William Styron : Sofijin izbor

Održava se
01.01.1901.

Najpotresnija slika holokausta jest prizor razdvajanja djece i roditelja. Eichmannovi željeznički transporti stizali su u Auschwitz i druge logore iz čitave Evrope. Židovi iz Grčke ili Nizozemske danima su boravili u stočnim vagonima bez hrane, vode i zraka, mileći željezničkim tračnicama prema nacističkoj elektrani zla, "anusu mundiju" modernog mračnog doba.

Transporti koji su stizali iz tako udaljenih zemalja bili bi desetkovani već na samom dolasku. Specijalne radne jedinice logoraša otvarale bi zapečaćene vagone u kojima je i do trećine zatočenika bilo mrtvo. No oni preživjeli roditelji, koji su još uvijek sami mogli izaći iz vagona, i dalje se u svom naručju stiskali djecu. Iako su jedva nosili sami sebe, djecu nisu ispuštali iz ruku.

Na malobrojnim fotografijama iz Auschwitza i drugih logora možemo vidjeti te mnogobrojne očeve i majke koji su i nakon višednevnog uništavajućeg transporta imali snage podići svoje dijete u naručje, čvrsto ga stisnuti na grudi, i tako stupiti na tlo Auschwitza.

Ali to su bile zadnje zajedničke minute. Odmah po dolasku mladi i snažni dijelili su se od starih i bolesnih, žene od muškaraca, a roditelji od djece koja su, ako nisu odmah slana u smrt, odlazila u posebni logor za djecu. Na toj rampi gdje su roditelji ispuštali djecu iz ruku, u nadi da će odvojena možda preživjeti, odvijali su se najstrašniji prizori onoga što su nacisti birokratski nazivali "konačnim rješenjem".

Tu je i Rudolph Hoess, čudovišni zapovjednik Auschwitza, morao suspregnuti osjećaje. Kako navodi u svojim bilješkama jednom prigodom čak ni Židovi iz Specijalnog odreda nisu bili voljni odvojiti djecu od majke. Hoess je kimnuo mlađem podoficiru i on je uzeo djecu koja su vrištala i otimala se i odnio ih u plinsku komoru, dok je majka hodala iza njih i gorko plakala. "Bilo mi je tako žao da sam želio nestati s tog mjesta" zapisao je, jadajući se zbog užasa koje je morao gledati, ali ne kajući se zbog toga što ih je činio.

Na rampi Auschwitza gdje su djeca otimana iz ruku roditelja William Styron je smjestio mračno srce svog romana "Sofijin izbor", koji se u prijevodu Maria Suška po drugi puta pojavljuje na hrvatskom tržištu (prvo izdanje bilo je 1982.). "Sofijin izbor" roman je koji se puno "trošio": kada je izašao sredinom sedamdesetih odmah je stekao kultni status, na američkim listama proveo je više od 11 mjeseci, a 1982. je snimljena i hollywoodska ekranizacija s Meryl Streep u ulozi Sofije.

U međuvremenu, kako kaže Mario Suško, čitalački modus se potpuno izmjenio, naglasak je na kratkim rečenicama i dijalozima, a Styronu se rečenice protežu i preko pola stranice. No kao što savršeno sintaksični kontrolirana rečenica još uvijek zarobljava čitatelja, tako čitatelja još uvijek slama i izbor između sina i kćeri koji će na rampi Auschwitza morati napraviti Sofija...

Potresnije stranice o holokaustu, u kojima Styron sažima majčin očaj ali i pokušava dokučiti razloge ucjene SS-liječnika, možda nikada neće biti napisane.

 
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )