Will Tuttle : Hrana za mir
"Čovjek je ono što jede" općepoznata je izreka koja se nerijetko pojavljuje u kontekstu rasprave o zdravoj, organski uzgojenoj, a pogotovo vegetarijanskoj i veganskoj prehrani, bilo da se njome upozorava na koban učinak koji unošenje štetnih tvari ima na naš organizam, bilo na neetičnost i nezdravost konzumacije mesa životinja izloženih stresu, strahu i patnji koji prethode njihovoj smrti.
Ipak, iako također kreće od spomenute postavke, Will Tuttle, pijanist, skladatelj, magistar društvenih znanosti i doktor filozofije obrazovanja, razrađuje je s posve neočekivane, neobične i izuzetno zanimljive točke gledišta, ostavljajući po strani pitanje koja je prehrana najbolja za zdravlje i dug život (mada se i toga usputno dotiče) i fokusirajući se na istraživanje dubokih društvenih i duhovnih posljedica prehrambenih navika čovječanstva.
Upravo te navike, tvrdi Tuttle, zajedno sa stavovima, vjerovanjima i ponašanjem koji iz njih proizlaze, vrše izniman utjecaj na društvenu stvarnost te su kroz povijest do danas dovodile do negativnih posljedica koje su se odražavale, i još se uvijek odražavaju, u svim sferama ljudskih života - od socijalnih i materijalnih, do intimnih i duhovnih.
"Naše društvo je kroz povijest stvorilo određeni svjetonazor kojim od svojih članova zahtijeva redukciju osnovnih osjećaja i svjesnosti. Taj postupak smanjivanja osjećajnosti moramo razumjeti kako bismo shvatili nevidljive uzroke potlačivanja, iskorištavanja i pomanjkanja duhovnosti... naša društvena nevolja, koja se sastoji od čitavog niza naizgled nesavladivih teškoća koje nas muče - poput neprekidnog ratovanja, terorizma, genocida, gladi, epidemija, uništenja okoliša, izumiranja vrsta, zlostavljanja životinja, potrošačkog mentaliteta, ovisnosti o drogama, otuđenosti, stresa, rasizma, potlačivanja žena, zlostavljanja djece, kapitalističkog iskorištavanja, materijalizma, siromaštva, nepravde i društvene bolesti - vuče korijene iz osnovnog uzroka koji je toliko očigledan da ga do sada gotovo nitko nije uočio... svakodnevno zuri u nas s naših tanjura!" ... piše autor na početku knjige postavljajući pred sebe vrlo zahtjevan zadatak potkrepljivanja tvrdnje da postoji čvrsta i nedvojbena uzročno-posljedična veza između čovjekovih prehrambenih navika i njegovog pojedinačnog i društvenog zdravlja, duhovnosti, stavova, kakvoće odnosa te okoliša u kojem živi.
No tom je zadatku Tuttle, načitan erudit i izazovan mislilac, darovit duhovni učenik i učitelj te nadahnut pisac, potpuno dorastao, pa svoje postavke o povezanosti hrane koju jedemo i (povijesti) svijeta u kakvom živimo, koji smo za sebe u konačnici i stvorili, s jedne strane argumentira znanstvenim i činjeničnim dokazima, ne libeći se pritom ukazati na određene manjkavosti "rezultata znanstvenih istraživanja" (obzirom na izvore njihova financiranja i unaprijed stvorene slike o tome što se želi dokazati), a s druge jasnim ukazivanjem na stvari i probleme koji su općepoznati, no previše nelagodni da bi se većina ljudi s njima željela baviti.
Vraćajući se tisućama godina unatrag u povijest čovječanstva i civilizacije koja je iznjedrila suvremeno društvo, Tuttle razvoj stvari promatra kroz prizmu "tanjura našeg svagdašnjeg" što je inovativan pristup koji se prije čitanja ove knjige možda i može nazvati banalnim, no nakon okretanja posljednje stranice nikako ne.
Uske veze ratne, naftne, farmaceutske i zdravstvene industrije s onom prehrambenom, kao i institucijske indoktrinacije, politike i "igara u sjeni" sa stanjem u kojem se nalazi današnji, promjena nabolje željan svijet, Tuttle daje "na tanjuru" i ne na način koji bi se tako olako mogao odbaciti kao "još jedan veganski pamflet".
Naprotiv, čak će i svejedima (u koje se ubraja i potpisnica ovih redaka) koji ne žele ni pomisliti na prehranu potpuno lišenu namirnica životinjskog podrijetla ova knjiga, nakon mogućeg početnog otpora, biti i više nego zanimljiva, jer ne pokazuje samo povijest civilizacije i stanje u kojem se svijet željan promjena nalazi iz drugačijeg, no nipošto neutemeljenog gledišta, već je ujedno i vrijedan vodič za osobni razvoj, i to daleko vredniji od mnogih koji se danas mogu naći u uistinu bogatoj ponudi takve literature. Bio čitatelj vegan ili vegetarijanac, ili svejed koji takav namjerava i ostati.
U čemu je "kvaka"? Kao prvo, jednostavno u tome da autor uglavnom prvo kreće od sjajne analize određene situacije i problema, koja se kao takva mogla naći i u bilo kojoj knjizi koja se bavi čovjekom i njegovim društvom, a da pritom ni ne dotiče temu prehrane, pa tek potom povezuje zaključke sa sadržajem "tanjura naših svagdašnjih", i to čini ne samo argumentirano, već i tako da se čak ni čitatelj svejed ne osjeća osuđenim ili napadnutim. Baš naprotiv, kao što se i u samom naslovu knjige nalazi riječ "mir", tako se i njen autor nepokolebljivo drži miroljubivog i suosjećajnog pristupa, istovremeno jasno i glasno ukazujući na pojave koje u najmanju ruku izazivaju gnušanje u svakoj normalnoj osobi.
Ne zato da bi se nekome svidio, već upravo zato što ostaje dosljedan vrijednostima koje promiče, a to su veća svjesnost, suosjećanje, ljubav, iskrenost, pravednost i mir, drugim riječima čovjeku prirođene težnje, barem gledano sa stanovišta s kojeg promatra i Tuttle. Težnje koje nisu nešto apstraktno, već konkretna stvar koju svakodnevno možemo i trebamo činiti, želimo li da mi sami, naši bližnji, svijet u kojem živimo i planet koji nam taj život omogućuje doživimo promjenu na bolje.
U tome leži i najveća vrijednost ove knjige, jer istinski potiče na promjenu na bolje, bio čitatelj "vege" ili ne.
Will Tuttle: "Hrana za mir : Prehranom do duhovnog zdravlja i društvenog sklada"
Preveo Ozren Ćuk
Dvostruka duga, 2011.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )