkim otrovom. 

Svijetu u kojemu živimo Karlovićevi eseji ne nude svijetlih perspektiva, ni u globalu ni in (nostris) partibus Croatiae. U tome im i jest spoznajna vrijednost: ne zakrivaju istinu".