Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vesna Solar • 15.07.2020.

Ulla-Lena Lundberg : Led

Led Lundberg Ulla-Lena

Na spomen skandinavske književnosti, većina nas pomisli na Ibsena i Strindberga te na trilere i krimiće, koji se obično nazivaju skandinavski noir. No, ta je književnost iznimno bogata i raznolika, makar je većina našeg čitateljstva ne poznaje dobro. Da bi to promijenila, Hena com je u prijevodu Edina Badića objavila važan roman finsko-švedske autorice Ulle-Lene Lundberg Led, koji je 2012. dobio najvišu finsku književnu nagradu Finlandia. Djelo nikako ne pripada žanru nordijskog trilera, ali s njim ipak dijeli dvije karakteristike.
    
Prva je činjenica da je i Led postao bestseller na svom govornom području, baš kao i trileri Joa Nesbøa (Crvendać, Snjegović) i Stiega Larssonsa (trilogija Milenium). Jedno je od ključnih obilježja skandinavskih krimića jest ukorijenjenost zbivanja u posebnostima skandinavskog krajolika i zime. Nesbøvi i Larssonsovi krimići tako svoju mračnu atmosferu ne duguju samo užasima počinjenim zločinima nego i negostoljubivosti i hladnoći podneblja u kojem se odvijaju. 

Led je još u većoj mjeri usmjeren na povezanost ljudi i prirode u Finskoj, ali iz toga izvodi suprotne konzekvencije. Surovost prirodnih uvjeta kojima se roman bavi u ljudima koje opisuje stvara gotovo vedar i nesalomljiv duh, pa je opći ton romana vrlo daleko od mračnog. Led tematizira život na malom izoliranom otočju Orarni, koje se nalazi u Baltičkom moru između Finske i Švedske, u periodu neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Smještenost otočja daleko na sjeveru znači iznimnu hladnoću, pa se zimi more oko otoka smrzava. Led s jedne strane još više izolira ionako osamljene otoke, a s druge omogućuje lakše kretanje među njima; po zamrznutom moru se može hodati i voziti biciklom. Tako prisustvo i odsustvo leda bitno određuje živote otočana.
    
Zaplet epski zasnovanog romana počinje imenovanjem novog pastora Orarne. To je mladi Petter Kummel, koji sa suprugom Monom i kćerkom Sonnom na otoku počinje novi život. S obzirom da su dotada živjeli u većoj zajednici na kopnu, njihov boravak na Orarni traži dvostruku prilagodbu. S jedne se strane moraju uklopiti u život male kompaktne i zatvorene zajednice otočana, a s druge se moraju navići na osobitosti tamošnje surove klime. Postupno im uspijeva i jedno i druga, a fabula se razvija u opisu teškog i jednolično svakodnevnog otočkog života. Pripovijeda se tako o brodovima koji su jedina veza s kopnom, o stalnoj borbi stanovnika Orarne da nalove dovoljno ribe i tako prevladaju opću nestašicu nakon rata, o nedjeljnim pjevanim misama, košnji trave, te o međusobnim odnosim otočana i njihovim običajima. Tako, recimo, svi nedjeljom dolaze na kavu kod pastorove supruge, koja ih uvijek sjajno ugosti kolačima.
    
Pripovijedanje je u potpunosti usredotočeno na svakodnevnicu i ne govori o velikim događajima. Na otoku takvih zbivanja i nema; najveći je događaj dolazak novog pastora na početku romana. To uvjetuje polagani ritam pripovijedanja, što povremeno djeluje malo previše razvučeno, ali takav ritam odgovara polaganom protjecanju vremena na otoku. Da bi pripovijedanje dobilo potrebnu napetost, uvodi se razlika između prevladavajuće perspektive, one Petterove, i dijelova koji su otisnuti kosim slovima, a pripadaju jednom otočanu, poštaru Antonu. 
    
Anton je dio niza živopisnih likova na Orarni, poput trgovkinje Adele Bergman koja na neki način vodi otok, liječnice Irine koja je prebjegla iz Rusije, pastora sa susjednih otoka Frederika, Lyide Manstrom, koja vodi opoziciju Adeli i drugih. No, poštar u romanu ima posebnu važnost jer predstavlja pretkršćanska, animistička vjerovanja, koja na otoku još žive. On tvrdi da se uspijeva sigurno kretati ledom jer mu pomažu duhovi ljudi koji su prije tamo živjeli. Tako Anton i Petter predstavljaju dvije duhovne tradicije, no među njima nema sukoba, a još manje „konkurencije“; te se tradicije nadopunjuju. Pastor u ljepotama otočke prirode vidi izraz Božje ljubavi, a poetski opisi leda pripadaju Antonu. 
    
Mala je zajednica na otočju opisana s empatijom i dubokim razumijevanjem. Ulla-Lena Lundberg je sama odrasla na jednom takvom otoku baš u vrijeme o kojem roman govori; rođena je 1947. Led stoga sadrži mnogo autobiografskih elemenata, a kako je autorica po struci etnolog, jedan dio romana zapremaju opisi jela i pića ljudi. Tako se, recimo, maslac – koji pravi pastorova supruga – namazan na kruh smatra osobitom poslasticom.

Povijesni roman ili alegorija

Led se uspješno kreće uskom granicom između realističkih opisa surova načina života i poetskih opisa prirode, a može ga se tumačiti na dva načina: kao povijesni roman i kao alegoriju. Otok kao mjesto odvojeno od matice zemlje često je u književnosti mjesto tajne, a ona može biti stvarna, kao u bestseleru Vicorije Hislop Otok, ili se simbolički odnosi na nešto drugo, kao u romanima Anatola Francea Otok pingvina ili Swiftovim Gulliverovim putovanjima.

U samom tekstu Leda nema neke jasne naznake koja bi sugerirala alegoriju – to nije roman „s ključem“ – no preneseno tumačenje romana ide u dva različita smjera. Prvi se odnosi na vezu čovjeka i prirode, a drugi na složene odnose u ljudskoj zajednici.

Baš kao što stanovnici Orarne svojim domom zovu izolirani i negostoljubivi otok, tako čovječanstvo u cjelini stanuje na usamljenoj maloj planeti Zemlji u beskrajnom „moru“ svemira. I otočani i svi Zemljani naprosto žele preživjeti; to je njihova glavna i najteža zadaća, koju otežavaju uvjeti u kojima žive. Opstanak čovjeka i danas kao i u vremenu o kojem govori Led u prvom redu ovisi o prirodi. Problem je međutim u činjenici da je to većina ljudi vrlo uspješno zaboravila, te smatra da smo jači od prirode, da smo je tehnologijom pokorili. Zato je led ključni element na kojem se gradi alegorijsko tumačenje romana Ulle-Lene Lundberg: on sjedinjuje neizmjernu ljepotu, moć i neukrotivost prirode. Otočani su sa „svojim“ ledom razvili neku vrst prijateljskog poštovanja, što se kod suvremenih ljudi rijetko dešava. 
    
Kao što jedan od važnih likova u romanu precjenjivanje vlastitih snaga u odnosu na led plaća životom, tako čovječanstvo danas plaća zapostavljanje bazičnog odnosa s prirodom. Čini se stoga da pandemija korona virusa predstavlja naš suvremeni „led“, koji nismo shvatili ozbiljno, a koji ima krajnje ozbiljne posljedice. Klimatske promjene, požari i poplave jasno  govore o tom poremećenom odnosu. Otapanje leda na Arktiku i Antarktiku uzrokovano je u prvom redu ljudskim djelovanjem, a smanjivanje ledenog pokrova može dovesti do katastrofalnih posljedica. Ipak, Led nije didaktična knjiga, koja želi svog čitatelja nešto izravno podučiti. Ne pripovijeda se o nekakvoj idiličnoj zajednici čovjeka i prirode, nego suptilno upozorava na „led nerazumijevanja“ koji je uvelike okovao čovjeka danas.

Osim skandinavske prirode, drugi element koji oblikuje živote stanovnika Orarne odnosi su unutar ljudske zajednice. Zajednica je mala, svi svakog poznaju, što onda rađa i neslaganja i svađe i raskole, no svi ipak znaju da moraju surađivati ako uopće žele živjeti. Odnos čovjeka i drugog čovjeka nije nužan samo za puko preživljavanje, već i za dublje prijateljske i ljubavne veze. U tom je smislu Led alegorija svake ljudske zajednice. U tom smislu zajedništvo otočana – koje nije nimalo idilično – može djelovati nadahnjujuće: oni ipak uspijevaju živjeti zajedno relativno sretno i zadovoljno.

Led Ulle-Lene Lundberg, roman koji se na prvi pogled može učiniti vrlo udaljenim od nas danas, otkriva se kao alegorijsko djelo, koje se izravno odnosi na situaciju u kojoj se svijet danas nalazi. To samo govori o nepresušnim mogućnostima tumačenja književnih djela, koja nam na neobične načine progovaraju upravo o onome što nas najviše muči. A umješnost i ljepota pripovijedanja tome bitno doprinose. 

Ulla-Lena Lundberg

Led : roman

  • Prijevod: Edin Badić
  • Hena com 03/2020.
  • 416 str., meki uvez
  • ISBN 9789532592795
  • Cijena 149.00 kn

Godina je 1946., II. svjetski rat nedavno je završio, a Petter Kummel sa ženom Monom i kćerkom Sannom seli na zabačeno otočje Örarnu u Baltičkom moru, kako bi postao novi pastor u otočkoj crkvi. Premda su stanovnici otoka zatvorena, sebi dovoljna zajednica, mladi se par sve više zaljubljuje u njih i u život na otoku. Međutim, s dolaskom zime sve se mijenja jer led nadire sa svih strana...

– Ulla-Lena Lundberg | Euromaxx –

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –