Tom McCarthy : K
Tom McCarthy (1969.) - tako već slavan, a tako nemoguć... "Ostatak" je u formi rukopisa godinama kružio britanskom književnom i izdavačkom scenom. No marketinški odjeli valjda nisu znali što bi s još jednom pričom o junaku s amnezijom. I tako je McCarthyev debitantski roman škartiran, premda je, potucajući se i obijajući vrata, polako stekao i kultni status.
Naposljetku, negativna marketinška procjena stvorila je od "Ostatka" literarnog mučenika. S tom karizmom rukopis je 2005. godine prešao La Manche i dospio u Pariz gdje ga je izdala kuća Metronome. Kad se kao strani roman vratio u Britaniju dočekan je s ovacijama kritike. Emigrantski rukopis slavljen je kao vrhunac suvremene britanske književnosti. McCarthyeva književna slava došla je s odgodom, ali zato u punom zamahu.
Ipak, bilo je i negativnih odjeka. Nisu bili niti rijetki, a niti tihi, oni koji su „Ostatak" smatrali nevjerojatno dosadnim tekstom. Priča se sada ponavlja i s romanom "K". Hrvatski izdavač nije imao problema okupiti na poleđini svog izdanja čitav špalir panegiričnih kritika. "The Telegraph" piše da knjiga zaslužuje više čitanja; Jennifer Egan piše u "The New York Times Book Reviewu" da je roman struktuiran kao "kod" kojeg bi čitatelji, ravnajući se prema mnoštvu slika u romanu, trebali prokljuviti; "The Times" jednostavno kaže "neupitno briljantno"; "The Guardian" - "istinski impresivno"; "Deutschlandradio" - "sjajna panorama moderne!"; a "Focus online" - "oštoroumno, napeto", "vatromet ideja".
No tu je i poneka vrlo negativna kritika romana, koji je tematski postavljen kao ulaz u XX stoljeće, portal u modernu. McCarthy prati kratki život Sergea Carrefaxa, rođenog 1898. u Engleskoj na imanju oca koji se bavi bežičnim telegrafom i školom za gluhonijeme, i majke koja je posvećena uzgoju dudovog svilca i proizvodnji svile. XX stoljeće je tu, u titraju bežičnih signala, znanstvenim eksperimentima Sergeove sestre Sophie - i predosjećaju zlokobnog dolaska Prvog svjetskog rata.
Rat će Serge Carrefax provesti kao promatrač u izviđačkom avionu, a onda i kao zarobljenik u njemačkom logoru za oficire Hammelburg, i logoru otvorenog tipa u Berchtesgadenu. Kao zrakoplovac, a kasnije i zarobljenik Serge će eksperimentirati s kokainom i raznim sintetičkim drogama. Ta će mu navika ostati i u poslijeratnom Londonu, gdje će neuspješno studirati arhitekturu. Iako rođen glave omotane u porodnu košuljicu, za koju se vjeruje da donosi sreću, posebno mornarima, Serge nakon što je čudom preživio služenje u ratnoj avijaciji, po ničemu ne pokazuje svoju posebnost. Od djetinjstva okružen raznim odašiljačima, onim tehničkim i telegrafskim ali i onim kulturnim i narkotičkim, Serge je tek pasivno sjecište goleme količine podražaja i informacija.
Ta uloga receptora raznih osjetilnih i spoznajnih informacija kulminira Sergeovim odlaskom u Egipat. Nakon prometne nesreće u narkotiziranom stanju Sergea preuzima vojska i šalje ga u Egipat u mutnom svojstvu zaposlenika Ministarstva komunikacija. Pobunjeni Egipćani u to vrijeme iskaljuju bijes na telegrafskim žicama i telefonskim linijama. Sergeov zadatak je procijeniti učinak "telekomunikacijskog oskvrnuća".
Tadašnji Egipat je križanje i stjecište prijenosa informacija svih interesnih skupina regije. Ali u Aleksandriji se Serge upoznaje i sa stjecištem nekoliko civilizacija, a uzvodno Nilom i sa staroegipatskim stjecištem multimilenijske povijesti, i svijetom mrtvih i svijetom živih. Informacijski prezasićen Serge uskoro oboljeva, i zatim halucinirajući umire. Zadnje riječi skup su brzih glasova "k-k-k-k", kao prvog slova za "kod", sveobuhvatnu šifru svijeta koja mu je nakon svega, u smrtnom trenutku, naizgled nadohvat ruke.
McCarthy je roman složio po sistemu "tko je razumio sve, nije razumio ništa". "K" je veliki rezervoar različitih tematika, tek ovlašno povezanih Sergeovom dramaturški jednostavnom biografijom. Ono što iskače iz romana je njegov portret moderne, portret XX stoljeća: vremena otvorenog bežičnom telekomunikacijom i zrakoplovnim letovima, znanstvenom utopijom i povijesnom distopijom, društvima totalne kontrole i društvima prikrivene kontrole, povezanih živčanim sustavom televizije i interneta, sintetičkih droga i farmakološke industrije.
Svega toga, u ovom ili onom obliku, ima u romanu. No osjećaj je da McC malo kaska za vremenom. Možda i nekih ciglih stotinjak godina. Da je "K" kao roman objavljen dvadesetih godina, ili barem u vrijeme Pynchonove "Dražbe predmeta 49", bio bi to vrlo snažan literarni izboj. Prije svega, govorio bi o svijetu u nastajanju. Danas govori o formiranom svijetu. McCarthy uzima televiziju kao jedan od simbola našeg doba pa onda odlazi daleko na početak XX stoljeća i Sergeovom ocu stavlja u usta rečenice o ideji bežičnog prijenosa slike; govori o telegrafiji a namiguje nam na internet; opisuje letenje zrakoplovom pa onda iz zračne perspektive sugerira obrise geometrijskih slikarskih apstrakcija; u Londonu se kao slučajno očeše o pionirsku narkomansku kulturu; u Egiptu o pionirsku turističku kulturu...
Sve je, ukratko, ujedno i preplavljujuće i nedostatno, i zadivljujuće a opet i razočaravajuće. Nablještavija odlika romana je njegova omamljujuća ambicija. Niti u „Ostatku" niti u "K" McCarthy ne piše da bi drljao. To je nešto što su mu se apsolutno treba honorirati. Ali zato je još i čudnije da i "Ostatak" i "K" povremeno nekako vuku baš na drljaonu: ne onakvu u kakvima britanski autori pokušajavu biti cool ili ispasti duhovitima - ali svejedno drljaonu.
Sa "K", i uopće s Tomom McCarthyem, morati će se pozabaviti budućnost. Zasada su sve opcije otvorene. Budućnost može McCarthya proglasiti jednim od najvećih pisaca našeg doba, osnove za to svakako postoje, a može ga i raznijeti na komadiće i prafaktore, jer i za to engleski pisac, trenutačno profesor na sveučilištu Columbia, ima potencijala.
Tom McCarthy: "K"
Preveo Dean Trdak
Naklada OceanMore, 2012.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )