Steven Sora : Blaga iz raja
Relikvije, poučava nas znanost, ostaci su svetaca, prikladni svojom upravo čarobnom privlačnošću da na njima iznikne kult njihova obožavanja. Komad tijela, odjevni predmet ili nešto što je sveti pokojnik za života tek dodirnuo, bit će, navikli smo vjerovati, kad svijetu kakav znamo istekne rok trajanja, ponovno sjedinjeno s njime i kao takvo čini mističnu vezu između naše vjere i ideje uskrsnuća.
Pomama za relikvijama prati kršćansku religiju gotovo od prvih dana njena postojanja, stoljećima ih se uzimalo zdravo za gotovo, a onda je nastupila sumnjičavost. Na tom mjestu započinje istraživanje Stevena Sore, čiji nas ukoričen rezultat, knjiga «Blaga iz raja», uvodi u tajnovit svijet “ostataka”, u čiju će se čudotvornost, ljekovitost, pa i još fantastičnija svojstva spremno zakleti svaki pravi vjernik, ali što je sa tzv. znanstvenim dokazom i, ruku na srce, treba li on uopće?
Paleta relikvija što ih Sora obrađuje u 14 poglavlja svoje knjige doima se impresivnom: Torinsko platno, Veronikin rubac, izvorni križ na kojem je razapet Isus, Koplje sudbine, Noina arka, Zavjetni kovčeg, Sveti Gral, pa lubanja Ivana Krstitelja, kosti, ostaci tijela i drugi evidentirani dokazi postojanja apostola i evanđelista, Djevice Marije, Marije Magdalene i brojnih drugih svetica i svetaca enigmatičan su izazov mnogim znanostima, od teologije i povijesti do arheologije i forenzične medicine. Uz rezultate znanstvenih istraživanja, koji su nerijetko završavali još dubljim nedoumicama, autor daje iscrpne prikaze sudbina kršćanskih relikvija, od kojih su mnoge u zagrobnoj fazi proputovale više svijeta negoli njihovi “vlasnici” za života.
Njihove dramatične priče iznjedrile su mnoge nove mitove, poput onog o koplju što ga je rimski vojnik Longin zario među Kristova rebra, ne bi li potom preko niza europskih vladara, kojima je donosilo što slavu što propast, pronašlo mjesto u neiscrpnoj riznici nagađanja o tobožnjem okultizmu Adolfa Hitlera. Tako ne čudi da se u Sorinoj knjizi pronašao i najsvježji mit globalne fikcijske radionice, onaj o Svetom Gralu i navodnoj tjelesnoj vezi između Krista i Marije Magdalene, što ga je diljem planeta raspršio bestseler “Da Vincijev kod” Dana Browna.
Iako se zasniva više na povijesti i znanstveno provjerljivim činjenicama, negoli na polemiziranju sa smionim teorijama tipa “Sveta krv, Sveti Gral”, Sorina knjiga svakako pliva u mainstreamu publicističkog trenda koji već godinama draška maštu vjernika i skeptika diljem planeta, i to joj možemo pripisati kao prednost ili nedostatak, kako nam drago. Sigurno je, međutim, da njena lektira kod nikog neće izazvati dosadu, jer posrijedi je ipak zavidno opsežan pregled jednog od najintrigantnijih segmenata kršćanstva, čiji se revival – čitamo u posljednjem poglavlju – odnedavna proširio i na komercijalne stranice interneta.
Ukratko: napeto štivo za godišnji odmor, čijem hrvatskom izdanju, doduše, ni malčice uredniji prijevod ne bi bitno naškodio.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )