Rumeni Bužarovskoj književna nagrada Istarske županije 'Edo Budiša'
Rumena Bužarovska dobitnica je godišnje književne nagrade Istarske županije „Edo Budiša“ za 2017. godinu. Tako je odlučio prosudbeni žiri koji čine Vanesa Begić, Ivana Ujčić, Boris Koroman i Neven Ušumović dodijelivši nagradu za zbirku priča „Moj muž“ (preveo s makedonskog na hrvatski Ivica Baković, Zagreb, V.B.Z., 2016.).
Godišnja književna nagrada Istarske županije „Edo Budiša“ dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika Edu Budišu (1958. ‒ 1984.), čije je djelo unatoč preranoj smrti ostavilo snažno i prepoznatljivo nasljeđe u istarskoj i hrvatskoj književnosti, pogotovo u kratkim pripovjednim formama. Nagrada se dodjeljuje autoru/autorici do 35 godina starosti kojemu/kojoj je u prošloj godini objavljena zbirka kratkih priča na području s kojeg nije potreban prijevod na hrvatski jezik (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora). U konkurenciju ulaze i mladi autori iz zemalja Srednje i Južne Europe čiji je prijevod zbirke objavljen na navedenom području. Dosadašnji dobitnici su Srđan Srdić (2012.), Marko Pogačar (2013.), Bojan Krivokapić (2014.), Ivana Bodrožić (2015.) i Lejla Kalamujić (2016.)
Obrazloženje žirija:
Moj muž
Nakon izvanredne zbirke priča „Osmica“„, čiji je hrvatski prijevod prošle godine bio u najužoj konkurenciji za nagradu „Edo Budiša“, Rumena Bužarovska zbirkom „Moj muž“ još više fascinira čitatelja napetošću, štoviše eksplozivnošću svojih zapleta koji bacaju prodorno svjetlo na bračnu svakodnevicu i neravnopravnost rodnih odnosa. Sve priče u ovoj zbirci pripovijedaju udane žene, ali njihova samosvijest ne uspijeva nadići patrijarhalne okvire, iako je često riječ o ženama koje pripadaju višim slojevima građanskog društva. Iz priče u priču pratimo pervertiranje emancipacijskih pokušaja glavnih junakinja, u rasponu od iznalaženja različitih taktika prijetvornosti, skrivanja intimnih potreba, pa sve do nasilnih, u konačnici samodestruktivnih činova. Bužarovska ne piše feminističke pamflete, ali nije ni cinična satiričarka „niskosti“ žudnji svojih junakinja: njezina „kratkopričaška ekonomija“ posredno, ali tim snažnije dovodi čitatelja do otvorenih pitanja o istini višestruke poniženosti žena u braku i obitelji u današnjim neokonzervativnim tranzicijskim sredinama kao što su makedonsko i hrvatsko društvo.
O autorici:
Osmica
Rumena Bužarovska (1981., Skoplje) docentica je na Odsjeku za anglistiku Filološkog fakulteta „Blaže Koneski“ u Skoplju na kojem predaje američku književnost. Autorica je studije o humoru u suvremenoj američkoj i makedonskoj književnosti „Što je smiješno: teorije humora primijenjene na kratku priču“ (2013.) te triju zbirki kratkih priča: „Žvrljotine“ (2007.), „Osmica“ (2010.; prevela na hrvatski Maja Mastnak Car, Algoritam, 2015. ) i „Moj muž“ (2014.; preveo na hrvatski Ivica Baković, V.B.Z., 2016.). Priče su joj prevedene i uvrštene u engleske, njemačke, hrvatske, srpske, bugarske i francuske antologije i časopise. S engleskog je na makedonski prevela djela Lewisa Carrolla, J. M. Coetzeeja, Trumana Capotea, Charlesa Bukowskog i Richarda Gwyna.