Sam Shepard : Kortljajuća grmljavina
Godine 1976. u Americi se slavila 200-godišnjica nezavisnosti. Nakon Watergatea, poraza u Vijetnamu i naftne krize bijeli Amerikanci su zazivali duhove prošlosti. Čitava Nova Engleska bila je preplavljena patriotskim suvenirima, zastavama, i ljudima maskiranima u povijesne kostime. Da gungula bude potpuna u taj obljetnički karneval umiješao se i Bob Dylan sa svojom turnejom Rolling Thunder Revue (jesen 1975., početak 1976.): šarenom procesijom glazbenika, pisaca, filmaša, novinara... od Joan Baez, Joni Mitchell, do Allena Ginsberga i Sama Sheparda.
Kotrljajuća grmljavina
Shepard je angažiran kako bi napisao scenarij za film o turneji. No ta ideja se brzo raspala. Dvije filmske ekipe stihijski su snimale sve oko sebe, razni ljudi su imali razne sulude ideje (recimo, da Coppola ili Orson Welles „preuzmu stvar") i do realizacije filma nikada nije došlo; premda je Dylan naknadno iskoristio dio snimljenog materija za svoj četverosatni i nikad distribuirani film "Renaldo&Clara". Bez pametnijeg posla, Shepard je počeo pisati dnevnik turneje.
Jedan od prvih koncerata bio je u hotelu malog gradića u Massachusettsu. Luksuzni hotel bio je krcat vremešnih židovskih gospođa, okupljenih oko turnira mahjonga, kineske igre nalik dominu. To je trebala biti Dylanova publika. Pred gospođe je, poput kršćana koji izlazi u arenu s lavovima, prvo izašao Ginsberg. Duga i užasavajuća poema koju je vikao u mikrofon igračice mahjonga dovela je do ruba živaca. Ne bi se moglo reći da je Ginsberg pripremio publiku za Dylana.
Ipak, već s prvim taktovima žestoke verzije pjesme "Simple Twist of Fate" atmosfera se omekšala. Tmurno i potišteno raspoloženje gospođa što su se došle skloniti u morsko ljetovalište - da ih Ginsberg onda pretvorio u svoje taoce - nestalo je. Shepard piše kako su se grudnjaci počeli njihati, a vremešne židovke poskakivati: "Ako Dylan to može postići ovdje, usred zime, u mrtvoj sezoni morskog kupališta punog žena u klimakteriju, onda nije nikakvo čudo što može zanjihati čitavu naciju".
Shepard nije bio jedini kroničar turneje. "Kotrljajuću grmljavinu" pratio je i reporter Rolling Stonea Larry Sloman. Sveukupno, o Dylanovoj turneji Novom Engleskom naposljetku su objavljene čak tri knjige: Slomanova "On the Road With Bob Dylan" (prvo izdanje 1978.), teško dostupna knjiga Les Kokaya "Songs of the Underground: Rolling Thunder Revue", objavljena u privatnoj nakladi - i "Kotrljajuća grmljavina". Shepardov putni dnevnik smatra se "najboljom knjigom dokumentom o životu rock-glazbenika na koncernoj turneji" (opaska Voje Šindolića, prevoditelja koji je u fusnotama ispravio mnoge greške autora).
"Kotrljajuća grmljavina" sastavljena je od raznih bilješki, čak i izrezaka iz novina, a Shepard kao honorarni suradnik nema previše odmaka od Dylana. Kad se Dylan pojavljuje u priču kao da ulazi gazda, pred kojim Shepard kao dvorski kroničar mete prašinu i maše lepezom. Tu je i neka čudna netrpeljivost prema Slomanu. Blagonaklon prema svima Shepard samo svog kolegu konkurenta opisuje kao nepodnošljivog šašavca, jedinog nedostojnog sudjelovanja u procesiji.
No Shepard, u to vrijeme na pragu svoje glumačke karijere ("Right Stuff"), veliki je pisac. To se osjeća i u "Kotrljajućoj grmljavini". Dnevnik je vrlo dobar kad se opisuju igračice mahjonga, ili prvi susret s Dylanom u podzemnom hotelskom kompleksu u koji se silazi kao u tajno zapovjedno mjesto ratnog predsjednika.
A najbolji je kada Shepard, recimo, iz jarka u kojem se usred noći našao, opisuje Vermont. Tu glavna zvijezda dnevnika više nije Dylan, već njegov autor.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )
Kotrljajuća grmljavina : Putni dnevnik s turneje Boba Dylana
- Prijevod: Vojo Šindolić
- Šareni dućan 07/2008.
- 200 str., meki uvez
- ISBN 9789536683819
- Cijena: 11.81 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro